Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Mjesto za glavnim stolom

    U posljednje vrijeme prepoznajem sve veći nemir pri interpretaciji autobiografskih djela. Nelagodu u prihvaćanju definicije te književne vrste osjetila sam prije otprilike pet godina. Dogodilo se to na tribini koju je književni podmladak Matice hrvatske organizirao na temu autobiografije. Kao autorici knjige “iz vlastita života” organizatori su mi ponudili sjedalicu u drugom redu. Središnji stol ostao je rezerviran za “čistu” teorijsku misao. Nekoliko sam puta tijekom rasprave, baš poput bojažljiva…

  • Teško pisanje

    U vrijeme mog studiranja prepričavala se priča o jednoj tada jako uspješnoj hrvatskoj spisateljici koja je još kao osmoškolka odlučila postati pisac. Govorili su, oni koji su se pozivali na nulte svjedoke i svjedoke iz prve ruke, da se spisateljica ustaje ranom zorom, sjeda pred pisaću mašinu i veže remenom za stolicu. Piše do kasnojutarnjih sati, uz isključen telefon. Nervira se i preznojava. Čitatelji skloni njezinim prozama odmahivali su rukom,…

  • Anonimno pismo

    Hodala sam šorom i buljila kroz otvorene prozore slavonskih kuća. Polumrak. Zastala sam uz jednu. Naslonila sam glavu na klupicu trokrilnog prozora. Srednjeg,  od ukupno tri. U sobi je sjedila moja teta s nekom, meni nepoznatom, ženom. Okrenula se prema meni, pozvala me rukom da uđem. Soba je bila prostrana. U njoj su bile dvije velike vitrine, orahove, vitrine kakve je mojoj teti, tamo pedesetih godina, izradio majstor Varga. I…

  • Dječak

    Dobro pamtim lice Dječaka koji je u osnovnoj morao primijeniti čak jedanaest škola. Naučio je i kako izgleda mala seoska učionica, ali i učionica najveće osmoljetke u SR Bosni i Hercegovini.  Bio je tri godine stariji od mene. Moja ga je teta često uzimala kao primjer kojim je meni trebalo pokazati kako sam, unatoč svemu, ipak dobro prošla u životu.  Upisala sam i završila istu osnovnu, svako jutro  budio me…

  • Maks Levenfeld

    Nisam ni slutio da će moje privatno pismo napisano Ivi i upućeno mu 1920. godine imati bilo kakav odjek. Iskreno, nisam ni pomišljao da bi ga on mogao objaviti. Te noći, smrzavajući se na željezničkoj stanici u Slavonskom Brodu, već izdaleka sam primijetio da bi mladić koji sjedi u čekaonici mogao biti pisac. Nisam ga odmah prepoznao. Posljednjih pet-šest godina izgubio sam ga iz vida. U koljenima mu se pritajila…

  • Isprebijana

    Osobna iskaznica;ime: Isprebijanaime roditelja: Vladan Desnicaprebivalište: Pravda Vladan je Desnica bio najšikastiji mladić koji je ikada prolazio uz prozor moje primaće sobe, u prizemlju kafene katnice današnje Nazorove ulice. I prije osamdesetak godina, trebali li uopće isticati, radilo se o prestižnoj adresi sa sjevera. Zavidnici su ljubomorno komentirali građane koji su baš tu ulicu uspijevali upisati u prebivališne dokumente. Koliko je samo njih bilo uvjereno da su predanim narodnim angažmanom…

  • Buđenje

    Sjedim u svojoj zelenoj fotelji. Ničim je ne pokrivam; ni kariranom dekicom, ni bež plahtom, ni tkanom krparom. Osoblje doma nije me, kroz svih ovih deset godina, uspjelo nagovoriti na njezino temeljito čišćenje. Posljednjih mjeseci na vratima moje sobe zna osvanuti zgodan tridesetogodišnjak čičkave crne kose, uvučen u plavi radni kombinezon. On odlučno pokuca i isti čas, ne čekajući dopuštenje za ulazak, grabi kvaku. Nikada ne pozdravlja. Samo zakoračuje preko…

  • Narodni radio

    Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća uređivala sam tribinu Književni petak. Često sam, pripremajući se za razgovore s gostima, odlazila na posudbeni odjel Gradske knjižnice. Tamo sam, gotovo svaki put, pogotovo u poslijepodnevnim satima pred  nadolazeći vikend, mogla čuti istu rečenicu. Kazivale su je umorne posuditeljice : „Preporučite mi vi nešto, samo da nije domaće““.  To „domaće“ izgovarale bi glasnije, s nekim posebnim akcentom koji je trebao naglasiti kako je domaća…

  • Promiče momče kroz selo

    Ima pučkih pjesama koje uspijevaju u malo riječi dočarati toliku složenost prostornih, društvenih i psiholoških odnosa, da se recipijent nađe u prilici da se začudi vještini anonimnog stvaraoca. U isto vrijeme, neke od tih pjesama pokazuju i promišljenu simetriju vlastite arhitekture, kao da nisu stvorene usmenim putem, nego kao da je netko na papiru planirao strukturu pjesme, osvrćući se pri tome i na ono što su učinili prethodnici, prije svega…

  • Kruškovac

    Nekoliko dana prije našeg zajedničkog imendana, moja  teta J. poslala bi me u samoposlugu po bočicu ekstrakta kruškovca. I sad, nakon pola stoljeća, vidim policu na kojoj su se nalazile sve potrepštine za kolače i likere. Odmah uz ulazna vrata, prva stelaža desno. Radoznalo sam poslije promatrala kako teta priprema kruškovac; kako prži šećer s vanilijom, dodaje rakiju komovicu, i vodu, pa „iskreće“ u to  sadržaj bočice. Navečer bih razmišljala…