Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Goli tabani

    Jutros sam se pokliznula u svojoj radnoj sobi. S police sam, u potrazi za jednim pojašnjenjem, nastojala dohvatiti  Razgovore Borgesa i Sabata.  Maglovito sam se sjećala što njih dvojica razglabaju o ljubavi za kojom čeznu pisci. Meni su iznenada, kao u onoj pjesmi o oblaku ni od koga primijećenom, zatrebale točne rečenice i nisam se zadovoljavala vlastitim nagađanjima. Morala sam provjeriti što oni misle o književnoj slavi i uspjehu te…

  • Pokvareni telefon

    U ljetne sutone, nakon što bismo odigrali posljednje minute nogometne utakmice, livadu –  koja je našim dječjim očima predstavljala najljepši stadion na svijetu – prenamjenjivali smo u igraonicu. Sjeli bismo, onako oznojeni,  jedno do drugoga. Prije toga bismo se napili hladne vode koju je netko od nas, u bijelom emaljiranom amperu, donio s obližnjeg bunara. Nismo smjeli sjediti sabijeni. Između dvoje nas moralo je ostati barem metar slobodne tratine.  Leđima…

  • MOJ ĆAĆA PJEVA SEJU

    Snijeg je te godine pao rano. Već početkom studenog zabijelile su se ulice grada. Stan u koji sam preseljavala bio je još nedovršen i bez grijanja. Unosila sam u njega knjige i razočarenje žene koja je zakoračila na prag prve zrelosti. S naslovnice  najprodavanijeg tjednika gledala sam nasmiješena, leđima okrenuta prema muškarcu čije je lice čitateljicama bilo daleko važnije, i neusporedivo poznatije, od moga. Fotografija je bila snimljena godinu dana…

  • Cipele uništene kišom

    Bila je jesen tisuću devetsto devedeset i osme godine. Glavni zagrebački trg pripremao se za početak Adventa. Danima je lijevala kiša. U prostorijama Društva hrvatskih književnika promovirana je knjiga meni dragog pjesnika. Točno u podne. Oduvijek je to najpoželjniji termin za prezentaciju novih naslova. Zaljubljenici u lijepu riječ prekinu posao, skoče nakratko s radnog mjesta na događaji koji će – ako u tome danu nema partijskog obraćanja – popratiti televizijske…

  • Žena na položaju

    Tri sestre, iz obitelji Zovkićevih, nedjeljna su dopodneva provodile zajedno. Moja je baba bila  najstarija među njima. Ostala je udovica u šezdeset trećoj. Četiri njezine kćeri, još kao jako mlade, napustile su roditeljski dom i udale se daleko od očeva praga. Sinovi, a bilo ih je onoliko koliko i ženskinja, bili su  joj i srcem, ali i kilometražom,  bliži.  Kad bih ljeti  dolazila babi u goste, najviše bih uživala u…

  • Sa Gradačca bijele Kule

    Sjedili smo u kafiću, uz Gradinu. Ima tome desetljeće, a možda i više. Moj je rodni grad tek  probeharao. A tada je najljepši. Takav je bio i prije šezdeset i jednu godinu, onda kada sam – držeći babu za ruku – koračala prema željezničkoj stanici. Cvijeće kestena baca sjenu na tuge i na lice majki o kojima će njihove kćeri uskoro pisati romane. Činit će to po receptima nekih drugih…

  • Ogovaranje

    Nakon dugo vremena ponovno sam bila u Slavoniji. Provjerila sam točke svoga odrastanja i sazrijevanja. Dotaknula sam najvažnije. A te najvažnije i najviše bole. Moj je izbor  oduvijek bio baš tako programiran. Jedna od njih bio je i stari našički hotel. Ispred njega se, u mojim gimnazijskim danima, nalazila autobusna stanica. Đaci nisu smjeli ulaziti u hotelsku kavanu. Ravnatelj škole nas je na to podsjećao na početku svakog mjeseca. Dežurni…

  • SVE PO PLANU

    Zovem se Antun i imam deset godina. Nedjelja je. Trebao sam popodne ići na nogometni trening. U petak igramo finale s prošlogodišnjim pobjednicima kupa. Znam da će se trener naljuti na mene i da ću u petak, kao neka curica, odsjediti na klupi za  rezervne igrače. Ali, moja je baba navalila da moram na ispovijed jer sam uvrijedio djeda. Ne zna baba što su prave uvrede, i ne zna što…

  • Roman vidljivog štepa

    Bilo je proljeće godine 2000. Za književni susret, u gradić stotinjak kilometara istočno od Zagreba, odjenula sam novu haljinu. Štep vidljivih šavova tek je dolazio u modu i ja sam si nekako umislila da je taj trend baš primjeren meni. Razotkrivanje postupka, pretjerano davanje na uvid onoga o čemu mudri i proračunati šute. Sjedalice lijepe dvorane dvorca bile su popunjene, na ulaznim vratima stajao je plakat na kojem su, uz…

  • ZATAJIVANJE

    Danas je 27. ožujka. Nedjelja je, dan u kojem uredniku šaljem tekst. Piši J, piši… govori mi Pavao. Uvjeren je kako s nedjeljnim ručkom možemo pričekati, samo da bi moj tekst stigao na vrijeme. Prepoznaje da se  mučim, kao rijetko kada. Oboje znamo zbog čega sam upala u stanje nemoći, ali šutimo. Tekst će, ovaj što ga sada pišem, biti objavljen na moj rođendan. Šezdeset četvrti. A danas bi ona…