Category / Bilješka o piscu

„Zagreb je lijep ljeti, kad ga napuste njegovi stanovnici“, rekao je Bosanac zaustavivši auto ispred moje zgrade. „Nekako si požutjela, možda sam prebrzo vozio. Izvini, do ponoći moram biti natrag u svojoj državi“, pravdao se. Gotovo da sam krenula s: „Kao da samo ti imaš državu, daj čovječe“, ali sam se na vrijeme predomislila. Njega se nije moglo ničim uvrijediti osim glasnom sumnjom u opstojnost te države. „Pojela sam porciju…

„I što, ako se Vama sada nešto dogodi, nakon što izađete na ulicu, padnete pod tramvaj, mislite da će vaša Magdica zauvijek ostati u školi, da je nitko neće podići, odvesti je negdje. Netko će se pobrinuti.“, rekao mi je ugledni zagrebački psihoterapeut, u jesen 2009. godine.   Nakon toga je, uz  smiješak, nastavio: „I, znate kakvu će biografiju dijete imati: tata umro kad su joj bile tri, mama, spisateljica koju…

Podne je. Za dva sata trebam krenuti na ispraćaj. Prije desetak minuta nazvao me  gradonačelnik i, bez ikakvog okolišanja, bez dobar dan i kako ste patere, počeo izdavati naputke za današnji obred ukapanja. Drsko, bahato, kao da razgovara sa svojom pripravnicom, a ne sa svećenikom koji je došao u njegovu župu  dvije godine prije nego što se balonja rodio.  Ne osjećam se dobro. Baš sam se nasikirao. On bi da…

U apartman smo stigli poslije ponoći. Namjerno nisam popila svoju dozu medikamenata. Zato sada bauljam. Da sam čvrsto zaspala, ometala bih Ivana. Ipak on danas  mora voziti do Zagreba, a sutra nastavlja za Vukovar. Ivanu je vožnja pitanje muške časti. Ne može zamisliti da kao suvozač sjedi uz ženu vozača. A don Božo je baš pogodio pravi trenutak. Svaka mu čast. Nepogrešivo, svećenički.  Uhvatio me raznježenu i osjetljivu. Dala sam…

Znao sam ja da bakuta neće izdržati. Ipak, snašla se. Mudra je ona. Boli glava. Nije tati rekla da sam ja obavještajac s Prvića. Izmislila je prijateljicu. Genijalno. Tako sam ja barem sudio dok sam večeras s njom pričao. Moje rečenice nisu baš savršene. Ponavljam ja iste glagole. I redoslijed riječi u rečenici nije za pohvalu. Ubacujem i nepotrebno ja. Iscrpljen sam. Izbezumile su me sve te zavrzlame. Baš sam…

Neda je danas zamalo dobila slom živaca. A kako i ne bi. Čim sam ujutro otvorio oči, dohvatio sam mobitel i otišao na ikonicu galerija. Samo da još jedanput vidim fotografiju koju mi je Leon posao s Tijata. Povećavao sam pojedine dijelove crteža; noge, konopce padobrana, ruke. I svaki čas ispuštao Juuuhu. Još sam jučer naslutio da se radi o čudesnom otkriću. Na kamenu skrivenom ispod Leonova kreveta bio je…

Luzerica Tinka voli rečenicu Dan za pamćenje. Upotrebljava je najčešće kad dobije trojku iz matematike, ili fizike. Dan za pamćenje za nju znači, ovoga, sretan dan. Kad bih ja dobio trojku iz matematike i to bi za nju bio dan za pamćenje. Bio bi, priznajem, i za mene. Samo na onu drugu, ovoga, stranu brojevnog pravca. Dan možemo pamtiti i po nečemu što nam se dobro dogodilo, ali i po…

U šta će se moj sin pretvorit, nisam mogla ni u snu sanjat. Kad sam ga sinoć pitala gdje je Leon, on je mrtav hladan kazo: Na školskom igralištu, s dečkima. Zamalo sam se izlajala. Sveta krunice. On će meni lagat? Zaustavila sam se samo zbog malog. Volovi se drže za rogove, a ljudsko čeljade za riječ. Malom sam obećala da ću čuvat našu tajnu. Muči me to sa sinom.…

Krenuli smo u šest ujutro. Mama mi je prije spavanja dala šumeći magnezij. On opušta mišiće. Popio sam i pola litre čaja od mente. Cijelu sam noć proveo u šetnji; od sobe do toaleta i nazad. Ista dionica ponovljena je najmanje pet puta. Mama nije ustajala. Nisam čuo da hrče. Znači, nije spavala. Nevjerojatno je da ona nije čula mene. Još sam namjerno palio, ovoga, veliko svjetlo u hodniku i…

Cijeli dan sam živčana. Unuk mi se javio tek prije petnaest minuta. Sad je već devet navečer. Nisam ošla ni na svoju masažu. To je prvi ponedjeljak u pet godina da sam preskočila termin. A kičma mi je u stanju rasula. Mali je jutros trebo otputovat na Prvić. Zaprepastio se šta ja znam di je to. Nazvo me jučer prije podne. Zamolio me da ga ne izdam roditeljima. Šokirala sam…