Category / Nedjelja / Šminkeraj

    Loading posts...
  • Baciš niz vodu, srest ćeš uz vodu

    Prva poslovica koju sam čula i upamtila, pa je i kao važnu toliko puta u životu isponavljala, bila je poslovica moje bake Kate, očeve majke. Podignutim kažiprstom desne ruke, oslonjena na veliko deblo jabuke petrovače, kazivala mi je „Baciš niz vodu, srest ćeš uz vodu“. Tada još nisam znala da postoji nešto što se zove preneseno značenje, nisam znala za stilska sredstva i metafore, nisam imala pojma da su riječi…

  • Nedjeljni ručak kod punice

    Ovih dana, u nekoliko se medija, spominjalo moje pojavljivanje na „društvenim mrežama“ i uređivanje bloga. Često se i sama propitujem o razlozima vlastita okretanja novim prostorima. Što mi je pokazalo jednogodišnje uređivanje vlastite stranice na fb i dvomjesečni rad na blogu? Jednostavno, pokazali su mi da je granica između visoke i niske, lake i teške, zabavne i ozbiljne književnosti vrlo krhka. I da se razgovori o književnim „amaterima“ i književnim…

  • Povijest jedne čitateljske ljubavi

    Na zgradi s adresom Dolac 8, baš iznad Zagorkina stana, stoji natpis Prodaje se – povoljno. Mladi agent gleda me s nevjericom dok mu govorim kako znam, ali mu ne želim otkriti, kojim bi reklamnim tekstom mogao privući potencijalne kupce. Ljubomorno zadržavam za sebe rečenice poput S prozora svoga stana uvjerite se kako kumice s placa još uvijek svoju djecu dozivaju imenima Zagorkinih junaka.  Utišavam pred njim svoju brigu potaknutu…

  • Mamo, ovdje se baca Mesić

    Moj djed Fabijan nije odlazio na nedjeljne mise. Meni je njegovo ostajanje u kući predstavljalo čvrst dokaz ispravne političke orijentacije. Dok su ukućani – sjedeći na crkvenim drvenim stolicama – pratili riječi propovijedi, djed je zavaljen u svoju kućnu fotelju, slušao vijesti što su šumovito pristizale iz aparata “Triglav”. Poslije ručka uvjeravao je baku u genijalnu koncepciju nesvrstanoga svijeta i nije pokazivao razumijevanja za njezine komentare vezane uz dolazak mladoga…

  • Flekice nalik zrncima kave

    Velike teme, poput  ženskog odrastanja, sazrijevanja i starenja,  mogu se opisati uz pomoć kave. Kada se djevojčica, s praznom šalicom u ruci, približavala stolu za kojim kavu piju odrasle osobe, a priča koja čin prati nije primjerena ušima djeteta, djetetu se upućuje rečenica: Ti ne smiješ piti kavu, narast će ti rep. U toj zabrani i zastrašivanju ne leži briga za djetetovo zdravlje, nego strah da će se kazivanje, njegovim…

  • Volite li još uvijek kavu, Hannah?

    Smirena slika. U izlogu fakultetske knjižare složeni tek objavljeni naslovi. Lijepim, pretpostavljam ženskim rukopisom, crvenim flomasterom na žućkastom papiru ispisano je „novo“. Na putu prema studentskom kafiću u kojem ispijam prvu jutarnju kavu, redovito zastanem uz prodavaonicu knjiga. Nakratko. Pogledom potražim svježe pristigle stanare počasnog mjesta. Činim to površno. U povratku, čuvajući dragocjen okus u ustima, probuđena i koncentrirana, tlaka dovedenog u normalu, zaustavljam korak na istome mjestu. Poslije kave…

  • Što je moja krivnja?

    Odrasla sam u provinciji, a provincija je čitala Zagorku. Kao i mnogi drugi – u vrijeme literarnog sazrijevanja u osamdesetim godinama prošloga stoljeća – zatajivala sam je; pred kolegama koji su voljeli Maleša i Ganzu, pred profesorima koji su tek otkrivali dekonstrukciju i s polica hrastovog regala sklanjali Bibliju, da bi na ispražnjeno mjesto stavili omiljene francuske teoretičare. Njezino ime tiho sam počela izgovarati nakon što joj je, 1982., književnik i…

  • Misterij žene

    “Ponekad ima nešto u vama, velika sreća ili tuga, radost ili patnja ili što drugo. I to vas tišti i tišti i muči i stalno mislite na to. I onda odjednom, prije nego što ste toga svjesni, odbacili ste onu sreću ili tugu ili što drugo u svijet. I tek začuđeni pogledi, koji vas ne shvaćaju, i čudni podsmijesi otrijezne vas i vi se kajete i u duši vam je…

  • Monolog duše i dijalozi srca

    U životu svakog čovjeka mogu se izdvojiti “jake” godine njegove biografije. Koje će to godine biti, ovisi o tome tko je zadužen za inventarni popis; sam taj pojedinac, ili netko tko je o njegovu životu svjedočio “sa strane”. Ako ikada još budem pisala svoj životopis, morat ću u njega unijeti 2018., godinu u kojoj sam otišla u prijevremenu mirovinu. U njemu, znam, neće biti mjesta za objašnjavanje razloga vlastite odluke,…

  • Zašto je Hlapićeva „mama“ klasik?

    Zakucamo li na vrata bilo koje naše osnovne škole i upitamo li prvog učenika koji pred našim očima nije spustio pogled je li Ivana Brlić Mažuranić klasik naše književnosti, učenik će reći ili da jest, ili da nije. Možda će, u svojoj sramežljivosti, samo potvrdno kimnuti glavom, a možda će se,  ako ga je život već očvrsnuo, osjetiti i pomalo uvrijeđenim. Dogodi li se pak to, onda treba očekivati da…