Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
Buđenje
Sjedim u svojoj zelenoj fotelji. Ničim je ne pokrivam; ni kariranom dekicom, ni bež plahtom, ni tkanom krparom. Osoblje doma nije me, kroz svih ovih deset godina, uspjelo nagovoriti na njezino temeljito čišćenje. Posljednjih mjeseci na vratima moje sobe zna osvanuti zgodan tridesetogodišnjak čičkave crne kose, uvučen u plavi radni kombinezon. On odlučno pokuca i isti čas, ne čekajući dopuštenje za ulazak, grabi kvaku. Nikada ne pozdravlja. Samo zakoračuje preko…
-
Narodni radio
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća uređivala sam tribinu Književni petak. Često sam, pripremajući se za razgovore s gostima, odlazila na posudbeni odjel Gradske knjižnice. Tamo sam, gotovo svaki put, pogotovo u poslijepodnevnim satima pred nadolazeći vikend, mogla čuti istu rečenicu. Kazivale su je umorne posuditeljice : „Preporučite mi vi nešto, samo da nije domaće““. To „domaće“ izgovarale bi glasnije, s nekim posebnim akcentom koji je trebao naglasiti kako je domaća…
-
Promiče momče kroz selo
Ima pučkih pjesama koje uspijevaju u malo riječi dočarati toliku složenost prostornih, društvenih i psiholoških odnosa, da se recipijent nađe u prilici da se začudi vještini anonimnog stvaraoca. U isto vrijeme, neke od tih pjesama pokazuju i promišljenu simetriju vlastite arhitekture, kao da nisu stvorene usmenim putem, nego kao da je netko na papiru planirao strukturu pjesme, osvrćući se pri tome i na ono što su učinili prethodnici, prije svega…
-
Kruškovac
Nekoliko dana prije našeg zajedničkog imendana, moja teta J. poslala bi me u samoposlugu po bočicu ekstrakta kruškovca. I sad, nakon pola stoljeća, vidim policu na kojoj su se nalazile sve potrepštine za kolače i likere. Odmah uz ulazna vrata, prva stelaža desno. Radoznalo sam poslije promatrala kako teta priprema kruškovac; kako prži šećer s vanilijom, dodaje rakiju komovicu, i vodu, pa „iskreće“ u to sadržaj bočice. Navečer bih razmišljala…
-
Ilustrissimus Battorych
Osobna iskaznica ime: ilustrissimus Battorych ime roditelja: Ksaver Šandor Gjalski prebivalište: NA BADNJAK Badnjak je. Nad cijelim našim krajem vise gusti, više bijeli nego sivi oblaci. Magla se uzvlači uz bregove i čini se kao da nikada neće stati. Zemlja je otvrdla i svaki učinjeni korak uskače, uz tutanj i jeku, u sobe. Miješaju se zvukovi. U istu se melodiju ulijevaju: pucketanje bukovine, škripa leda, štropot kuhinjskih noževa, glasovi poslenika…
-
Majka i sin
Oca sam viđala rijetko. Jedanput, dvaput godišnje; onda kad bi me dovodili u posjet njegovoj majci, mojoj baki Kati. Stizao bi kasno noću, pješice, najčešće subotom. Iščekujući ga, molila sam Oče naš, jedan, pet, jedanaest. Kad bi ušao u kuću, nisam ustajala. Skutrila bi se na „sećiji“ smještenoj u kutu velike kuhinje. Glumila sam uspavanu malu ljenčinu. To je bio jedini način da čujem sve ono što majka i sin,…
-
Pokora
Mandica Martinović, jedinorođena cestarova kći, ona o čijim su se očima rojile priče uz koje se u zimskim večerima ugodnije zaspivalo a u prohladnim jutrima lakše osvanjivalo, dobro je razumjela kakvu joj je pokoru odredio fra Marko nakon što mu je u ispovjedaonici, dan uoči Badnjaka godine 1953., onako potiho, priznala da svaki put na svetoj misi počini veliki grijeh. Ne zna se što li je fra Marko, čuvši to,…
-
Rođena na Božić
Za Veroniku Ž. govorili su da je nježno lijepa. I dodavali: „Kao da nikada nije rođena među nama.“ – Jednom ćeš o meni morati napisati priču – rekla mi je prije punih deset godina. Bila je to posljednja rečenica koju mi je Veronika uputila nakon što smo pred zračnom lukom izašle iz taksija. Nije mi dopustila da je otpratim u zgradu. Nije se čak ni okrenula, nije mahnula, nije poslala…
-
Praćka
Kao i većina ljudi, i ja sam Bibliju počeo ozbiljnije čitati istom u tinejdžerskim godinama, kad sam shvatio da ona nije samo vjerski spis, nego i veličanstvena književnost. I, upravo zbog dobi u kojoj sam bio, tada me se najviše dojmila priča o Davidu i Golijatu, a u njoj opet jedan posve sporedni motiv. Uviđao sam, dakako, dalekosežnu poruku o tome kako slabiji može pobijediti jačega ako posjeduje vjeru i…
-
Lijepa li si, čija li si…
Na mom radnom stolu, u stanu na zagrebačkoj Trešnjevci, stoji metalna tabakera. Poklopac joj je neravan, a ugravirane šare godinama postaju sve nejasnije. Nisam je mogla sačuvati od tamnjenja, sitne hrđe i vremena, ali je čuvam od zaborava. Prisvojila sam je prije pet desetljeća i proglasila svojom. Ona je već tada bila u visokim godinama. Njezina tadašnja vlasnica, baba Jela, prijateljica moje bake, dobila ju je od svoje svekrve, u…
