Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
PRISEBNOST
Mrzila je ponavljati iste rečenice. Pogotovo sugovornicima pred kojima bi ih nedavno izgovorila. Postajala bi nervozna čim bi osjetila da iznova mora reći nešto što je već rekla. Trudila se, u tom slučaju, prikriti svoje raspoloženje, trudila se ne započeti s onim „već sam ti to toliko puta…“ Njoj nije trebalo mišljenje psihoterapeuta, psihologa, prijateljica, da bi se suočila s razlozima nervoze koju prepoznaje u trenutku kad postaje svjesna da…
-
PRAVI TRENUTAK
Pravi trenutak je propušten. Mrmlja tu rečenicu. Mrmlja je kao priznanje, kao opomenu, kao zadaju pokoru, kao žaljenje. S kraja se vraća na početak. Točku preseljava. Pravi trenutak je propušten. Trenutak je propušten pravi. Propušten pravi trenutak je. U desnoj ruci drži komad papira, krsni list na kojem, u prostoru ovjere, stoji današnji datum. Redni brojevi su sitni. Ni riječi nisu mnogo krupnije. Samo se dvije, u donjoj trećini papira,…
-
Gospođa iz Stepinčeve
Jučer sam ponovno bila u Osijeku. Još jedan pogled provučen po stanu, vraćanje ključeva i ponovno ista pitanja. Postavljaju ih susjedi, poznanici. Njihova pitanja su jasna, ali ja na njih ne odgovaram precizno. Kao da nekoga želim zaštititi. Jedna gospođa, zaustavivši me u Stepinčevoj, podsjeća me na moj tekst objavljen prije sedam mjeseci u „Glasu Slavonije“, uz Dan grada. U Zagrebu nalazim na te rečenice i prepoznajem nakratko „onu sebe“.…
-
Naš čovik
Pred večer, jedno od posljednjih dana mjeseca srpnja, Aljoša Kaloper zakoračio je na rodni otok svoje majka Antule. Nećemo pogriješiti kažemo li i njegov. Jer, rodnim se mjestom, i u pučkim udžbenicima, naziva naselje, grad ili selo u kojem smo prvi put majci dali na znanje da više nismo jedno nego, istina je po mnogočemu gotovo i ista, ali ipak dva odvojena bića. Ni jedna država svijeta, barem je do…
-
ĆAO-MJAO
Susretnu se na ulici dva znanca, Iks i Ipsilon. Iks pozdravi:– Ćao!A Ipsilon odgovori:– Mjao!I odu svaki svojim putem.Iks se pita: čekaj, zašto je Ipsilon meni tako odgovorio na pozdrav? Ja mu lijepo kažem ćao, a on meni mjao, što mu to znači? Da vidimo. Mjao je glasanje mačke. U redu. Što je tipično za mačku? Očito, to što voli mlijeko. A odakle nam mlijeko? Mlijeko nam daje krava. Što…
-
Kako zaštiti dijete kad počne rat (tema: majka)
autobiografska bilješka (točka od koje sve počinje) Granatiranje je započelo iznenada. Kao i obično. Neprijatelji su na Osijek – tih listopadskih dana – ispucali tisuće i tisuće granata. Minobacački napad zatekao me na tržnici. Sklonila sam se ispod strehe, do gospođe koju sam površno poznavala. U ovoj ću je prigodi zvati Prvom. Sebe ću prepoznavati kao Drugu. Imena tih dana ionako nisu bila važna. Smrt se dočekivala i ispraćala u…
-
Tko je đak, a tko učitelj?
uvodna bilješka, ili crtica o vlastitom iskustvu sa strojem Računalo Atari stiglo je na osječku adresu Sjenjak 71. iz Švedske, iz grada u koji ću poslije dvanaest godina smjestiti središnji dio svog romana Bilješka o piscu. Za moje poimanje tehnološkog napretka, računalo je – čiji su model stručnjaci već počeli upućivati na muzejske police – predstavljalo vrhunski izum. Vjerovala sam da će analiza hrvatskih baroknih plačeva, pripremana za magistarski rad…
-
Šest filmova s Tadićem
Scenarij i filmOduvijek sam držao kako se kod nas precjenjuje udio scenarija u umjetničkoj vrijednosti filma. Činilo mi se da je scenarij, doduše, važan, ali nipošto presudan. Na to upućuje i najobičnije iskustvo: dobro je poznato da je mnogo loših filmova napravljeno po dobrim scenarijima, i da je nešto manje dobrih filmova napravljeno po lošim scenarijima. To je kao kod pričanja viceva: dobar će pričalac i od kilavog vica napraviti…
-
Korito
Ako neku mlađu osobu upitate što je korito, ona će vam reći da je to hidrološki pojam: korito je uleknuće u tlu, omeđeno obalama, kroz koje protječe rijeka. A ako baš inzistirate, pa tražite da vam kaže ima li ta riječ još koje značenje, vaš će vam sugovornik reći kako mu se maglovito čini da se tako zove nekakva posuda, ali da vam o njoj ne bi znao ništa podrobnije…
-
Piščev sjaj
Prvoga ponedjeljka u mjesecu lipnju, negdje oko deset sati ujutro, Varja Šurmin ušla je, ne pokucavši prije toga, u kadrovsku službu fakulteta na kojem je radila devetnaest godina, četiri mjeseca i tri dana. U njezinoj radnoj knjižici izmjenjivali su se ugodni trenuci obojeni podrškom starijih profesora s dugim mjesecima začinjenim osporavanjima generacijskih kolega. Zasebna je rubrika bilježila dobronamjerne razgovore na kojima je bila prisiljena braniti sasvim osobni i većini neobičan,…
