Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Korito

    Ako neku mlađu osobu upitate što je korito, ona će vam reći da je to hidrološki pojam: korito je uleknuće u tlu, omeđeno obalama, kroz koje protječe rijeka. A ako baš inzistirate, pa tražite da vam kaže ima li ta riječ još koje značenje, vaš će vam sugovornik reći kako mu se maglovito čini da se tako zove nekakva posuda, ali da vam o njoj ne bi znao ništa podrobnije…

  • Piščev sjaj

    Prvoga ponedjeljka u mjesecu lipnju, negdje oko deset sati ujutro, Varja Šurmin ušla je, ne pokucavši prije toga, u kadrovsku službu fakulteta na kojem je radila devetnaest godina, četiri mjeseca i tri dana. U njezinoj radnoj knjižici izmjenjivali su se ugodni trenuci obojeni podrškom starijih profesora s dugim mjesecima začinjenim osporavanjima generacijskih kolega. Zasebna je rubrika bilježila dobronamjerne razgovore na kojima je bila prisiljena braniti  sasvim osobni i većini neobičan,…

  • Ukradeni snovi

    Zastarjelost književnih termina Na svečanim dodjelama književnih nagrada najčešće sjednem negdje sa strane. Sretna sam kad se ispred mene nadu autoritativna, široka leđa koja me u potpunosti uspijevaju sakriti od pogleda lica okrenutih nasuprot dvorani urešenoj cvijećem, rodbinom, prijateljima, suradnicima i moćnim predstavnicima medija. I tada krenem maštati. Uvijek na istu temu: Kako bi književno stvaralaštvo nagrađenoga autora komentirao pisac čije ime nagrada nosi? Sigurna sam da bi se Antunu…

  • O čokoladi, cipelama i maturantima

    Nekoliko dana nakon smrti moga oca, na Trešnjevačkom placu zaustavio me muškarac mojih godina. Njegovo lice odmah me podsjetilo na lice bakine sestre, tetke Ruže, žene koja mi je na Ilino donosila medene kolače i šećerne štapiće. Izgovorio je svoje ime, čekao je da mu kažem kako ga se sjećam. Prekratko sam boravila u rodnom kraju da bih upamtila sve svoje rođake. No, u drugoj njegovoj rečenici, povezala sam čiji…

  • Starija sestra

    Možda sam s ovom pričom trebala pričekati. Možda se, u ovom trenutku, propovjednik i ljuti na mene, i govori mi to, ali ne dovoljno glasno da ga ja, oslabljena bolestima i brigom, mogu jasno čuti. Znam, nisam poslušna. Priči još nije došlo njezino vrijeme. No, kad ono dođe, možda se više nitko neće sjećati one o kojoj želim pisati. A ako se bude sjećao nje, možda neće biti mene koja…

  • Crvene marte

    Jutros je – na ulaznim vratima  zgrade nasuprot naše – mršavi mladić nalijepio plakat. Učinio je to premda su stanari, žutom uljanom bojom, ispisali:  „Ne lijepiti oglase“.  Akciju sam pratila sjedeći uz prozor svoje radne sobe. Prvo se oprezno prišuljao vratima, potom iz tuljca izvadio papir,  uzeo ljepilo i nanio ga na gornji rub. Potom je  zastao jer mu se donji dio plakata počeo savijati. Pokušao je s lijevim okomitim,…

  • Ćaća

    Danas bi moj otac navršio osamdeset i šest godina. On, drugi sin Fabijana i Kate, nije bio tako uredan i marljiv kao što je bio njegov dvije godine stariji brat. Iljkan se smijao kad mi je govorio kako su roditelji Marijana više voljeli nego njega. Smijao se jer je znao da ne govori istinu. I da se smiješi unaprijed zbog onoga što će u priči tek uslijediti. Marijan je samo…

  • Priča o Ivandi

    Ivanda je bio posvema drukčiji od svojih rođaka. „Kao da nije naš“, komentirala su dotjerane tetke gledajući kako dječak budno promatra dvorišne igre djece iz susjedstva; raduje im se, podržava ih, ali se vršnjacima ne pridružuju.  Ivanda je bio omiljen, unatoč tome što nikada u potpunosti nije pripadao skupini ili timu. U ranoj mladosti naglo je izrastao pretekavši jedno ljeto i najvišeg  prastrica koji je visinom, ljepotom i snagom, u…

  • Pišem pismo, tinta mi se proli…

    „Napiši pismo, napiši, olakšaj sebi,reci im što im imaš reći“,  savjetovala me moja teta J. I tako sam ja pisala svom ocu u Sarajevo, majci u Njemačku, prijatelju u Australiju. I čim bih napisala, osjećala bih se bolje. Problem bi se umanjio, moja ljubav prema onima kojima sam se pismeno obraćala, vratila bi se. Pisma i nisam odnosila na poštu. Ostavljala sam ih u svom radnom stolu i u vrijeme…

  • Šuti, gluvo bilo

    1. Sina Lovru rodila sam šest mjeseci nakon što sam izbjegla iz  sela. Za samo dvanaest dana moj će dječak navršiti devet godina. Bit će to na blagdan Svete Lucije. Redovito se toga dana sjetim vremena kada smo se  mi djevojčice, nakon večernje mise, okupljale u dvorani za vjeronauk i na dvanaest papirića, zaklanjajući ih svojim slabašnim tijelima, ispisivale imena dvanaestorice dječaka. Presavijene ceduljice odnosile bismo kući i skrivale ispod…