Month / kolovoz 2019
-
Daj J, budi ozbiljna!
Prije trideset godina, Franja Petrinović, urednik „Polja“,novosadskog časopisa za književnost, i kulturu i društvena pitanja, pozvao me da za tematski broj o smijehu napišem prilog vezan uz temu smijeha u suvremenoj hrvatskoj prozi. Sjećam se da sam napravila neku tipologiju, uvrstila Zoricu Radaković, Borivoja Radakovića, Dragana Ogurlića i Edija Jurkovića, Miru Gavrana i Dubravku Ugrešić. Autorski primjerak časopisa poslali su mi na osječku adresu. Dvije godine poslije tematem „Polja“ nestao…
25 kolovoza, 2019 -
Sažetak nenapisanog romana
„I što, ako se Vama sada nešto dogodi, nakon što izađete na ulicu, padnete pod tramvaj, mislite da će vaša Magdica zauvijek ostati u školi, da je nitko neće podići, odvesti je negdje. Netko će se pobrinuti.“, rekao mi je ugledni zagrebački psihoterapeut, u jesen 2009. godine. Nakon toga je, uz smiješak, nastavio: „I, znate kakvu će biografiju dijete imati: tata umro kad su joj bile tri, mama, spisateljica koju…
23 kolovoza, 2019 -
Vjetar i vitar
Po vrhovima brda u blizini mora vrte se vjetrenjače i prave struju. Taj prizor djeluje tako nekako europski, da prolazniku od toga srce zaigra, te se odmah osjeti pravim svjetskim čovjekom. Ali, brzo će se uvjeriti da ne misle svi tako kao on. Kad, na primjer spomene lokalnim stanovnicima te vjetroelektrane, smjesta će uočiti da oni ne dijele njegovo oduševljenje. Neće oni, doduše, kazati ništa protiv vjetrenjača, ali neće za…
13 kolovoza, 2019 -
Čitanje uz ventilator
Dvanaestogodišnja djevojčica, članica novinarske družine osnovne škole u kojoj sam gostovala prije desetak dana, pogledala me začuđeno kad sam joj na pitanje koliko knjiga godišnje pročitam, odgovorila „Oko pedeset, šezdeset….“ Prvo sam pomislila, i sama uvučena u mozaik priče na temu hrvatskog nečitanja, kako se djevojčica čudi jer joj se ta brojka čini ogromnom, a onda sam – nakon samo nekoliko sekundi – promijenila mišljenje. Njezine velike smeđe oči postale…
7 kolovoza, 2019 -
Brdo i ravnica
Prije više godina vozio sam prema Vinkovcima u društvu Šibenčanina s kojim sam imao mnogo toga zajedničkog, jer bili smo istih godina i pripadali istoj struci. Kad smo stigli otprilike na pola puta – negdje između Gradiške i Broda – opazio sam da se moj suputnik čudno ponaša: vrpoljio se na sjedalu, zirkao kroz prozor automobila pa opet vraćao pogled na svoje ruke, uzdisao i češkao se. Pomislio sam, naravno,…
6 kolovoza, 2019 -
Dijete riječkog kazališta
Gradovi imaju svoje pisce. I pisci imaju njih. Znam koliko je Nedjeljko Fabrio volio Rijeku. Grad mu je uzvraćao zahvalnost. Razumjela sam njihov razgovor o međusobnim dugovima. Pisac je dužan zavičaju, a zavičaj je dužan prepoznati svoga pisca. Kako bi se samo njih dvoje zajedno radovali da je On, Nedjeljko, mogao svjedočiti Njoj, prijestolnici kulture, i kako bi Ona, prijestolnica kulture, uzdignute glave predstavila Europi – kojoj je Fabrio pripadao…
5 kolovoza, 2019 -
Nevoljni pastir
Podne je. Za dva sata trebam krenuti na ispraćaj. Prije desetak minuta nazvao me gradonačelnik i, bez ikakvog okolišanja, bez dobar dan i kako ste patere, počeo izdavati naputke za današnji obred ukapanja. Drsko, bahato, kao da razgovara sa svojom pripravnicom, a ne sa svećenikom koji je došao u njegovu župu dvije godine prije nego što se balonja rodio. Ne osjećam se dobro. Baš sam se nasikirao. On bi da…
1 kolovoza, 2019
Pretraži
O meni
Julijana Matanović rođena je 6. travnja 1959. u Gradačcu (Republika Bosna i Hercegovina). Od svibnja 1962. živi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a Studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. U jesen 1982. zaposlila se, kao asistent, na Odsjeku za jugoslavenske književnosti istoga Fakulteta. Poslijediplomski studij završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1989. godine na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đurđevićevim “Uzdasima Mandalijene pokornice”. Doktorirala je 1998. godine temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. 1. rujna 1993. postala je zaposlenica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2014. je članica-suradnica HAZU. Početkom 2018. – u zvanju izvanrednog profesora na katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku – odlazi u prijevremenu mirovinu i zajedno s kćerkom Magdalenom i suprugom Pavlom Pavličićem, preseljava se u Osijek. Osječka šutnja nagovora je na povratak u Zagreb. Kako bi i dalje mogla razgovarati o književosti, ili svakodnevnicu podnositi gledajući na nju kroz filter načinjen po pravilima književnosti, početkom veljače 2018. otvara službenu stranicu na fb. Novo iskustvo, na mreži kojoj se dugo vremena opirala, potvrđuje joj da “književnost nije u krizi”.Nove objave
Tags
Kategorije
- Ni od kog nagovorena (16)
- General (7)
- Ponedjeljak (50)
- Knjige, friške knjige (2)
- Vječna prisutnost (11)
- Zlatni danci (5)
- Prepoznavanje (28)
- Utorak (52)
- Svoj svome (50)
- Srijeda (43)
- Četvrtak (64)
- Bilješka o piscu (64)
- Petak (30)
- Rečenice s potpisom (30)
- Subota (34)
- Preko vikenda (34)
- Nedjelja (40)
- Šminkeraj (40)
Arhiva
- veljača 2024 (1)
- siječanj 2024 (2)
- kolovoz 2023 (1)
- srpanj 2023 (3)
- lipanj 2023 (4)
- svibanj 2023 (2)
- travanj 2023 (2)
- ožujak 2023 (2)
- veljača 2023 (1)
- siječanj 2023 (3)
- lipanj 2022 (1)
- ožujak 2022 (1)
- veljača 2022 (1)
- kolovoz 2021 (1)
- lipanj 2021 (1)
- svibanj 2021 (2)
- prosinac 2020 (8)
- studeni 2020 (4)
- listopad 2020 (2)
- rujan 2020 (1)
- kolovoz 2020 (2)
- srpanj 2020 (4)
- lipanj 2020 (4)
- svibanj 2020 (7)
- travanj 2020 (3)
- ožujak 2020 (4)
- veljača 2020 (7)
- siječanj 2020 (8)
- prosinac 2019 (6)
- studeni 2019 (12)
- listopad 2019 (15)
- rujan 2019 (21)
- kolovoz 2019 (7)
- srpanj 2019 (15)
- lipanj 2019 (30)
- svibanj 2019 (31)
- travanj 2019 (30)
- ožujak 2019 (29)
- veljača 2019 (28)
- siječanj 2019 (30)
Posjete
- 0
- 227
- 19
- 1.343.907
- 580.942