Category / Šminkeraj

Otkako pamti, ili je bolje reći otkako zna za sebe, Marta se svako, baš svako jutro budi oko šest sati. Odstupanja su malena, najčešće samo nekoliko minuta: pet prije šest, sedam poslije šest. Katkada se mjere u sekundama: trideset četiri sekunde do, trinaest poslije. Vrijeme buđenja isto je i u jutrima što okončavaju Martine mirne noći kad plahte ostaju nategnute i nezgužvane kao i u onima koja preuzimaju nesane sate…

Možda sam s ovom pričom trebala pričekati. Možda se, u ovom trenutku, propovjednik i ljuti na mene, i govori mi to, ali ne dovoljno glasno da ga ja, oslabljena bolestima i brigom, mogu jasno čuti. Znam, nisam poslušna. Priči još nije došlo njezino vrijeme. No, kad ono dođe, možda se više nitko neće sjećati one o kojoj želim pisati. A ako se bude sjećao nje, možda neće biti mene koja…

Vrata profesorskih soba na Filozofskom fakultetu nisu zvučno izolirana. Često sam čula što studenti govore ispred njih. Jednom prigodom čak i ovo: „Ona ti je super, odlučila je biti samohrana majka, genijalno“… Nakon nekoliko dana pozvali su me da na tribini, u jednoj zagrebačkoj knjižari, govorim o Danu žena. Prostor su ispunile naše studentice. Na ulazu su dijelile crvene karanfile. Pitala sam se gdje su ih samo našle. Dva sam…

O čemu sam u mladosti maštala., za čim sam i za i kim čeznula te jesam li išta od toga, grubo je reći, i ostvarila, prvi put sam se upitala navršivši trideset i šestu godinu. Nekako mi se čini da upravo trideset i šesta predstavlja onu startnu crtu s koje se kreće prema nježnoj ženskoj  zrelosti i pravi mala životna avantura. Sjećam se da sam u tom trenutku bila sretna…

Osobna iskaznica;ime: Isprebijanaime roditelja: Vladan Desnicaprebivalište: Pravda Vladan je Desnica bio najšikastiji mladić koji je ikada prolazio uz prozor moje primaće sobe, u prizemlju kafene katnice današnje Nazorove ulice. I prije osamdesetak godina, trebali li uopće isticati, radilo se o prestižnoj adresi sa sjevera. Zavidnici su ljubomorno komentirali građane koji su baš tu ulicu uspijevali upisati u prebivališne dokumente. Koliko je samo njih bilo uvjereno da su predanim narodnim angažmanom…

Oca sam viđala rijetko. Jedanput, dvaput godišnje; onda kad bi me dovodili u posjet njegovoj majci, mojoj baki Kati. Stizao bi kasno noću, pješice, najčešće subotom. Iščekujući ga, molila sam Oče naš, jedan, pet, jedanaest. Kad bi ušao u kuću, nisam ustajala. Skutrila bi se na „sećiji“ smještenoj u kutu velike kuhinje. Glumila sam uspavanu malu ljenčinu. To je bio jedini način da čujem sve ono što majka i sin,…

Osobna iskaznicaime: Julkaime roditelja: Eugen Kumičićprebivalište: Sirota Žalosno je što pisci nikada ne osjećaju potrebu pozvati svoje likove na kavu i priupitati ih sviđa li im se ime koje su za njih smislili. Mogu donekle razumjeti rizičnost takva čina. Zamišljene priče uspio bi pokvariti nezadovoljnik uvjeren kako mu neusporedivo bolje pristaje herojsko ime Dušan nego simpatično dječačko Duško.  Slutim što bi na takvom susretu izgovorio školarac Kičmanović čuvši da će…

Prošlo je stoljeće…i još, još godinica otkako se vodnik Jaroslav vratio s bosanskoga ratišta. Priča o nama objavljena je 1894. Jaroslav se dugo privikavao na moje lice iznakaženo boginjama. Onako plah, s plavom bradom, zabacujući često praznim rukavom desne ruke, često je noću obilazio selo iz kojeg je, s četama austrougarskih soldata, krenuo preko Save. Nikada me nije pitao zbog čega mu nisam ostala vjerna, kakvim me je čarima privukao…

U potrazi za jednim tekstom, naišla sam  sinoć na nekoliko svojih  intervjua. Zanimljivo mi je – nakon trinaest godina – vidjeti što sam tada  – na pitanje “mislim li, nakon svega što mi se izdogađalo da mi život nije bio sklon”, odgovorila novinaru “Glasa Slavonije”: “Ne mislim. Znam da Vam sada ovo sada zvuči, u najmanju ruku, neobično. Kada pokušavam pogledati na svoju biografiju okom promatrača, izvučena iz svoje kože,…

(jedan prilog biografiji s pogreškom) U jednoj uskoj ulici, po čijoj se dotrajaloj kaldrmi spotiču starice  rođene prije prvih, drugih i trećih ratova otvorena je advokatska kancelarija. Treća je u mahali. Svečanu vrpcu prerezao je gospodin Ešo, slavni pjesnik i općinski pobjednik u judu. Rođen je prije četrdesetak godina, u kući koja se do prije jedno desetljeće nalazila samo pedesetak metara južnije. Kuća je bila je sagrađena od ćerpića. U…