Category / Nedjelja / Šminkeraj

Ljepša polovica književnosti, zapisi o autoricama….

    Loading posts...
  • Danas mi se čini da te nema

    Prošlo ljeto, u uvodniku jednih naših dnevnih novina, a povodom smrti Olivera Dragojevića, obavljan je naslov „Olivera u čitanke“. Autor teksta, zasigurno nije mislio na udžbenik iz glazbene kulture, gdje bi velikom Oliveru bilo mjesto, nego na riječi koje su za njega uglazbljene.  A iza tih stihova stali su i Tomislav Zuppa, i Zdenko Runjić i Jakša Fiamengo… Kao djevojčica često sam pjevala pjesmicu „Moja mala djevojčica“, poznatiju kao „Tata…

  • Parovi

    Šarmantni profesor s moga fakulteta voli ponavljati kako smo nas dvoje istoga dana promovirani u zvanje doktora znanosti. Ne znam jesam li ga, kada mi je to rekao prvi puta, povrijedila svojim ravnodušnim doista, doista u kojem nije bilo gotovo ništa od intonacije kakvu bi trebala sadržavati riječ kojom se iskazuje nevjerica.  Ono nekoliko promila, koliko bi ih mogao zabilježiti najprecizniji detektor sluha, ticalo se moje spoznaje da je netko…

  • Daj J, budi ozbiljna!

    Prije trideset godina, Franja Petrinović, urednik „Polja“,novosadskog časopisa za književnost, i kulturu i društvena pitanja, pozvao me da za tematski broj o smijehu napišem prilog vezan uz temu smijeha u suvremenoj hrvatskoj prozi. Sjećam se da sam napravila neku tipologiju, uvrstila Zoricu Radaković, Borivoja Radakovića, Dragana Ogurlića i Edija Jurkovića, Miru Gavrana i Dubravku Ugrešić. Autorski  primjerak časopisa poslali su mi na osječku adresu. Dvije godine poslije tematem „Polja“ nestao…

  • Mala Julijana

    Gotovo na svakom književnom susretu pitaju me može li se živjeti od pisanja. Umjesto jasnog odgovora s jednim „da“, ili jednim „ne“, redovito krećem u pojašnjene. Kažem tako da za knjigu, u najboljem slučaju, dobijem honorar od 10 posto bruto. I ako knjiga u prodaji stoji 100 kuna, a objavljena je u nakladi od 1000 primjeraka, moj autorski honorar iznosi oko 8ooo kn. A od jedne knjige godišnje, teško se može…

  • Korisna „kliznuća“

    Često mi se događalo da na predavanjima „kliznem“ iz stručnih u majčinske rečenice. Činila sam to najčešće onda kad je tema bila vezana uz magiju nečijeg pripovijedanja. Znala sam studentima reći da ne ogovaraju nekoga s kim nisu popili kavu i koga nisu pogledali u oči. Savjetovala sam im da ne iznose žestoke sudove o piscima čije knjige nisu pročitali. Jer, u vremenima površnosti svi se usuđujemo o svemu razgovarati,…

  • Rujno vince

    Mlada polaznica ljetne škole hrvatskog jezika i književnosti, čiji su djed i baka prije pola stoljeća napustili istočnu ravnicu i iselili se “tamo gore”, u zemlju u kojoj će moći uspravno hodati – jer novi susjedi ništa neće znati o detaljima iz biografija njihovih predaka – svake je večeri, nakon seminarskih analiza književnih štiva, pozivala svoje kolege u obližnji kafić. Obavezno je za sebe naručivala čašu “rujnog vinca”. Umorni konobar,…

  • O inatu, strpljenju i bijegu

    „Pred oltarom, zavukavši desnu ruku pod potkošulju, ponovno sam dodirnula kvržicu. Nije bilo pogreške. Nalazila se na onom dijelu tijela u čiju me ljepotu, baš one splitske noći, u godini koja će prvo kalendarsko godišnje doba uvesti u nacionalnu povijest – i o čijim će posljedicama poslije punih četvrt stoljeća u Lundu govoriti i oporbeni hrvatski političar – uvjeravao Petar, diveći se ponajviše nježnosti mojih bradavica. Baš u trenutku kad…

  • Narast će ti rep…

    Tema prolaznosti može se „provući“ kroz komentare koji u svoj rečenični temelj ugrađuju postojani materijal zvan kava. Kava zaleđuje djetinjstvo, daje dopuštenje za odrastanje i sazrijevanje, tješi starenje. Kada se djevojčica, s praznom šalicom u ruci, približavala stolu za kojim kavu piju odrasle osobe, a priča koja čin prati nije primjerena ušima djeteta, djetetu se upućuje rečenica: Ti ne smiješ piti kavu, narast će ti rep. U toj zabrani i…

  • Piščev sjaj

    Prvoga ponedjeljka u mjesecu lipnju, negdje oko deset sati ujutro, Varja Šurmin ušla je, ne pokucavši prije toga, u kadrovsku službu fakulteta na kojem je radila devetnaest godina, četiri mjeseca i tri dana. U njezinoj radnoj knjižici izmjenjivali su se ugodni trenuci obojeni podrškom starijih profesora s dugim mjesecima začinjenim osporavanjima generacijskih kolega. Zasebna je rubrika bilježila dobronamjerne razgovore na kojima je bila prisiljena braniti  sasvim osobni i većini neobičan,…

  • Lijepi Splićanin

    „Čovjek s razglednicama“, tako su zvali visokog i tamnoputog mladića koji je s crnom, govorili su da je kožna, torbom jedanput mjesečno – baš te godine kada sam završavala četvrti razred osnovne – dolazio u našu školu. Činio je to dva do tri dana nakon što bi naši očevi kućama donijeli platne vrećice s ispisanim brojkama raznih novčanih obustava. Najčešće se radilo o iznosima rata za zimnicu i rata za…