Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
Drveni most na hrastovim stupovima
(roman Veliki hrast Vlade Andrilovića kao polazište priče osobne povijesti) Oca sam viđala rijetko. Jedanput, dvaput godišnje; onda kad bi me dovodili u posjet njegovoj majci, mojoj baki Kati. Stizao bi kasno noću, pješice, najčešće subotom. Iščekujući ga, molila sam Očenaše, jedan, pet, jedanaest. Kad bi ušao u kuću, nisam ustajala. Skutrila bi se na sećiji smještenoj u kutu velike kuhinje. Glumila sam uspavanu malu ljenčinu. To je bio jedini…
-
Dnevna bolnica
Nove stolice, u čekaonicama na Odjelu za dermatologiju Vinogradske bolnice u Zagrebu, napravljene su od prozirne plastike. Udobnije su od onih na kojima sam sjedila prošle godine. U njima se nakratko možeš i opustiti. Pod uvjetom da si barem na koju sekundu uspio zaboraviti na dijagnozu. Možeš čak i pomisliti da si u svojoj dnevnoj sobi. I da si posve siguran. Jer, dijagnozama ispisanima na latinskom tvoji bližnji neće otvoriti…
-
Zdenac i gustirna
Čim se iskrcao, mladi režiser stao je zvjerati oko sebe u potrazi za pozornicom. Trebao je postaviti neki komad u okviru ljetnoga festivala što se održavao u obližnjem gradu, pa je predložio da predstava bude na otoku: tako će biti originalnije, a kazalište će dospjeti do ljudi koji nemaju često dodira s njim. I, sad je u pratnji lokalnoga kulturnjaka krenuo po otoku u potragu za zgodnim prostorom. A uskoro…
-
Šufnudle
Rastužuje me odlazak ljeta. Poželim se sakriti, sjesti u kut radne sobe i čitati štivo u čiju sam zavodljivost sigurna. U tim danima kuham puno, ali isključivo ona jela koja me mogu vratiti u vrijeme kad se nisam plašila dugih jeseni i kad nisam postavljala pitanja koliko još kolovoza ima preda mnom. Jučer sam pripremila šufnudle. Sjećanjem na tetine. Teta mi je uvijek ponavljala kako ih radi po receptu njezine…
-
Nije sa svakim piti kavu
Odnedavno najbolju kavu pijem u kuhinji svoga brata. Nisam sigurna pijem li nju ili samo sjećanje na neku njoj okusom vrlo sličnu. Možda pijem Jeleninu? Ipak, Jelenina je bila oporija, a bratova je mekša, lako se slijeva grlom. Supruga moga brata pije nesicu. Moj brat, njegova kći Anđela i ja pijemo ukuhanu. Brat jaču i gorču, a nas dvije tanju i slađu. Tanju i slađu ćeifim dok pišem priču (umjesto…
-
Bakin ladičar
Iz ladičara će baka šezdeset i druge izvaditi svoju svečanu crnu suknju i crnu satensku rekljicu, s mnoštvom faltica na leđima. Pred psihom će ispraviti svaki nabor, zategnuti maramu ispod koje će popraviti pocelicu, uzeti me čvrsto za ruku i odvesti na trajni boravak u Slavoniju. U ladičar će četiri godine poslije složiti odjeću svoga muža, kojeg će mrtvog, s tragovima osušene krvi na kragni svijetloplave talijanske najlonske košulje, dopremiti…
-
Pižolot i kultura
Imam jednu konstruktivnu ideju. Neka naše nadležne ustanove predlože da se pod zaštitu UNESCO-a stavi poslijepodnevni drijemež kao nematerijalno kulturno dobro. Ta je pojava, naime, ključna sastavnica našega identiteta, baš kao Kastavski zvončari ili Sinjska alka. A radi se o kulturnoj tekovini koja je ugrožena, pa joj je zaštita utoliko potrebnija. Taj narodni običaj ima mnogo različitih oblika. Jedni će se ljudi opružiti na kauč i prebaciti preko trbuha ukrasni…
-
Provincija je moja mjera
Često kažem kako volim ići na književne susrete organizirane u malim gradovima i mjestima naše lijepe domovine. Kad me netko pita jesam li bila u Pakracu, Slatini, Omišu, Ogulinu, Lipovljanima, Zadru, Pleternici, Donjem Miholjcu, Labinu, Glini, Vinkovcima, Kaštel Lukšiću, Gračacu, Buzetu, pred mojim se očima prvo pojavi slika zgrade njihove knjižnice. U razgovorima s čitateljima često spomenem jedan događaj vezan uz takva moja gostovanja. Dobro se sjećam trenutka kad mi…
-
Danas mi se čini da te nema
Prošlo ljeto, u uvodniku jednih naših dnevnih novina, a povodom smrti Olivera Dragojevića, obavljan je naslov „Olivera u čitanke“. Autor teksta, zasigurno nije mislio na udžbenik iz glazbene kulture, gdje bi velikom Oliveru bilo mjesto, nego na riječi koje su za njega uglazbljene. A iza tih stihova stali su i Tomislav Zuppa, i Zdenko Runjić i Jakša Fiamengo… Kao djevojčica često sam pjevala pjesmicu „Moja mala djevojčica“, poznatiju kao „Tata…
-
Ponistra i prozor
Što se vidi s ponistre, to svatko zna: vidi se Šolta, pa mnogi ljudi i znaju za Šoltu samo po tome što se ona u pjesmi vidi s neke – zacijelo splitske – ponistre. Već je teže ukratko reći što se vidi s prozora, jer odande se može ugledati pročelje susjedne zgrade, krovovi u obližnjoj ulici, tvornički dimnjak, ili, u najboljem slučaju, obrisi brda što se diže nad gradom. Pri…
