Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
Ne dam na kruh
“Nikada neću skinuti višak kilograma“, požalila sam se jutros prijateljici. Susrele smo se na tržnici, slučajno. Lako smo se dogovorile za kavu. Nismo se vidjele od rujna prošle godine i znale smo da nam tema za razgovor neće nedostajati. Otkako sam objavila knjigu o kavi, otvoreno ispovjedivši svoju nelagodu zbog činjenice da sve češće dragim ljudima odbijamo poziv za kavu, ispričavajući se neodgodivim obavezama, nastojim osloboditi vrijeme za razgovor uz…
-
Gljiva
Postoje mislioci koji svoje stavove o umjetnosti vole uobličiti u efektne aforizme. Tako je jedan od njih rekao otprilike ovako: Onaj tko je prvi usporedio ženu s ružom bio je genij, a onaj tko je to učinio drugi, bio je budala. Dobro vidim sve nedostatke te tvrdnje, ali sam svejedno u iskušenju da u nju povjerujem. Razlog je u tome što sam se kroz život često susretao s metaforama koje…
-
Povijest jedne čitateljske ljubavi
Na zgradi s adresom Dolac 8, baš iznad Zagorkina stana, stoji natpis Prodaje se – povoljno. Mladi agent gleda me s nevjericom dok mu govorim kako znam, ali mu ne želim otkriti, kojim bi reklamnim tekstom mogao privući potencijalne kupce. Ljubomorno zadržavam za sebe rečenice poput S prozora svoga stana uvjerite se kako kumice s placa još uvijek svoju djecu dozivaju imenima Zagorkinih junaka. Utišavam pred njim svoju brigu potaknutu…
-
Žensko vrijeme jedne rukometašice
Moja je teta imala zanimljivu teoriju vezanu uz činjenicu da žene žive duže od muškaraca. Kad sam bila mlađa, samo bih se nasmijala čim bi ona, onako dotjerana, izgovorila: „Žene se moraju brinuti o drugima; o djeci, o unucima, o starim roditeljima i nemaju se pravo opustiti i misliti o svojim bolestima. One su potrebnije i zbog toga „traju“. Prije nekoliko godina shvatila sam da moram dodatno poraditi na svom…
-
Sinoć kad je pao mrak
Pjesma koja slijedi privukla mi je pozornost zbog toga što se u njoj na izrazit način miješaju ruralni i urbani elementi, pri čemu je prisutna i autorska svijest o postojanju tih dviju sfera i o mogućnosti da se one zaposle u stvaranju nove popularne pjesme. U tom smislu, tekst može poslužiti i kao neka vrsta povijesnoga svjedočanstva o odnosima našega sela i grada, kao i načinu na koji su ti…
-
Živjeti do kraja
U današnjoj šetnji Trešnjevkom dolazimo i do Čakovečke ulice. Pokazujem Magdaleni zgradu u kojoj su nekada živjeli Ivan Raos, Antun Šoljan, Ivan Slamnig, Zvonimir Golob, Miroslav Vaupotić, Milivoj Slaviček. I dok govorim njoj, vidim stanare koji otključavaju ulazna vrata i zasigurno ne znaju da su prije šest desetljeća – baš tu gdje oni sada stanuju – svoje prve pjesme, znanstvene članke, prozne tekstove pisali oni bez kojih bi svaka povijest…
-
Bilješka o „zamucanim“ receptima
Plašim se kako će ubrzo, samo što nije, svanuti jutro s kojim će na snagu stupiti zakon o zabrani sjećanja. Istoga će nam dana televizijski urednici ponuditi i tri nove raskošne emisije o kuharskim umijećima. Nove recepte nećemo smjeti dovoditi u vezu s predjelima i desertima serviranim na našim nekadašnjim trpezama. U trgovačkim će nam centrima nuditi jagode propisanog oblika i veličine. Kušat ćemo ih s nelagodom jer ćemo zatajivati…
-
Mudrost moga ćaće
„Pedeset odsto se samo od sebe riješi, ne sikiraj se toliko. U svakoj je čaršiji isto“, znao mi je govoriti ćaća. Nisam voljela tu njegovu opuštenost. Grizla bih nokte zbog stvari na koje nisam mogla utjecati, zbog rješenja koja mi se nisu sviđala. „Pedeset odsto se samo od sebe riješi“, zvoni mi i danas, kada oca više nema da mu priznam koliko je bio u pravu. Dozvala sam tu rečenicu…
-
Lavor
Nedavno sam, u potrazi za nekakvim podatkom, listao novine iz ranih šezdesetih godina XX. stoljeća. O osjećaju koji čovjeka prožima dok iz daleke budućnosti motri prošlost koja je bila i njegov život, moglo bi se naširoko govoriti. Ali, ja se u to neću upuštati, nego ću kazati nešto o pjesmici na koju sam u tim novinama slučajno nabasao, a potom se nad njom zamislio. Novine su, naime, bile nedjeljne, pa…
-
Crtica o književnim nagradama
„Bit će prilike“, često mi kaže P. Znam da to izgovara samo zbog toga da me umiri, da – u trenucima kad čujem da se netko jačao tuđom slabošću – ne krenem prema mobitelu, da ne zaplačem, da ne potražim sedativ. On vjeruje da stvari uvijek sjedaju na svoje pravo mjesto, da se propusti i nepravde razotkrivaju. I da se isplati, čekajući na to, biti strpljiv. A ja sumnjam u…
