Category / Petak / Rečenice s potpisom

    Loading posts...
  • Rahatlokum i bosanska duša u kavani Corso

    „Kad prvi put dođete u neki grad, nikako ne smijete pogriješiti u izboru kavane, jer ako pogriješite to vas mentalno razotkriva, obilježi vas kao provincijalca koji se nikad neće snaći, niti će više duhom isploviti iz te pogrešne kavane, čak će ga to tako obilježiti da će uvijek ostati na pogrešnoj strani, bilo političkoj, bilo estetskoj.“, zapisao je  u svojoj posljednjoj knjizi, naslovljenoj „Vrijeme koje se udaljava“ (2013.), Mirko Kovač.…

  • I narav se proti nas urotila

    August Šenoa klasik je naše književnosti. To nikada nitko nije doveo u pitanje. Rečenice pisca klasika svevremenske su.  Sigurna sam da bi se Veliki August odrekao te titule samo kad bi se njegove ocjene mogle danas opisati kao prošle, kao nama nepoznate, kao one koje ne razumijemo. Ali, nažalost nije tako. Dobro za književnost, a loše za nas same. Posegnemo li za dnevničkim zapisima što ih je August Šenoa pisao…

  • Dan žena

    Vrata profesorskih soba na Filozofskom fakultetu nisu zvučno izolirana. Često sam čula što studenti govore ispred njih. Jednom prigodom čak i ovo: „Ona ti je super, odlučila je biti samohrana majka, genijalno“… Nakon nekoliko dana pozvali su me da na tribini, u jednoj zagrebačkoj knjižari, govorim o Danu žena. Prostor su ispunile naše studentice. Na ulazu su dijelile crvene karanfile. Pitala sam se gdje su ih samo našle. Dva sam…

  • U potrazi za natkrivenim mostom

    Kad sam prije devetnaest godina objavila roman „Bilješka o piscu“, jedan mi je, tada mladi, kritičar napisao da je najveći problem mog teksta u tome što žena ne može biti ljubavnica punih osamnaest godina. Ne postoji to strpljenje kojim će čekati.  I zbog toga je roman opisao  provincijalnim. Nisam razumjela da li se onda pod tim „provincijalnim“ ipak podrazumijeva  da neke žene, točnije  žene  u provinciji, mogu izdržavati u takvom…

  • Ljudi ne stare dok god sanjare…

    Kada se u književnosti, ali i u svakodnevnom životu, ne bismo propitivali o onome što smo učinili, kada ne bismo dovodili u sumnju i razmišljali o tome kako bi naši životi danas izgledali da smo u danom trenutku otišli u neki drugi grad, pročitali neku drugu knjigu ili na kavu pozvali nekog drugog muškarca, ovaj  bismo svijet daleko teže izdržavali i ne bismo bili u stanju na stranicama literature vidjeti…

  • Čuvaj se, sine, urokljivih očiju, čuvaj se da ti ne ukradu dušu…

    „Boli me duša… Duša putuje u raj… Molim se za njezinu dušu…“, sve su to rečenice kojima se priznaju najkrhkiji osjećaji tuge, dobrote, ljubavi. Ali, gdje je uopće smještena duša? Je li u lijepim pričama? Sudeći po raspravama koje se vode ovih dana, mogli bismo zaključiti da jest, i da nam je svima jako stalo do duša naše djece. Prije devetnaest godina, zajedno s kolegom Milovanom Tatarinom, profesorom  Filozofskog fakulteta…

  • Mostovi

    O Andrićevim mostovima napisane su tisuće stranica. Podsjetit ću samo na nekoliko rečenica iz  meditativnog eseja Mostovi (1933.): „Tako, svuda na svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazi na verne i ćutljive mostove kao na večitu i večno nezasićenu ljudsku želju da se poveže, izmiri i spoji sve što iskrsne pred naših duhom, očima i nogama, da ne bude deljenja, protivnosti ni rastanka“. Ideja o mostu kao…

  • Orden

    Često se vraćam romanu „Orden“ Stjepana Čuića. Knjigu sam kupila 1981., u Osijeku, gradu u kojem je Stipa završio srednju školu. Kupila sam je studentskim džeparcem. Godinama je postala citat.  Nema stranice na kojoj nešto nisam podvukla. Brojne rečenice i sad znam izgovoriti bez gledanja u tekst. Dvojica najboljih prijatelja vraćaju se nakon oslobođenja, 1945. u svoje selo; jedan kao heroj i pobjednik, drugi kao neprijatelj i gubitnik. Obojica imaju…

  • Stan, dom i kuća

    Sinoć mi moja rođakinja spominje svoju prijateljicu koja se sutra, samo nakon tri i po mjeseca, vraća u Zagreb. Početkom listopada prošle godine, zajedno sa suprugom i dvoje djece, odselila se na Zapad. I sad dolaze doma, dolaze kući. Gore nisu mogli plaćati stan u kojem bi svako dijete (dječak i djevojčica), moralo imati svoju sobu. Komentirala sam to rečenicama Dušana  Radovića: Pogubili smo decu u velikim stanovima i više…

  • Flaubertovi apokrifi

    Pisci pišu lako, pisci pišu teško… Neke će od njih povijest književnosti zabilježiti, drugi će zauvijek ostati izvan nje. Činjenica je i da se oni koji objavljuju “više” često moraju zbog toga pravdati. Pisati puno i biti čitan, znači najčešće biti zapažen od strane publike, ali i nerijetko sumnjiv u očima književnih teoretičara. Teoretičari više vole one koji nad tekstom prolijevaju znoj, one koji uzdišu i one zbog kojih njihovi…