Category / Ponedjeljak / Prepoznavanje

eseji iz književnosti

    Loading posts...
  • Mjesto za glavnim stolom

    U posljednje vrijeme prepoznajem sve veći nemir pri interpretaciji autobiografskih djela. Nelagodu u prihvaćanju definicije te književne vrste osjetila sam prije otprilike pet godina. Dogodilo se to na tribini koju je književni podmladak Matice hrvatske organizirao na temu autobiografije. Kao autorici knjige “iz vlastita života” organizatori su mi ponudili sjedalicu u drugom redu. Središnji stol ostao je rezerviran za “čistu” teorijsku misao. Nekoliko sam puta tijekom rasprave, baš poput bojažljiva…

  • Teško pisanje

    U vrijeme mog studiranja prepričavala se priča o jednoj tada jako uspješnoj hrvatskoj spisateljici koja je još kao osmoškolka odlučila postati pisac. Govorili su, oni koji su se pozivali na nulte svjedoke i svjedoke iz prve ruke, da se spisateljica ustaje ranom zorom, sjeda pred pisaću mašinu i veže remenom za stolicu. Piše do kasnojutarnjih sati, uz isključen telefon. Nervira se i preznojava. Čitatelji skloni njezinim prozama odmahivali su rukom,…

  • Maks Levenfeld

    Nisam ni slutio da će moje privatno pismo napisano Ivi i upućeno mu 1920. godine imati bilo kakav odjek. Iskreno, nisam ni pomišljao da bi ga on mogao objaviti. Te noći, smrzavajući se na željezničkoj stanici u Slavonskom Brodu, već izdaleka sam primijetio da bi mladić koji sjedi u čekaonici mogao biti pisac. Nisam ga odmah prepoznao. Posljednjih pet-šest godina izgubio sam ga iz vida. U koljenima mu se pritajila…

  • Blaženi došljaci

    … Poslije je došao pad grada i počela su se postavljati druga i drugačija pitanja, pa je tako ono osnovno ostalo nerazjašnjeno. Nerazjašnjeno je ostalo do dana današnjega, premda mnogi ljudi imaju svoje teorije, ali ih ne uspijevaju nametnuti drugima. Svoju teoriju imam i ja, pa ću je ovdje i izložiti, uz napomenu da su mi trebale godine da do nje dođem. Nisam se ja u tim godinama bavio isključivo…

  • Đuro Andrijašević

    Noćas sam sanjao – dok su valovi svoju snagu provjeravali udaranjem o sjeverne stijene – da me vi, stotinu godina mlađi od mene, pitate jesam li poslije svega što sam učinio postao barem malo sretan. Razumio sam vas. Niste mi se predstavili punim imenima i prezimenima. „Mi nismo ničiji sinovi“, rekli ste uglas prije nego što ste zapitali o sreći. Uistinu, zanimalo vas je kajem li se zbog odluke o…

  • Anka Lešićeva

    Osobna iskaznicaime: Anka Lešićime roditelja: Josip Kozaracprebivalište: Mrtvi kapitali Stara sam i odavno ne vidim dobro. Volim ipak prid noć uzet knjigu, onu u kojoj se slave vridne ruke mog muža. Nakon molitve, pročitam po desetak strana naših Mrtvih kapitala i svižinom davne mladosti primistim se u san. Poznam štivo napamet, ali me to ništa ni smita. Malo se zastidim kad naiđem na riči kojima pisac mene opisuje. Nemam u…

  • Pored vode raste javor

    (velika snaga Mlakićevih voda) Josip Mlakić jedan je od onih autora koji svojom literarnom praksom potvrđuje veliku metaforu po kojoj pisac cijeli svoj život piše jednu – svoju – knjigu. Onako kako treba. Pisci imaju svoje teme i stvaraju svoje Djelo. Konačno bi to trebali prihvatiti i književni kritičari – rijetki koji su ostali – koji se interpretirajući nove naslove istoga autora uvijek iznova iščuđuju autorovoj vjernosti koju iskazuje prema…

  • Drveni most na hrastovim stupovima

    (roman Veliki hrast Vlade Andrilovića kao polazište priče osobne povijesti) Oca sam viđala rijetko. Jedanput, dvaput godišnje; onda kad bi me dovodili u posjet njegovoj majci, mojoj baki Kati. Stizao bi kasno noću, pješice, najčešće subotom. Iščekujući ga, molila sam Očenaše, jedan, pet, jedanaest. Kad bi ušao u kuću, nisam ustajala. Skutrila bi se na sećiji smještenoj u kutu velike kuhinje. Glumila sam uspavanu malu ljenčinu.  To je bio jedini…

  • Dijete riječkog kazališta

    Gradovi imaju svoje pisce. I pisci imaju njih. Znam koliko je Nedjeljko Fabrio volio Rijeku. Grad mu je uzvraćao zahvalnost. Razumjela sam njihov razgovor o međusobnim dugovima. Pisac je dužan zavičaju, a zavičaj je dužan prepoznati svoga pisca. Kako bi se samo njih dvoje zajedno radovali da je On, Nedjeljko, mogao svjedočiti Njoj, prijestolnici kulture, i kako bi Ona, prijestolnica kulture, uzdignute glave predstavila Europi – kojoj je Fabrio pripadao…

  • Andrić i Mlakić

    Veznik i u rečenici se ponaša kao most u reljefu. Povezuje slično i različito, slično i slično, različito i različito. I u svim varijantama i mogućnostima donosi novi smisao sjedinjenim činjenicama. Samoglasnikom i približuju se riječi u jednoj rečenici, njime se iz jedne lakše prelazi na drugu. Veznik i može i spojiti što je pisac slučajno ili namjerno razmaknuo, kao što most može povezati ono što je Bog u prirodi,…