Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Patnja i gubitak – povijest i zaborav

    Spomenik obitelji Meder Kad  se obiteljska kuća nalazi uz crkvu, onda se njoj ne određuje vrijednost. „To se ne može platit“ govorila je majka moga oca gledajući kako joj jedan od sinova, zaradivši novce na „baušteli“, podiže svoj dom u neposrednoj blizini Božjeg hrama. Sin je kuću gradio u bogatoj Slavoniji, baš u selu u koje su  nekoliko puta godišnje „u mobu“ dolazile, prešavši Savu, cijele familije njegovih. Baka je…

  • Volite li još uvijek kavu, Hannah?

    Smirena slika. U izlogu fakultetske knjižare složeni tek objavljeni naslovi. Lijepim, pretpostavljam ženskim rukopisom, crvenim flomasterom na žućkastom papiru ispisano je „novo“. Na putu prema studentskom kafiću u kojem ispijam prvu jutarnju kavu, redovito zastanem uz prodavaonicu knjiga. Nakratko. Pogledom potražim svježe pristigle stanare počasnog mjesta. Činim to površno. U povratku, čuvajući dragocjen okus u ustima, probuđena i koncentrirana, tlaka dovedenog u normalu, zaustavljam korak na istome mjestu. Poslije kave…

  • Oj, jesenske duge noći

    Kad čovjeku dođe do ruku kakav tekst o Ivanu Trnskome – bez obzira na to radi li se o novinskom članku ili o znanstvenoj raspravi – onda može biti gotovo siguran da će u njemu naići na dva podatka: prvo, da je Trnski bio prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika, i drugo, da je upravo on napisao pjesmu Oj, jesenske duge noći. A to je na prvi pogled neobično, jer kao…

  • Mostovi

    O Andrićevim mostovima napisane su tisuće stranica. Podsjetit ću samo na nekoliko rečenica iz  meditativnog eseja Mostovi (1933.): „Tako, svuda na svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazi na verne i ćutljive mostove kao na večitu i večno nezasićenu ljudsku želju da se poveže, izmiri i spoji sve što iskrsne pred naših duhom, očima i nogama, da ne bude deljenja, protivnosti ni rastanka“. Ideja o mostu kao…

  • Tko je, i zašto čiji…

    Odnedavno sve češće prelazim granični prijelaz na Savi. Nakon carine usporavam vožnju. Želim provjeriti jesu li oblaci gušći nego što su bili nekoliko mjeseci prije. Do konačnog odredišta  često se zaustavljam. Broj popijenih kava svakim je putovanjem sve brojniji. Dok pospanim konobaricama plaćam preslatku tekućinu obogaćenu gustim socem, redovito mi se na zidovima, nijansiranim sivilom sagorjela duhana, ispisuje isto pitanje: „Čija sam“? Trošne ceste daruju pažljivu promatraču rijetke slike. Vozila…

  • Dok

    „Pisci čuvaju riječi“, rekla je prije četiri i po desetljeća moja učiteljica tjelesnoga. „ Ali ovo je fizičko vaspitanje“, doviknuo je Milan iz treće klupe. Vani je padao gust snijeg. Školska dvorana za tjelovježbu bila je nezagrijana, trošna, s nekoliko razbijenih prozora. Odluka da se sat fiskulture održi u toploj učionici i da se preskakanje kozlića zamijeni jezičnim vježbama, bio je dokaz učiteljičine brige za zdravlje djece. Ona je na…

  • Mornarsko odijelo

    Nema mi druge nego započeti ovo razmatranje primjerom iz slikarstva. Činim to s nemalim strahom, jer sam svjestan da će ono što sam ja kadar reći o likovnoj umjetnosti izazvati kod ljudi koji se u nju razumiju u najboljem slučaju sažaljiv osmijeh. A ipak, tješi me spoznaja da se slike i skulpture ne prave samo za stručnjake, nego i za nas ostale, zato da bismo mi pred njima doživljavali svoje…

  • Mama, što je to lektira?

    Sinoć se u Gradskoj knjižnici u Zagrebu, u sklopu tribine “Književni petak”, raspravljalo o lektiri. Pred Knjižnicu sam došla sat vremena prije; nekoliko minuta do 19 sati. Nepažljivo sam pročitala mail urednice Marije Selak. Tribina je bila najavljena za 20 sati. Ne znam jesam li sat krivo vidjela zbog toga što sam za temu jako zainteresirana, ili zbog toga što se na spomen “Književnog petka” posebno raznježim. Uređivala sam ga…

  • Što je moja krivnja?

    Odrasla sam u provinciji, a provincija je čitala Zagorku. Kao i mnogi drugi – u vrijeme literarnog sazrijevanja u osamdesetim godinama prošloga stoljeća – zatajivala sam je; pred kolegama koji su voljeli Maleša i Ganzu, pred profesorima koji su tek otkrivali dekonstrukciju i s polica hrastovog regala sklanjali Bibliju, da bi na ispražnjeno mjesto stavili omiljene francuske teoretičare. Njezino ime tiho sam počela izgovarati nakon što joj je, 1982., književnik i…

  • MARICE DIVOJKO

    Za neke je pučke pjesme teško kazati jesu li nastale kao plod visokih umjetničkih ambicija, ili možda kao plod nesporazuma. U njima se, naime, na izrazit način zanemaruju zakonitosti ambijenta koji se prikazuje, pa to može biti bilo zbog svjesne autorske odluke, bilo opet zbog pjesnikova neznanja i opće svjetonazorske naivnosti. A pri tome, riječ je često o vrlo popularnim sastavcima, koji se izvode vrlo dugo, a omiljeni su još…