Month / svibanj 2020
-
Piščev sjaj
Prvoga ponedjeljka u mjesecu lipnju, negdje oko deset sati ujutro, Varja Šurmin ušla je, ne pokucavši prije toga, u kadrovsku službu fakulteta na kojem je radila devetnaest godina, četiri mjeseca i tri dana. U njezinoj radnoj knjižici izmjenjivali su se ugodni trenuci obojeni podrškom starijih profesora s dugim mjesecima začinjenim osporavanjima generacijskih kolega. Zasebna je rubrika bilježila dobronamjerne razgovore na kojima je bila prisiljena braniti sasvim osobni i većini neobičan,…
-
Ukradeni snovi
Zastarjelost književnih termina Na svečanim dodjelama književnih nagrada najčešće sjednem negdje sa strane. Sretna sam kad se ispred mene nadu autoritativna, široka leđa koja me u potpunosti uspijevaju sakriti od pogleda lica okrenutih nasuprot dvorani urešenoj cvijećem, rodbinom, prijateljima, suradnicima i moćnim predstavnicima medija. I tada krenem maštati. Uvijek na istu temu: Kako bi književno stvaralaštvo nagrađenoga autora komentirao pisac čije ime nagrada nosi? Sigurna sam da bi se Antunu…
-
O čokoladi, cipelama i maturantima
Nekoliko dana nakon smrti moga oca, na Trešnjevačkom placu zaustavio me muškarac mojih godina. Njegovo lice odmah me podsjetilo na lice bakine sestre, tetke Ruže, žene koja mi je na Ilino donosila medene kolače i šećerne štapiće. Izgovorio je svoje ime, čekao je da mu kažem kako ga se sjećam. Prekratko sam boravila u rodnom kraju da bih upamtila sve svoje rođake. No, u drugoj njegovoj rečenici, povezala sam čiji…
-
Starija sestra
Možda sam s ovom pričom trebala pričekati. Možda se, u ovom trenutku, propovjednik i ljuti na mene, i govori mi to, ali ne dovoljno glasno da ga ja, oslabljena bolestima i brigom, mogu jasno čuti. Znam, nisam poslušna. Priči još nije došlo njezino vrijeme. No, kad ono dođe, možda se više nitko neće sjećati one o kojoj želim pisati. A ako se bude sjećao nje, možda neće biti mene koja…
-
Crvene marte
Jutros je – na ulaznim vratima zgrade nasuprot naše – mršavi mladić nalijepio plakat. Učinio je to premda su stanari, žutom uljanom bojom, ispisali: „Ne lijepiti oglase“. Akciju sam pratila sjedeći uz prozor svoje radne sobe. Prvo se oprezno prišuljao vratima, potom iz tuljca izvadio papir, uzeo ljepilo i nanio ga na gornji rub. Potom je zastao jer mu se donji dio plakata počeo savijati. Pokušao je s lijevim okomitim,…
-
Ćaća
Danas bi moj otac navršio osamdeset i šest godina. On, drugi sin Fabijana i Kate, nije bio tako uredan i marljiv kao što je bio njegov dvije godine stariji brat. Iljkan se smijao kad mi je govorio kako su roditelji Marijana više voljeli nego njega. Smijao se jer je znao da ne govori istinu. I da se smiješi unaprijed zbog onoga što će u priči tek uslijediti. Marijan je samo…
-
Priča o Ivandi
Ivanda je bio posvema drukčiji od svojih rođaka. „Kao da nije naš“, komentirala su dotjerane tetke gledajući kako dječak budno promatra dvorišne igre djece iz susjedstva; raduje im se, podržava ih, ali se vršnjacima ne pridružuju. Ivanda je bio omiljen, unatoč tome što nikada u potpunosti nije pripadao skupini ili timu. U ranoj mladosti naglo je izrastao pretekavši jedno ljeto i najvišeg prastrica koji je visinom, ljepotom i snagom, u…
