Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
Povijest u kući patricijske obitelji
Od prvog dana moje nastavničke prakse pa sve do odlaska u mirovinu, znači puna tri i po desetljeća, sudjelovala sam, ili kao govornik, ili kao slušatelj, u raspravama na temu lektire. Pitanje lektire usko je povezano s ocjenama o stanju čitateljstva. Lektirni naslovi nisu dobro pogođeni, a čitatelja u nas i nema. U tome se, uveliko, slažu i učenici i profesori, roditelji i djeca, profesori i roditelji. Slažu se i…
-
Narodno veselje
Po željezničkim stanicama, po zubarskim čekaonicama i po starim špecerajskim dućanima mogle su se još pedesetih godina vidjeti predratne reklame: «Odolov» nasmiješeni dječak s neprirodno bijelim zubima, «Zlatorogov» jelen u skoku, «Gavrilovićeva» djevojčica u narodnoj nošnji što u naručju drži salamu. A osobito se među tim reklamama isticala «Schichtova» reklama za «radion», prvi naš deterdžent: bila je to kvadratna limena ploča, a veći dio njezine površine bio je obojen jarko…
-
Malo o starim festivalima
Sve što se oko festivala događalo bilo je važno, i sve se dobro zapažalo i pamtilo. Razlog je u tome što je repertoar scenskih atrakcija bio tada vrlo skučen, pa je svaka promjena padala u oči. Vladao je običaj da pjevač bude pred mikrofonom uglavnom nepomičan (jer ni mikrofoni nisu bili baš neki, pa nisu mnogo hvatali), tek što bi se tu i tamo premjestio s noge na nogu ili…
-
Dan žena
Vrata profesorskih soba na Filozofskom fakultetu nisu zvučno izolirana. Često sam čula što studenti govore ispred njih. Jednom prigodom čak i ovo: „Ona ti je super, odlučila je biti samohrana majka, genijalno“… Nakon nekoliko dana pozvali su me da na tribini, u jednoj zagrebačkoj knjižari, govorim o Danu žena. Prostor su ispunile naše studentice. Na ulazu su dijelile crvene karanfile. Pitala sam se gdje su ih samo našle. Dva sam…
-
Priča o Šimunu
Priča o životu inženjera Šimuna jedna je od onih za koju se ne zna je li izgovorena na temelju stvarnih događaja ili ju je, slovo po slovo, u dugim noćima dugih nesanica izmaštala žena uplašena spoznajom da u svijetu u kojemu živi ne postoji nitko sličan njoj. Svi koji su bili upućeni u rečenice kojima se gradio lik nesvakidašnjeg stručnjaka rudarstva, vjerovali su u Šimunovo postojanje. Oni, koji su priču…
-
Glagol zaboraviti ne podnosi imperativ
Moj dobar prijatelj, rođen i odrastao u srednjoj Bosni, često mi priča o svojoj sestri koja je u prvim poslijeratnim danima iselila u bogatu i tolerantnu Skandinaviju. Ona, njezin suprug, kći i blizanci, rođeni u sarajevskoj bolnici u danima opsade, žive dobro, susjede ponekad počaste domaćom pitom, ne druže se s našima i ne posjećuju rođake ostavljene u zavičaju. „Zaborav je najveća zaštita“, rečenica je koju je moj prijatelj podcrtao…
-
LAĐA OD VODE
Trudna toga plova ovdi jidra kalaPlavca moja nova Marulić I sada se dobro sjećam prve knjige koju sam čitao. Bilo je to one jeseni kad sam pošao u prvi razred. Prošlo je ono nezaboravno rujansko jutro kad sam u bijeloj košulji i plavim kratkim hlačama, s ravnim razdjeljkom u kosi i s ponosom što je virio iz širom otvorenih očiju, stajao u nečuvenoj graji školskog hodnika držeći majku za ruku.…
-
Bit će sve dobro, mama
Majka mi je ostavila singericu. Bakinu. Sirota moja majka. Cijeli je život čekala svog režisera da joj se vrati. Izrezivala je slike njegove žene glumice i šila si haljinu nalik njezinima. Dok je rezala tkaninu, govorila je: „I moja će Nera biti glumica. Uspješnija i veća od te drolje.“ E, mila moja mama. Kada je umrla, bila je stara kao ja sada. Četrdeset i pet. Rak dojke. Koja ironija. Zlo…
-
Tena
Otkako se vodnik Jaroslav vratio s bosanskoga ratišta, prošlo je 126 godina. Prije toliko vremena, točnije te 1894. objavljena je priča o nama. Jaroslav se dugo privikavao na moje lice iznakaženo boginjama. Onako plah, s plavom bradom, zabacujući često praznim rukavom desne ruke, često je noću obilazio selo iz kojeg je, s četama austrougarskih vojnika, krenuo preko Save. Nikada me nije pitao zbog čega mu nisam ostala vjerna, kakvim me…
-
Maštanja u mladosti
O čemu sam u mladosti maštala., za čim sam i za i kim čeznula te jesam li išta od toga, grubo je reći, i ostvarila, prvi put sam se upitala navršivši trideset i šestu godinu. Nekako mi se čini da upravo trideset i šesta predstavlja onu startnu crtu s koje se kreće prema nježnoj ženskoj zrelosti i pravi mala životna avantura. Sjećam se da sam u tom trenutku bila sretna…
