Category / Vječna prisutnost
-
Starost i čitanje, dvije neizlječive bolesti
Od malena sam naučila vraćati dugove. Većina onoga što mi je dano, predstavljeno je „kao da“ se i nije moralo. Postmodernističku formulu „kao da“ prerano sam naučila na svojoj koži, a da bih je mogla voljeti i u zrelosti. Koža je nekada bila mlada i upijala je svaku poredbu; „Volim te, kao da si moje vlastito dijete“, „Izgledaš kao da si odrasla u gradu“… Teta mi nije bila mama, a…
-
VIŠNJA
Iz kuće je izašla oko podne. Prošla je uz brata i mene, pogladivši nas po kosi. Nije nas poljubila. Nije čak ni zatvorila dvorišnu kapijicu. Samo je dlan obrisala o šarenu haljinu. Otac je višnju posjekao nekoliko sati nakon što nas je majka napustila. – Ona odlazi zauvijek – šapnuo mi je brat. – Šta ti je, šta pričaš, ide samo u grad po podmiru. Zamandarila bi inače kapijcu.…
-
ŽEĐ
Meni nikada nije bila blizu. Pojašnjavali su mi je drugi. Pri tome nisu skrivali da joj svaki korak obasjavaju jakim povećalom. Sve ono što je vrijedilo za njih, nije smjelo, ali nije ni moglo, vrijediti i za nju. Za sve nas ona je bila samo Ona. Najčešće su ocjene te krhke, uplašene i lijepe žene sličile jedna na drugu. Kao da su skinute s tvorničke trake iznad koje stoji kontrolno…
-
Nek ne fali truda
Kroz cijelu 2021.godinu pitala sam se hoćemo li, na bilo kojoj razini, obilježiti stoljeće i po od pojave Šenoina romana “Zlatarovo zlato”. Kako to nismo učinili, sada slijede potpitanja; bi li bilo drukčije da obljetnica nije “pala” u vrijeme pandemije, bi li bilo drukčije da se uz Zlato nastavio vezati laskavi opis prvog našeg povijesnog romana (znamo da je Krešmiri Nemec 1992. intervenirao u povijest književnosti te prvim proglasio Severilu…
-
Jednostavno, bolest
Prije četvrt stoljeća, na jednom sam kongresu posvećenom suvremenoj književnosti, postavila pitanje vezano uz kriterije po kojima se određuje pripadnost pojedinoj nacionalnoj književnosti. Bila sam uvjerena da bismo nakon 1990., godine koja se može predstaviti i kao jaka periodizacijska granica, o tome trebali razgovarati. Progovorila sam glasom povjesničara književnosti premda je mojoj čitateljskoj duši oduvijek bila najdraža rečenica da riječi pripadaju isključivo onima koji ih shvate, a shvaćanje ne poznaje…
-
Mira Kodolićeva
Nedjeljom popodne u naš ljetnikovac navrate gospođe s obližnjih imanja. Za lijepa vremena sjedimo pod starom trešnjom i pijuckamo kruškovac. Kolačiće ispečem dan prije. Eugen mi je nedavno iz Beča donio knjigu u kojoj je štampano sto recepata za spravljanje gospodskih kolača Uz svaki je priložena i slika, da domaćica točno zna u što bi se njezin trud trebao pretvoriti. Svoje poznanice iznenađujem nusn-štanglicama, londonericama, puslicama, vanili-kranclama. One se zanimaju…
-
AJVAR
Na Trešnjevački plac odlazim najmanje tri puta tjedno. Činim to u različitim trenucima dana. Susrećem poznate osobe i iz mjeseca u mjesec zaključujem da je tržnica uključena u njihove životne rituale. Poznati glumac može se na štandu zdrave hrane, s obiteljskog gospodarstva iz Škabrnje, vidjeti srijedom oko podne. Simpatična prodavačica, koja je svojim šarmom osvojila i urednike dokumentarne televizijske emisije udarnoga poslijednevničkog termina, zna imena svojih kupaca, vodi računa o…
-
OPASNA SIGRA
Uživao je nedjeljom ići na tržnicu. I uživao je ići sam. Neovisno o godišnjem dobu i vanjskoj temperaturi, ustajao je nekoliko minuta poslije sedam. Tiho je zatvarao vrata spavaće sobe. Nije želio da se Ona probudi i predloži mu da pođu zajedno. Bio je svjestan da je Ona, u svih tih dvadeset bračnih godina, uvjerena kako on vrećice nakrcane voće, povrćem, mesom, sirom i kajmakom, vuče i guri se pod…
-
Kako zaštiti dijete kad počne rat (tema: majka)
autobiografska bilješka (točka od koje sve počinje) Granatiranje je započelo iznenada. Kao i obično. Neprijatelji su na Osijek – tih listopadskih dana – ispucali tisuće i tisuće granata. Minobacački napad zatekao me na tržnici. Sklonila sam se ispod strehe, do gospođe koju sam površno poznavala. U ovoj ću je prigodi zvati Prvom. Sebe ću prepoznavati kao Drugu. Imena tih dana ionako nisu bila važna. Smrt se dočekivala i ispraćala u…
-
Tko je đak, a tko učitelj?
uvodna bilješka, ili crtica o vlastitom iskustvu sa strojem Računalo Atari stiglo je na osječku adresu Sjenjak 71. iz Švedske, iz grada u koji ću poslije dvanaest godina smjestiti središnji dio svog romana Bilješka o piscu. Za moje poimanje tehnološkog napretka, računalo je – čiji su model stručnjaci već počeli upućivati na muzejske police – predstavljalo vrhunski izum. Vjerovala sam da će analiza hrvatskih baroknih plačeva, pripremana za magistarski rad…
