Category / Nedjelja / Šminkeraj

Ljepša polovica književnosti, zapisi o autoricama….

    Loading posts...
  • Mala Julijana

    Gotovo na svakom književnom susretu pitaju me može li se živjeti od pisanja. Umjesto jasnog odgovora s jednim „da“, ili jednim „ne“, redovito krećem u pojašnjene. Kažem tako da za knjigu, u najboljem slučaju, dobijem honorar od 10 posto bruto. I ako knjiga u prodaji stoji 100 kuna, a objavljena je u nakladi od 1000 primjeraka, moj autorski honorar iznosi oko 8ooo kn. A od jedne knjige godišnje, teško se može…

  • Korisna „kliznuća“

    Često mi se događalo da na predavanjima „kliznem“ iz stručnih u majčinske rečenice. Činila sam to najčešće onda kad je tema bila vezana uz magiju nečijeg pripovijedanja. Znala sam studentima reći da ne ogovaraju nekoga s kim nisu popili kavu i koga nisu pogledali u oči. Savjetovala sam im da ne iznose žestoke sudove o piscima čije knjige nisu pročitali. Jer, u vremenima površnosti svi se usuđujemo o svemu razgovarati,…

  • Rujno vince

    Mlada polaznica ljetne škole hrvatskog jezika i književnosti, čiji su djed i baka prije pola stoljeća napustili istočnu ravnicu i iselili se “tamo gore”, u zemlju u kojoj će moći uspravno hodati – jer novi susjedi ništa neće znati o detaljima iz biografija njihovih predaka – svake je večeri, nakon seminarskih analiza književnih štiva, pozivala svoje kolege u obližnji kafić. Obavezno je za sebe naručivala čašu “rujnog vinca”. Umorni konobar,…

  • O inatu, strpljenju i bijegu

    „Pred oltarom, zavukavši desnu ruku pod potkošulju, ponovno sam dodirnula kvržicu. Nije bilo pogreške. Nalazila se na onom dijelu tijela u čiju me ljepotu, baš one splitske noći, u godini koja će prvo kalendarsko godišnje doba uvesti u nacionalnu povijest – i o čijim će posljedicama poslije punih četvrt stoljeća u Lundu govoriti i oporbeni hrvatski političar – uvjeravao Petar, diveći se ponajviše nježnosti mojih bradavica. Baš u trenutku kad…

  • Narast će ti rep…

    Tema prolaznosti može se „provući“ kroz komentare koji u svoj rečenični temelj ugrađuju postojani materijal zvan kava. Kava zaleđuje djetinjstvo, daje dopuštenje za odrastanje i sazrijevanje, tješi starenje. Kada se djevojčica, s praznom šalicom u ruci, približavala stolu za kojim kavu piju odrasle osobe, a priča koja čin prati nije primjerena ušima djeteta, djetetu se upućuje rečenica: Ti ne smiješ piti kavu, narast će ti rep. U toj zabrani i…

  • Piščev sjaj

    Prvoga ponedjeljka u mjesecu lipnju, negdje oko deset sati ujutro, Varja Šurmin ušla je, ne pokucavši prije toga, u kadrovsku službu fakulteta na kojem je radila devetnaest godina, četiri mjeseca i tri dana. U njezinoj radnoj knjižici izmjenjivali su se ugodni trenuci obojeni podrškom starijih profesora s dugim mjesecima začinjenim osporavanjima generacijskih kolega. Zasebna je rubrika bilježila dobronamjerne razgovore na kojima je bila prisiljena braniti  sasvim osobni i većini neobičan,…

  • Lijepi Splićanin

    „Čovjek s razglednicama“, tako su zvali visokog i tamnoputog mladića koji je s crnom, govorili su da je kožna, torbom jedanput mjesečno – baš te godine kada sam završavala četvrti razred osnovne – dolazio u našu školu. Činio je to dva do tri dana nakon što bi naši očevi kućama donijeli platne vrećice s ispisanim brojkama raznih novčanih obustava. Najčešće se radilo o iznosima rata za zimnicu i rata za…

  • Ćaća

    Danas bi moj otac navršio osamdeset i pet godina. On, drugi sin Fabijana i Kate, nije bio tako uredan i marljiv kao što je bio njegov dvije godine stariji brat. Iljkan se smijao kad mi je govorio kako su roditelji Marijana više voljeli nego njega. Smijao se jer je znao da ne govori istinu. I da se smiješi unaprijed zbog onoga što će u priči tek uslijediti. Marijan je samo…

  • Žensko vrijeme jedne rukometašice

    Moja je teta imala zanimljivu teoriju vezanu uz činjenicu da žene žive duže od muškaraca. Kad sam bila mlađa, samo bih se nasmijala čim bi ona, onako  dotjerana, izgovorila: „Žene se moraju brinuti o drugima; o djeci, o unucima, o starim roditeljima i nemaju se pravo opustiti i misliti o svojim bolestima. One su potrebnije i zbog toga „traju“. Prije nekoliko godina shvatila sam da moram dodatno poraditi na svom…

  • Zašto mi nisi dala malo ime?

    Četrnaest punih mjeseci opirala sam se činjenici da su mi za večernje čitanje, posebice ono uz svjetiljku, potrebne očale. Priznajem, posegnula bih za njima kad bi se radilo o prolaženju kroz odrasla ili znanstvena štiva. Čim bih sjela uz kćer i počela joj čitati predškolsku lektiru, sklanjala bi ih što dalje od sebe. U početku sam vjerovala da su slova kojima su složene rečenice priča za najmlađe nekako drukčija, da…