Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Korisna „kliznuća“

    Često mi se događalo da na predavanjima „kliznem“ iz stručnih u majčinske rečenice. Činila sam to najčešće onda kad je tema bila vezana uz magiju nečijeg pripovijedanja. Znala sam studentima reći da ne ogovaraju nekoga s kim nisu popili kavu i koga nisu pogledali u oči. Savjetovala sam im da ne iznose žestoke sudove o piscima čije knjige nisu pročitali. Jer, u vremenima površnosti svi se usuđujemo o svemu razgovarati,…

  • Letovanić

    Malo je književnih tekstova za koje se može točno odrediti kad je došlo do nekakva zaokreta u njihovom javnom statusu. Za ovu je popijevku, međutim, to moguće: ona je postala široko poznata jeseni 1991., kad se Letovanić (upravo kao selo pokraj Kupe) našao na prvoj crti ratnih zbivanja i kad je prilično postradao. Tada se netko sjetio i ove popijevke, te su je različite radio-stanice uzele redovito emitirati, i ona…

  • Zagorkina učiteljica Bernardica

    Imala sam dobru učiteljicu. Moja je kći imala dobrog učitelja. Velika je to sreća. Koliko su nam  važni  učitelji dobro pokazuje i „Zagorkin slučaj“. Marija Jurić upisuje školske godine 1883./4. četvrti razred Više djevojačke škole Samostana milosrdnica u Zagrebu.  Ranjena i izmučena patološkim majčinim ljubomorama, ona u učiteljici Bernardi Kranjc nalazi sugovornika prepunog razumijevanja. Samostan postaje njezin pravi dom.  Bernarda shvaća da pred sobom ima talentirano biće kojemu treba pomoći.…

  • Zaborav

    Jutros sam počela, po ne znam koji put, čitati Pavličićev roman „Zaborav“. Roman je objavljen u Rijeci, prije dvadeset i dvije godine. Željela sam samo provjeriti prvu rečenicu prvog, i prvu rečenicu drugog poglavlja. Trebale su mi da bih mogla krenuti u pisanje eseja koji se bavi likom povjesničara u našoj književnosti. Rečenice su glasile onako kako sam ih i pamtila: „Sve na nešto podsjeća“ i „Sve se zaboravlja“. Nisam…

  • Čekaj, skuhat ću ti kavu

    Svakodnevno se svađam sa svojim umišljajima. Optužujem ih za vlastitu naivnost. Oni mi se podsmjehuju i keseći se izgovaraju rečenicu: Sama si kriva. Unatoč svim našim polemikama i prijekorima, ne dopuštam im da me napuste. Jer, odu li, na njihovo mjesto uselit će pitanje: Je li to doista bilo sve u životu, zar stvarno više nitko nikada neće reći: „Ma nisi trebala odrezati tu svoju kosu“? Samo zbog prijetnje od…

  • Šamrlek

    Nekako se čini da je nova epoha – ova sadašnja – nastupila u onom času kad su stvari koje su do tada stajale na jednome mjestu počele postajati prenosive, da ne kažem portabl. Pa smo tako dobili prijenosna kuhala, prijenosne pisaće strojeve, prijenosne radio-aparate, a na kraju i prijenosne telefone. Kad se to tako nabroji, onda može izgledati da je promjena nastupila naglo i da nas je sve prilično iznenadila.…

  • SMS

    Ne mogu se točno sjetiti godine u kojoj su me podaci ispisani na knjigama počeli zanimati  na isti način kao i središnji njezin dio. Ne znam jesam li svojim studentima pomalo čudna u trenucima kada lektirnom naslovu pridružujem godinu pojavljivanja, otkrivam nakladnika, naglašavam urednika i na kraju spominjem naziv biblioteke. Nerijetko vodim računa i o načinu na koji  pojedini podatak prezentiram. Grimasom i promjenom glasa nastojim upozoriti na ono što…

  • Rujno vince

    Mlada polaznica ljetne škole hrvatskog jezika i književnosti, čiji su djed i baka prije pola stoljeća napustili istočnu ravnicu i iselili se “tamo gore”, u zemlju u kojoj će moći uspravno hodati – jer novi susjedi ništa neće znati o detaljima iz biografija njihovih predaka – svake je večeri, nakon seminarskih analiza književnih štiva, pozivala svoje kolege u obližnji kafić. Obavezno je za sebe naručivala čašu “rujnog vinca”. Umorni konobar,…

  • Rožica sem bila

    Da u pučkome stvaralaštvu može biti minimalizma, znat će svatko tko se ikada podrobnije pozabavio tim tipom tekstova. Ponekad je dovoljno tek nekoliko redaka da se izrekne sve što se htjelo reći i stvori zanimljiva literarna tvorevina. Pri tome je moguće razlikovati dva tipa minimalističkoga teksta. Jedan je onaj kod kojega se izriče neka jaka i aforistična tvrdnja, za koju se onda pretpostavlja da dostatno izražava neki novi sadržaj; tako…

  • Pred „veliki raspust“

    U djetinjstvu sam često gubila stvari. Moli se svetom Anti, govorila je teta. Svetac me volio. I ja bih, nakon nekoliko molitvi upućenih samo njemu, pronašla ključeve, olovku, kajdanku… Molila sam mu se i svakog trinaestog lipnja, u Našicama, među štandovima s plastičnim igračkama i licitarima,  nadajući se  da će i meni jednoga dana netko darovati porculansku bebu, lijepu kao što je bila lijepa ona koju je moja prva komšinica…