Category / Bilješka o piscu

Bio je početak travnja tisuću devetsto devedesete. Otac mu je rekao da će vremena koja stižu biti još gora, i samo gora. Dobro se sjeća te njegove posljednje rečenice. Nije želio povjerovati u nju. Čak je bio spreman i zamrziti njezina autora. I učinio bi to, nagovorio bi nekako svoju mladenačku dušu, samo da autor nije bio tako teško bolestan. Prezreo bi ga unatoč činjenici što mu je rođeni otac.…

razgovor s riječima S polica vlastite  knjižnice uskoro ću skloniti rječnike materinskog jezika. Učinit ću to prije  nego što se  popisane riječi međusobno posvađaju. Počele su me žalostiti njihove sve češće polemike. Unose mi nemir u pisanje, koče me u nastojanju da sa svima njima ostanem u ljubavničkom odnosu. Zasada se još samo tiho prepiru; kao majka i kći, sin i otac, baka i unuka, stric i nećakinja, kao svi…

Automobil je stajao u dolini, stotinjak metara ispod šljivika čija su se stabla penjala uz brdo. Sa svoje četiri godine i kanticom prepunih plavih plodova trčkarala sam uz trudnu majku, sagnutu nad zemljom koju su dodirivale njezine duge pletenice. Ubirala je voće puno brže od ostalih. Oslobađala sam ruke tereta i skakućući uzvikivala: “Bravo, majko“. Ona nije podizala glavu, niz lice joj se cijedio znoj. Šaputala je riječi iz kojih…

Kad sam prvi put ugledao Zlatka Crnkovića, učinilo mi se da je mnogo viši od mene.      Bilo je to u rano proljeće 1975. u “Znanju”: pojavio se Crnković na pragu svoje uredničke sobe i pružio mi ruku, a ja sam imao dojam da mu glava seže do stropa i da će se morati sagnuti kako bi mogao proći kroz vrata. Događalo mi se to već i prije: kad bih…

Volio je sjediti u njezinoj kuhinji. Tijesnoj, nakrcanoj, zagušenoj mirisima zaboravljenih jela. Površinu malog stana kuhinja je smanjivala za četiri kvadrata.             Ona je uspjela u taj skučeni prostor ugurati i naslijeđeno posuđe, i stare avane i ručni mlin za kavu, i staklenke sa začinima, i limene kutije s natpisima bombona čiji je okus na nepcima osjećala i desetljećima nakon što su se prestali proizvoditi, i drvena sita, i oklagije,…

Mrzila je ponavljati iste rečenice. Pogotovo sugovornicima pred kojima bi ih nedavno izgovorila. Postajala bi  nervozna čim bi osjetila da iznova mora reći nešto što je već rekla.  Trudila se, u tom slučaju,  prikriti svoje raspoloženje, trudila se ne započeti s onim „već sam ti to toliko puta…“ Njoj nije trebalo mišljenje psihoterapeuta, psihologa, prijateljica, da bi se suočila s razlozima nervoze koju prepoznaje u trenutku kad postaje svjesna da…

Pravi trenutak je propušten. Mrmlja tu rečenicu. Mrmlja je kao priznanje, kao opomenu, kao zadaju pokoru, kao žaljenje. S kraja se vraća na početak. Točku preseljava. Pravi trenutak je propušten. Trenutak je propušten pravi. Propušten pravi trenutak je. U desnoj ruci drži komad papira, krsni list na kojem, u prostoru ovjere, stoji današnji datum. Redni brojevi su sitni. Ni riječi nisu mnogo krupnije. Samo se dvije, u donjoj trećini papira,…

Pred večer, jedno od posljednjih dana mjeseca srpnja, Aljoša Kaloper zakoračio je na rodni otok svoje majka Antule. Nećemo pogriješiti kažemo li i njegov. Jer, rodnim se mjestom, i u pučkim udžbenicima, naziva naselje, grad ili selo u kojem smo prvi put majci dali na znanje da više nismo jedno nego, istina je po mnogočemu  gotovo i ista, ali ipak dva  odvojena bića. Ni jedna država svijeta, barem je do…

Prvoga ponedjeljka u mjesecu lipnju, negdje oko deset sati ujutro, Varja Šurmin ušla je, ne pokucavši prije toga, u kadrovsku službu fakulteta na kojem je radila devetnaest godina, četiri mjeseca i tri dana. U njezinoj radnoj knjižici izmjenjivali su se ugodni trenuci obojeni podrškom starijih profesora s dugim mjesecima začinjenim osporavanjima generacijskih kolega. Zasebna je rubrika bilježila dobronamjerne razgovore na kojima je bila prisiljena braniti  sasvim osobni i većini neobičan,…

Jutros je – na ulaznim vratima  zgrade nasuprot naše – mršavi mladić nalijepio plakat. Učinio je to premda su stanari, žutom uljanom bojom, ispisali:  „Ne lijepiti oglase“.  Akciju sam pratila sjedeći uz prozor svoje radne sobe. Prvo se oprezno prišuljao vratima, potom iz tuljca izvadio papir,  uzeo ljepilo i nanio ga na gornji rub. Potom je  zastao jer mu se donji dio plakata počeo savijati. Pokušao je s lijevim okomitim,…