Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Ne plači, mila moja

    U mom djetinjstvu, koje je za razliku od djetinjstva današnjih klinaca trajalo puno duže, žene su navršivši četrdesetu imale pravo na prve bore, koji kilogram više, na rečenicu: Samo da se sjetim imena onog glumca koji je igrao u onom filmu. Žene se nisu stidjele na rođendansku tortu stavljati točan broj šarenih slavljeničkih svjećica, ne osjećajući pri tome nimalo nelagode pred činjenicom da su tim trenutkom – kad se plamen…

  • Stvarno dobro izgleda, „za svoje godine“

    „ Zapamti, kad ti stanu govoriti da dobro izgledaš i onda dodaju za svoje godine, znači da se godine vide i da ti muljaju“, govorio mi je predivni profesor Mladen Kuzmanović. Voljela sam ga susretati na kroatističkom hodniku. Uvijek dobro raspoložen, uvijek dotjeran i smiren, uvijek s pravom rečenicom u pravom trenutku, uvijek prepun poštovanja prema kolegicama i ironičan prema sitnim dušama. Jednom je prilikom čak i dodatno razradio spomenutu…

  • Tepihklofer

    Jedan od većih problema suvremenoga svijeta svakako su alergije: kažu da od njih pati već oko trideset posto stanovništva. A što je najgore, tom porastu broja alergija ne zna se uzrok, pa se ne zna ni kako ih treba suzbijati. Upravo zato, moguće su različite pretpostavke o podrijetlu alergija, pa i sasvim amaterske i neznanstvene poput ove koju ja ovdje mislim ponuditi. Ipak bit ću oprezan, pa se neću upuštati…

  • Je li Ivan Gundulić čitao romane?

    eto Zora ključmi od zlata Stari putnički brodić, kršten po imenu jednog malog srednjodalmatinskoga otoku, prometuje po svom unutarnjem redu plovidbe. O brodiću se skladaju pjesme i prepleću legende. I svi se pjesnici, kazivači, svjedoci, lažovi, putopisci i ronioci nameću u tome tko će biti uvjerljivi u dokazivanju zanimljive činjenice; one  po kojoj tim hirovitim, a u isto vrijeme milim morskim plovilom ne upravlja ni kapetan, ni oficir, pa ni…

  • Je li to Magdalena, Ive pokojnog…

    „Jel’ to Magdalena, Ive pokojnog, strine Mande, Mate Načelnikovog…“, tako identitet moje kćeri, kad nas dvije posjetimo rodno mjesto njezina oca, najčešće provjeravaju daljnji rođaci i poznanici. Imena, ime osobe, ime lika, imena predaka i potomaka, pojašnjenja, sve su to teme koje me, svako malo iznova, zaintrigiraju. Prije nekoliko godina čekala sam Magdalenin nalaz u Domu zdravlja, u Runjaninovoj ulici. U takvim trenucima redovito me oblijeva znoj i koči strah.…

  • Zvijezda tjera mjeseca

    Često se tvrdi kako je usmena i pučka pjesma sputana svojim obavezama prema tradiciji: morajući čitatelju pružiti elemente koje će ovaj prepoznati kao svoje, narodni autor ne stigne pokazati vlastitu originalnost i invenciju. I, to je doista bar donekle točno. Ali, samo donekle, jer mnogi od tih tekstova pokazuju kako i onda kad se udovolji svim zahtjevima što ih tradicija postavlja, još uvijek ostaje dosta mjesta za novost i iznenađenje.…

  • Smije li žena biti u sukobu sa svojim tijelom?

    Mirna Orlović svako jutro čuje dječji plač. Živi u neboderu i s prozora stana gleda Dvorac koji treba biti denacionaliziran i vraćen njezinoj obitelji. Odlazeći ujutro u kupaonicu, osjeća duboku razornu mržnju. Mržnja se utapa u opću mržnju koja dolazi preko televizijskih ekrana i novinskih stupaca. Međutim, dok je ta opća mržnja još uvijek nekako apstraktna (napadi oružjem još nisu započeli),  njezina mržnja  je osobna, ženska, mračna i bez nade.…

  • POŽURITE, ŽE- NE MO- JE!

    PRVI DIO (godine koje su pojele epruvete) U Zagreb je stizala ranojutarnjim vlakom, negdje iz pravca istoka. Po dubini i boji njezinih podočnjaka moglo se zaključiti da se budi  prije nego što odsanja započeti san.  Žena je mirisala na ružin sapun  i solea-kremu. Upoznala sam je na njezinu trećem, a svom prvom tretmanu izvantjelesne oplodnje. Čim sam zakoračila kroz vrata prizemne čekaonice bolnice za ženske bolesti, pogledom me pozvala k…

  • Vrijeme majčinstva

    Najviše intervjua dala sam na temu kasnog majčinstva. Pristajala sam na pozive novinara, osjećajući i odgovornost i dužnost. Sve što sam rekla mogla bih danas sažeti u nekoliko  rečenica. Krajem devedesetih iza mene je bilo traumatično sjećanje na ambulante izvantjelesne oplodnje, agresivne terapije, priče drugih žena s istim nadama, podeblji fascikl s nalazima i dijagnozama koje su potvrđivale da na putu do majčinstva ne bi trebalo biti prepreke. Na kraju…

  • Srce

    Kad sam pošao u gimnaziju, prvi put sam se susreo s petrarkističkom poezijom. I, moram vam reći da sam s njom imao priličnih poteškoća. Ne zato što mi se pjesme ne bi sviđale, nego zato što mi se činilo da ja nisam dovoljno pametan da ih na pravi način razumijem. Imao sam, naime, dojam da ja svojim čitanjem unizujem te tekstove i razbijam njihovu čaroliju. A sve to zato što…