Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Zdenac i gustirna

    Čim se iskrcao, mladi režiser stao je zvjerati oko sebe u potrazi za pozornicom. Trebao je postaviti neki komad u okviru ljetnoga festivala što se održavao u obližnjem gradu, pa je predložio da predstava bude na otoku: tako će biti originalnije, a kazalište će dospjeti do ljudi koji nemaju često dodira s njim. I, sad je u pratnji lokalnoga kulturnjaka krenuo po otoku u potragu za zgodnim prostorom. A uskoro…

  • Šufnudle

    Rastužuje me odlazak ljeta. Poželim se sakriti, sjesti u kut radne sobe i čitati štivo u  čiju sam zavodljivost sigurna. U tim danima kuham puno, ali  isključivo ona jela koja me mogu vratiti u vrijeme kad se nisam plašila dugih jeseni i kad nisam postavljala pitanja koliko još kolovoza ima preda mnom. Jučer sam pripremila šufnudle. Sjećanjem na tetine. Teta mi je uvijek ponavljala kako ih radi po receptu njezine…

  • Nije sa svakim piti kavu

    Odnedavno najbolju kavu pijem u kuhinji svoga brata. Nisam sigurna pijem li nju ili samo sjećanje na neku njoj okusom vrlo sličnu. Možda pijem Jeleninu? Ipak, Jelenina je bila oporija, a bratova je mekša, lako se slijeva grlom. Supruga moga brata pije nesicu. Moj brat, njegova kći Anđela i ja pijemo ukuhanu. Brat jaču i gorču, a nas dvije tanju i slađu. Tanju i slađu ćeifim dok pišem priču (umjesto…

  • Bakin ladičar

    Iz ladičara će baka šezdeset i druge izvaditi svoju svečanu crnu suknju i crnu satensku rekljicu, s mnoštvom faltica na leđima. Pred psihom će ispraviti svaki nabor, zategnuti maramu ispod koje će popraviti pocelicu, uzeti me čvrsto za ruku i odvesti na trajni boravak u Slavoniju. U ladičar će četiri godine poslije složiti odjeću svoga muža, kojeg će mrtvog, s tragovima osušene krvi na kragni svijetloplave talijanske najlonske košulje, dopremiti…

  • Pižolot i kultura

    Imam jednu konstruktivnu ideju. Neka naše nadležne ustanove predlože da se pod zaštitu UNESCO-a stavi poslijepodnevni drijemež kao nematerijalno kulturno dobro. Ta je pojava, naime, ključna sastavnica našega identiteta, baš kao Kastavski zvončari ili Sinjska alka. A radi se o kulturnoj tekovini koja je ugrožena, pa joj je zaštita utoliko potrebnija. Taj narodni običaj ima mnogo različitih oblika. Jedni će se ljudi opružiti na kauč i prebaciti preko trbuha ukrasni…

  • Provincija je moja mjera

    Često kažem kako volim ići na književne susrete organizirane u malim gradovima i mjestima naše lijepe domovine. Kad me netko pita jesam li bila u Pakracu, Slatini, Omišu, Ogulinu, Lipovljanima, Zadru, Pleternici,  Donjem Miholjcu, Labinu, Glini, Vinkovcima, Kaštel Lukšiću, Gračacu, Buzetu, pred mojim se očima prvo pojavi slika zgrade njihove knjižnice. U razgovorima s čitateljima često spomenem jedan događaj vezan uz takva moja gostovanja. Dobro se sjećam trenutka kad mi…

  • Danas mi se čini da te nema

    Prošlo ljeto, u uvodniku jednih naših dnevnih novina, a povodom smrti Olivera Dragojevića, obavljan je naslov „Olivera u čitanke“. Autor teksta, zasigurno nije mislio na udžbenik iz glazbene kulture, gdje bi velikom Oliveru bilo mjesto, nego na riječi koje su za njega uglazbljene.  A iza tih stihova stali su i Tomislav Zuppa, i Zdenko Runjić i Jakša Fiamengo… Kao djevojčica često sam pjevala pjesmicu „Moja mala djevojčica“, poznatiju kao „Tata…

  • Ponistra i prozor

    Što se vidi s ponistre, to svatko zna: vidi se Šolta, pa mnogi ljudi i znaju za Šoltu samo po tome što se ona u pjesmi vidi s neke – zacijelo splitske – ponistre. Već je teže ukratko reći što se vidi s prozora, jer odande se može ugledati pročelje susjedne zgrade, krovovi u obližnjoj ulici, tvornički dimnjak, ili, u najboljem slučaju, obrisi brda što se diže nad gradom.  Pri…

  • Požurite že-ne moje

    „Zagreb je lijep ljeti, kad ga napuste njegovi stanovnici“, rekao je Bosanac zaustavivši auto ispred moje zgrade. „Nekako si požutjela, možda sam prebrzo vozio. Izvini, do ponoći moram biti natrag u svojoj državi“, pravdao se. Gotovo da sam krenula s: „Kao da samo ti imaš državu, daj čovječe“, ali sam se na vrijeme predomislila. Njega se nije moglo ničim uvrijediti osim glasnom sumnjom u opstojnost te države. „Pojela sam porciju…

  • Stablo crvenih listova

    “Možda je tako i bolje”, pomislila sam prije nekoliko dana kad sam, u šetnji Sarajevom, boreći se s teškom glavoboljom, krenula prema  kući na Malti, da bih nakon četiri desetljeća vidjela odakle sam krenula u bolji život. Na mjestu na kojem je donedavno stajala, nikada ožbukana, prizemnica dočekala me prazna površina. Iz ruksaka sam izvadila fotoaparat i usnimila prostor na kojem će neki bogatiji budući vlasnik sagraditi raskošniji stambeni prostor.…