Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Ilustrissimus Battorych

    Osobna iskaznica ime: ilustrissimus Battorych ime roditelja: Ksaver Šandor Gjalski prebivalište: NA BADNJAK Badnjak je. Nad cijelim našim krajem vise gusti, više bijeli nego sivi oblaci. Magla se uzvlači uz bregove i čini se kao da nikada neće stati. Zemlja je otvrdla i svaki učinjeni korak uskače, uz tutanj i jeku, u  sobe. Miješaju se zvukovi. U istu se melodiju ulijevaju: pucketanje bukovine, škripa leda, štropot kuhinjskih noževa, glasovi poslenika…

  • Majka i sin

    Oca sam viđala rijetko. Jedanput, dvaput godišnje; onda kad bi me dovodili u posjet njegovoj majci, mojoj baki Kati. Stizao bi kasno noću, pješice, najčešće subotom. Iščekujući ga, molila sam Oče naš, jedan, pet, jedanaest. Kad bi ušao u kuću, nisam ustajala. Skutrila bi se na „sećiji“ smještenoj u kutu velike kuhinje. Glumila sam uspavanu malu ljenčinu. To je bio jedini način da čujem sve ono što majka i sin,…

  • Pokora

    Mandica Martinović,  jedinorođena cestarova kći, ona o čijim su se očima rojile priče uz koje se u zimskim večerima ugodnije zaspivalo a u prohladnim jutrima lakše osvanjivalo, dobro je razumjela kakvu joj je pokoru odredio fra Marko nakon što mu je u ispovjedaonici, dan uoči Badnjaka godine 1953., onako potiho, priznala da svaki put na svetoj misi počini veliki grijeh. Ne zna se što li je fra Marko, čuvši to,…

  • Rođena na Božić

    Za Veroniku Ž. govorili su da je nježno lijepa. I dodavali: „Kao da nikada nije rođena među nama.“  – Jednom ćeš o meni morati napisati priču – rekla mi je prije punih deset godina. Bila je to posljednja rečenica koju mi je Veronika uputila  nakon što smo pred zračnom lukom izašle iz taksija. Nije mi dopustila da je otpratim u zgradu. Nije se čak ni okrenula, nije mahnula, nije poslala…

  • Praćka

    Kao i većina ljudi, i ja sam Bibliju počeo ozbiljnije čitati istom u tinejdžerskim godinama, kad sam shvatio da ona nije samo vjerski spis, nego i veličanstvena književnost. I, upravo zbog dobi u kojoj sam bio, tada me se najviše dojmila priča o Davidu i Golijatu, a u njoj opet jedan posve sporedni motiv. Uviđao sam, dakako, dalekosežnu poruku o tome kako slabiji može pobijediti jačega ako posjeduje vjeru i…

  • Lijepa li si, čija li si…

    Na mom radnom stolu, u stanu na zagrebačkoj Trešnjevci, stoji metalna  tabakera. Poklopac joj je neravan, a ugravirane šare godinama postaju sve nejasnije. Nisam je mogla sačuvati od tamnjenja, sitne hrđe i vremena, ali je čuvam od zaborava.  Prisvojila sam je prije pet desetljeća i proglasila svojom. Ona je već tada bila u visokim godinama. Njezina tadašnja vlasnica, baba Jela, prijateljica moje bake, dobila ju je od svoje svekrve, u…

  • Film

    Priznajte i sami, kad ste posljednji put vidjeli film? Pazite, ne pitam vas ja kad ste bili u kinu i gledali ono što se ondje prikazuje, nego vas pitam kad ste vidjeli celuloidnu traku perforiranu s obje strane i podijeljenu na kvadratiće. To je sigurno bilo davno, je li tako? A slično je i kod mene. Film je naprosto nestao iz našega života, a da se s njim nismo ljudski…

  • Blaženi došljaci

    … Poslije je došao pad grada i počela su se postavljati druga i drugačija pitanja, pa je tako ono osnovno ostalo nerazjašnjeno. Nerazjašnjeno je ostalo do dana današnjega, premda mnogi ljudi imaju svoje teorije, ali ih ne uspijevaju nametnuti drugima. Svoju teoriju imam i ja, pa ću je ovdje i izložiti, uz napomenu da su mi trebale godine da do nje dođem. Nisam se ja u tim godinama bavio isključivo…

  • Julka

    Osobna iskaznicaime: Julkaime roditelja: Eugen Kumičićprebivalište: Sirota Žalosno je što pisci nikada ne osjećaju potrebu pozvati svoje likove na kavu i priupitati ih sviđa li im se ime koje su za njih smislili. Mogu donekle razumjeti rizičnost takva čina. Zamišljene priče uspio bi pokvariti nezadovoljnik uvjeren kako mu neusporedivo bolje pristaje herojsko ime Dušan nego simpatično dječačko Duško.  Slutim što bi na takvom susretu izgovorio školarac Kičmanović čuvši da će…

  • Posveta

    Rado potpisujem svoje knjige. Pogledam u oči osobi koja stoji s mojom knjigom u ruci i upitam je kome bi posveta trebala biti upućena. Tekst, ispod kojega slijedi potpis, prilagođujem godinama i spolu čitatelja. Iskaze poput „srdačno“, „prijateljski“ koristim samo kad se nađem u vremenskom tjesnacu, ili u danima osobito loše bio – prognoze. Otkako sam svoj stručni prvijenac, sa sentimentalnim obraćanjem „dragom i poštovanom profesoru“, pronašla u antikvarijatu, u…