Category / Ponedjeljak / Prepoznavanje

    Loading posts...
  • Koliko je sto manje pet?

    o ljubavi prema lektiri ili samo bez statistike molim Poznavala sam i poštovala, ali i voljela, pisca koji je, kao rijetko koji drugi iz naše branše, uživao u književnim susretima sa školskom djecom. Nakon povratka iz Gospića, Metkovića, Rovinja ili Zadra, on bi mi – uz kavu – prepričavao svoje doživljaje i citirao najzanimljivija učenička pitanja. Činio je to sporo, strpljivo i polako. Glasom je oponašao krajolik u kojemu smo…

  • Dobrota je još uvijek u modi

    Moja je baka s radošću pričala o svojoj školi. Naglašavala je kako nije imala knjige;  samo kredu, pločicu i spužvu. Završila je nižu pučku školu u kojoj je stekla toliko znanja da je bez imalo nelagode putovala međunarodnim vlakovima, uspijevala se dobro orijentirati, čitati novine na dva pisma i s istim  žarom pratiti visoku politiku kao i zaključivati je li glumica u koju je zagledan njezin sin, i čijim su…

  • Je li Pavao Pavličić alergičan na dunavsku vodu?

    Uz Dunav grade šetnicu. Bit će lijepa kao ona uz Dravu, osječka. Upravo sam to htjela reći mom vodiču po Vukovaru koji je, drugog dana kolovoza prošle godine, parkiralište nedaleko Šapudla odabrao za prvu točku cjelodnevnog razgledavanja grada. Međutim, njega u tom trenutku više nije bilo na mjestu na koje me doveo. Na klupi do mene ležale su bačene hlače i majica. Jedno čuđenje zamijenjeno je isti trenutak drugim. Čuo…

  • Tajanstvene sile sjećanja i pamćenja

    (pogovor knjizi Kad sam bio mali dječak Ericha Kaestnera) Moj najstariji stric bio je strojovođa. Cijeli svoj radni vijek proveo je u lokomotivama putničkih vlakova; prvo u onima na paru a potom na elektriku. Znao mi je, kao maloj djevojčici, kazivati kako je silno tužan u trenucima kad prolazeći uz vaktarnicu, ili prije ulaska u samu željezničku postaju, mora uključiti prodornu sirenu kojom najavljuje dolazak  kompozicije. Nisam tada razumjela njegovu…

  • Patnja i gubitak – povijest i zaborav

    Spomenik obitelji Meder Kad  se obiteljska kuća nalazi uz crkvu, onda se njoj ne određuje vrijednost. „To se ne može platit“ govorila je majka moga oca gledajući kako joj jedan od sinova, zaradivši novce na „baušteli“, podiže svoj dom u neposrednoj blizini Božjeg hrama. Sin je kuću gradio u bogatoj Slavoniji, baš u selu u koje su  nekoliko puta godišnje „u mobu“ dolazile, prešavši Savu, cijele familije njegovih. Baka je…

  • Mama, što je to lektira?

    Sinoć se u Gradskoj knjižnici u Zagrebu, u sklopu tribine “Književni petak”, raspravljalo o lektiri. Pred Knjižnicu sam došla sat vremena prije; nekoliko minuta do 19 sati. Nepažljivo sam pročitala mail urednice Marije Selak. Tribina je bila najavljena za 20 sati. Ne znam jesam li sat krivo vidjela zbog toga što sam za temu jako zainteresirana, ili zbog toga što se na spomen “Književnog petka” posebno raznježim. Uređivala sam ga…

  • Glazba kao bijeg od smrti

    Nekako mi se čini da u posljednje vrijeme imamo potrebu reći da je sve započelo s nama. Namjerno prešućujemo one koji su bili prije nas, one koji su pokrenuli časopise, utemeljili odjele u bolnicama, izborili se za osamostaljene pojedinih odsjeka  na fakultetima. Umrle, iako su bili veliki, ne spominjemo ni uz velike obljetnice priređene „povodom“. Žive ne pozivamo na svečanosti. Plašimo se da će nam izjavom pred televizijskom kamerom oduzeti…

  • Život je kao juha puna dlaka, ali je svejedno moraš kusati

    Jednom sam sanjala kako promoviram književni leksikon. Sve se zbivalo u  dvorani nalik na lijepu Preporodnu. Stotinjak stolica presvučenih smeđom kožom zauzeli su hrvatski pisci, jedni uzvanici svečanosti. Živi i mrtvi. Uz mene, za središnjim stolom, sjedili su moji fakultetski profesori, oni čije su titule ojačavale leksikon i laskale mu na mjestu rezerviranom za potpise recenzenta, garancijske listove znanstvene vjerodostojnosti novog nakladničkoga projekta. Osjećala sam veliku tremu i strah. I…

  • Ti trideset mališana, ta to je država!

    Učitelj Mato Lovrak imao je dvadeset i pet godina kad mu je u Virovitici (u knjigotiskari Braće Bralić) objavljena prva knjiga. Dakle, bila je 1924. Voljela bih kada bi knjigu pročitali stručnjaci čiji glasovi i ocjene – upravo sada – odlučuju kakvu će školu polaziti naša djeca. Knjiga je naslovljena “Iz škole “ljepšega“”,a podnaslovljena je kao “crtice iz škole”. Na naslovnoj stranici precizinirano je i kome je namijenjena (“Namijenjeno učiteljima,…

  • Milovo sam garave i plave…

    (crtica o romanu „Đuka Begović“ Ivana Kozarca Ivi Gregureviću Bio je studeni 1991. i u vlaku, negdje na pola puta između Osijeka i Našica, jedan mi je osamdesetogodišnjak izgovarao izlomljenu, emocionalno tešku priču koja se gubila u vremenima svog odvijanja, ali je ipak čvrsto ostajala vezana uz jedan, njemu zasigurno jedino dobro znani i voljeni, prostor – uz rodno mu selo nedaleko Vinkovaca. Njegove nedovršene rečenice, stalni upiti, nagle promjene…