Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
VEZANJE TENISICA S JEDNOM NEPOZNANICOM
ZLOGLASNA ZAMJENICA, ILI: UVOD Kada govorite o sebi, izbjegavajte rečenicu započeti zamjenicom ja: Ja mislim, japutujem, ja sanjam, ja učim… Tom je jezičnom preporukom voditeljica našeg debatnog kluba otvorila prvi sat. Bilo je to na početku mog sedmog razreda. Žena se uopće nije predstavila. Stala je pred nas kao da je, ovoga, kapetan rukometne reprezentacije. I krenula u napad na jadnu zamjenicu. Možda zbog toga da ne mora reći Ja…
-
Zatim je stigla državna matura
Ovih dana, dok traje državna matura, često čujemo kako je nekada bilo humanije i lakše. A kako je to bilo, najbolje svjedoče sljedeće rečenice: „Prisjetimo se kako je to nekada izgledalo. Pripremali smo obavezno tri predmeta ponavljajući cjelokupno gradivo koje smo prošli u četiri godine. Povjerenstvo se sastojalo od dva predmetna profesora, a treći je bio razrednik. Na stolu je, red profesorima, bio cvjetni aranžman. Na jednoj klupi do zida…
-
Samo ne preko mikrofona
Kad god zakoračim u nepoznatu prostoriju, na trenutak zastanem. Jednom šakom ostajem držati kvaku vrata. Ne želim ih zatvoriti do kraja. Desnu nogu najčešće zaleđujem na pragu, lijevom osvajam novu površinu. Možda se i lagano zanjišem, naprijed, natrag, natrag, naprijed, sredina, mir. Pogledom, štelovanim na okretaj trideset i tri, prelazim pažljivo po zidovima. Preskačem jedino uramljene obiteljske fotografije i uljane portrete predaka. Oduvijek sam izbjegavala listati i vlastite obiteljske albume.…
-
Posveta
Rado potpisujem svoje knjige. Pogledam u oči osobi koja stoji s mojom knjigom u ruci i upitam je kome bi posveta trebala biti upućena. Tekst, ispod kojega slijedi potpis, prilagođujem godinama i spolu čitatelja. Iskaze poput „srdačno“, „prijateljski“ koristim samo kad se nađem u vremenskom tjesnacu, ili u danima osobito loše bio – prognoze. Otkako sam svoj stručni prvijenac, sa sentimentalnim obraćanjem „dragom i poštovanom profesoru“, pronašla u antikvarijatu, u…
-
Krojački metar
Birtija «Crni konj» imala je kao neku malu terasu, pa smo mi, na putu u školu, izbliza gledali goste kako sjede za ona dva-tri stola i razgovaraju. Među njima je redovito bio i čika Janoš, krojač koji je imao radnju odmah tu, tri koraka dalje. Čika Janoš volio je špricere, a nije mu bilo mrsko ni veselo društvo, te se tako znalo dogoditi da ga vidimo kod «Crnog konja» i…
-
Andrić i Mlakić
Veznik i u rečenici se ponaša kao most u reljefu. Povezuje slično i različito, slično i slično, različito i različito. I u svim varijantama i mogućnostima donosi novi smisao sjedinjenim činjenicama. Samoglasnikom i približuju se riječi u jednoj rečenici, njime se iz jedne lakše prelazi na drugu. Veznik i može i spojiti što je pisac slučajno ili namjerno razmaknuo, kao što most može povezati ono što je Bog u prirodi,…
-
Mala Julijana
Gotovo na svakom književnom susretu pitaju me može li se živjeti od pisanja. Umjesto jasnog odgovora s jednim „da“, ili jednim „ne“, redovito krećem u pojašnjene. Kažem tako da za knjigu, u najboljem slučaju, dobijem honorar od 10 posto bruto. I ako knjiga u prodaji stoji 100 kuna, a objavljena je u nakladi od 1000 primjeraka, moj autorski honorar iznosi oko 8ooo kn. A od jedne knjige godišnje, teško se može…
-
Sinoć kad san ti proša
Koji put pučka pjesma uspijeva – nehotice i gotovo nesvjesno – postići veliku složenost teksta, a potom je plasirati kao nešto jednostavno i samorazumljivo. A kad se kaže složenost, onda se misli na relacije unutar fabule, a također i na kompozicijski sloj pjesme. Popijevka koja nas ovdje zanima vrlo je poznata, a zacijelo i prilično stara, što se vidi po nekim realijama u njoj. Njezin tekst glasi: Sinoć kad…
-
Po kome je bilo evanđelje
Moja susjeda gospođa H. odlazila je i na jutarnje i večernje mise. Nedjeljom je išla na podnevnu, Pjevanu. Uvijek je sjedila u trećem redu, lijevo, na prvom mjestu do prolaza. Brižno je pratila kako se na slavlju ponašaju djeca iz naše ulice. I znaju li riječi pjesama „iz glave“, ili ih čitaju iz knjižica koje im je – prije početnog zvona- podijelila Zlata, gospođa koja je svirala orgulje. Kad bi…
-
Pripreme za Prvić
Mamine glavobolje traju danima. Zbog njih se naš stan svakog mjeseca na neko vrijeme premješta u daleke sjeverne krajeve, u prostore polarnih noći. Mama spusti sve rolete. Nema neba, nema sunca. Samo tama. Kad se rolete ponovno podignu, znači da je s migrenom, ovoga, završeno. Na neko vrijeme. Dobro je da je tata sinoć otputovao na stručni seminar u Dubrovnik. On redovito prepozna moje muljaže. Kaže: „Stvarno, sine, boli te?“…
