Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Toplomjer i kalendar

    Čim sam odlučio pisati o tome kako se ljudi oblače na moru a kako u unutrašnjosti, odmah mi je pao na pamet stanoviti Šime, kojega sam upoznao još dok sam studirao. I, što više mislim, sve mi se više čini da je u pojavi toga čovjeka bilo nečega simboličnog. Šime je bio Hvaranin, bio je visok i naočit i imao je svoj vlastiti odjevni stil. Taj stil nije padao u…

  • Đuro Andrijašević

    Noćas sam sanjao – dok su valovi svoju snagu provjeravali udaranjem o sjeverne stijene – da me vi, stotinu godina mlađi od mene, pitate jesam li poslije svega što sam učinio postao barem malo sretan. Razumio sam vas. Niste mi se predstavili punim imenima i prezimenima. „Mi nismo ničiji sinovi“, rekli ste uglas prije nego što ste zapitali o sreći. Uistinu, zanimalo vas je kajem li se zbog odluke o…

  • Tena

    Prošlo je stoljeće…i još, još godinica otkako se vodnik Jaroslav vratio s bosanskoga ratišta. Priča o nama objavljena je 1894. Jaroslav se dugo privikavao na moje lice iznakaženo boginjama. Onako plah, s plavom bradom, zabacujući često praznim rukavom desne ruke, često je noću obilazio selo iz kojeg je, s četama austrougarskih soldata, krenuo preko Save. Nikada me nije pitao zbog čega mu nisam ostala vjerna, kakvim me je čarima privukao…

  • Kraj ljubavne priče

    Voljela sam putovati vlakovima. Sjela bih na sjedalo do prozora i isti čas izvadila knjigu. Ne znam ima li priča čitana u vožnji ista značenja kao i onda kad je čitana u vlastitoj zelenoj sobi. Ovih dana nagovorila sam samu sebe da bolničke čekaonice pretvorim u kupee putničkih vlakova. Medicinske sestre su prema meni ljubazne i izgovaraju rečenice koje su izgovarali strpljivi kondukteri tamo krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća.  „Vi…

  • Šivanje po mjeri

    Uvijek sam osjećala veliku nelagodu kad bi me netko pitao volim li više sestričnu iz Trsta, ili onu iz Borova, je li mi draži stariji ili mlađi stric. „Ajd, sad kaži…“, započinjali bi. Plašila sam se jer sam znala da je to samo nevažan uvod i da će nakon toga uslijediti pitanje volim li više mamu ili tetu. A odgovoriti na to nije se moglo jednom krnjom rečenicom. Trebalo je…

  • Petrolejka

    Ako nekad zaželite otići na sajam antikviteta, sigurno će vam se dogoditi da ondje naiđete i na petrolejke: postoji prilično raznovrsna ponuda toga artikla. A ako vas kojim slučajem uhvati želja da neki primjerak i kupite, onda morate znati da i tu, kao i kod svih predmeta te vrste, postoje izvorne stvari i kopije, odnosno originali i replike. Poslušajte moj savjet: kad budete birali petrolejku, nikako nemojte uzeti onu sa…

  • Tema:život

    U potrazi za jednim tekstom, naišla sam  sinoć na nekoliko svojih  intervjua. Zanimljivo mi je – nakon trinaest godina – vidjeti što sam tada  – na pitanje “mislim li, nakon svega što mi se izdogađalo da mi život nije bio sklon”, odgovorila novinaru “Glasa Slavonije”: “Ne mislim. Znam da Vam sada ovo sada zvuči, u najmanju ruku, neobično. Kada pokušavam pogledati na svoju biografiju okom promatrača, izvučena iz svoje kože,…

  • Prva knjiga (PISCU)

    Ima dosta pisaca kojima je prva knjiga ujedno i najbolja. To dolazi odatle što prva knjiga nije početak, nego je kraj. Treba, naime, imati na umu kako čovjek uopće postaje pisac: postaje tako što najprije neko vrijeme bude čitatelj. Sve one priče o tome kako je netko propisao iz duše, iznenada i za samoga sebe, bez ikakvih književnih ambicija i spontano kao što ptica pjeva, sve su te priče prilično…

  • Kombinirani prašak

    Jedan od snova što ih čovječanstvo dugo i uporno sanja svakako je i san o panaceji. Panaceja bi bila lijek za sve bolesti: kad se osjećaš loše – bez obzira na to radi li se o prehladi, o lomu kosti ili o zarazi – dovoljno ti je iskapiti čašu toga napitka i opet si zdrav. Ideja se pojavila još u antička vremena, a onda je trajala u raznim oblicima sve…

  • Anka Lešićeva

    Osobna iskaznicaime: Anka Lešićime roditelja: Josip Kozaracprebivalište: Mrtvi kapitali Stara sam i odavno ne vidim dobro. Volim ipak prid noć uzet knjigu, onu u kojoj se slave vridne ruke mog muža. Nakon molitve, pročitam po desetak strana naših Mrtvih kapitala i svižinom davne mladosti primistim se u san. Poznam štivo napamet, ali me to ništa ni smita. Malo se zastidim kad naiđem na riči kojima pisac mene opisuje. Nemam u…