Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Gospođa iz Stepinčeve

    Jučer sam ponovno bila u Osijeku. Još jedan pogled provučen po stanu, vraćanje ključeva i ponovno ista pitanja. Postavljaju ih susjedi, poznanici. Njihova pitanja su jasna, ali ja na njih ne odgovaram precizno. Kao da nekoga želim zaštititi. Jedna gospođa, zaustavivši me u Stepinčevoj, podsjeća me na moj tekst objavljen prije sedam mjeseci u „Glasu Slavonije“, uz Dan grada. U Zagrebu nalazim na te rečenice i prepoznajem nakratko „onu sebe“.…

  • Naš čovik

    Pred večer, jedno od posljednjih dana mjeseca srpnja, Aljoša Kaloper zakoračio je na rodni otok svoje majka Antule. Nećemo pogriješiti kažemo li i njegov. Jer, rodnim se mjestom, i u pučkim udžbenicima, naziva naselje, grad ili selo u kojem smo prvi put majci dali na znanje da više nismo jedno nego, istina je po mnogočemu  gotovo i ista, ali ipak dva  odvojena bića. Ni jedna država svijeta, barem je do…

  • ĆAO-MJAO

    Susretnu se na ulici dva znanca, Iks i Ipsilon. Iks pozdravi:– Ćao!A Ipsilon odgovori:– Mjao!I odu svaki svojim putem.Iks se pita: čekaj, zašto je Ipsilon meni tako odgovorio na pozdrav? Ja mu lijepo kažem ćao, a on meni mjao, što mu to znači? Da vidimo. Mjao je glasanje mačke. U redu. Što je tipično za mačku? Očito, to što voli mlijeko. A odakle nam mlijeko? Mlijeko nam daje krava. Što…

  • Kako zaštiti dijete kad počne rat (tema: majka)

    autobiografska bilješka (točka od koje sve počinje) Granatiranje je započelo iznenada. Kao i obično. Neprijatelji su na Osijek – tih listopadskih dana – ispucali tisuće i tisuće granata. Minobacački napad zatekao me na tržnici. Sklonila sam se ispod strehe, do gospođe koju sam površno poznavala. U ovoj ću je prigodi zvati Prvom. Sebe ću prepoznavati kao   Drugu. Imena tih dana ionako nisu bila važna. Smrt se dočekivala i ispraćala u…

  • Tko je đak, a tko učitelj?

    uvodna bilješka, ili crtica o vlastitom  iskustvu sa strojem Računalo Atari stiglo je na osječku adresu Sjenjak 71. iz Švedske, iz grada u koji ću poslije  dvanaest godina smjestiti središnji dio svog romana Bilješka o piscu. Za moje poimanje tehnološkog napretka, računalo je –  čiji su model stručnjaci  već počeli upućivati na muzejske police – predstavljalo  vrhunski izum. Vjerovala sam da će  analiza hrvatskih baroknih plačeva, pripremana za magistarski rad…

  • Šest filmova s Tadićem

    Scenarij i filmOduvijek sam držao kako se kod nas precjenjuje udio scenarija u umjetničkoj vrijednosti filma. Činilo mi se da je scenarij, doduše, važan, ali nipošto presudan. Na to upućuje i najobičnije iskustvo: dobro je poznato da je mnogo loših filmova napravljeno po dobrim scenarijima, i da je nešto manje dobrih filmova napravljeno po lošim scenarijima. To je kao kod pričanja viceva: dobar će pričalac i od kilavog vica napraviti…

  • Korito

    Ako neku mlađu osobu upitate što je korito, ona će vam reći da je to hidrološki pojam: korito je uleknuće u tlu, omeđeno obalama, kroz koje protječe rijeka. A ako baš inzistirate, pa tražite da vam kaže ima li ta riječ još koje značenje, vaš će vam sugovornik reći kako mu se maglovito čini da se tako zove nekakva posuda, ali da vam o njoj ne bi znao ništa podrobnije…

  • Piščev sjaj

    Prvoga ponedjeljka u mjesecu lipnju, negdje oko deset sati ujutro, Varja Šurmin ušla je, ne pokucavši prije toga, u kadrovsku službu fakulteta na kojem je radila devetnaest godina, četiri mjeseca i tri dana. U njezinoj radnoj knjižici izmjenjivali su se ugodni trenuci obojeni podrškom starijih profesora s dugim mjesecima začinjenim osporavanjima generacijskih kolega. Zasebna je rubrika bilježila dobronamjerne razgovore na kojima je bila prisiljena braniti  sasvim osobni i većini neobičan,…

  • Ukradeni snovi

    Zastarjelost književnih termina Na svečanim dodjelama književnih nagrada najčešće sjednem negdje sa strane. Sretna sam kad se ispred mene nadu autoritativna, široka leđa koja me u potpunosti uspijevaju sakriti od pogleda lica okrenutih nasuprot dvorani urešenoj cvijećem, rodbinom, prijateljima, suradnicima i moćnim predstavnicima medija. I tada krenem maštati. Uvijek na istu temu: Kako bi književno stvaralaštvo nagrađenoga autora komentirao pisac čije ime nagrada nosi? Sigurna sam da bi se Antunu…

  • O čokoladi, cipelama i maturantima

    Nekoliko dana nakon smrti moga oca, na Trešnjevačkom placu zaustavio me muškarac mojih godina. Njegovo lice odmah me podsjetilo na lice bakine sestre, tetke Ruže, žene koja mi je na Ilino donosila medene kolače i šećerne štapiće. Izgovorio je svoje ime, čekao je da mu kažem kako ga se sjećam. Prekratko sam boravila u rodnom kraju da bih upamtila sve svoje rođake. No, u drugoj njegovoj rečenici, povezala sam čiji…