Month / listopad 2019

    Loading posts...
  • Prasac i estetika

    U jednoj od onih televizijskih emisija u kojima ljudi naklapaju o svemu i svačemu, a najviše o sebi i svojoj važnosti, čuo sam neku estradnu djelatnicu kako pripovijeda o svome vikendu na Čiovu: vozila je, kaže, bicikl, brala šparoge, išla s prijateljima na ribe, i uopće, sjajno se provela. Pa zaključuje doslovno ovim riječima: uživala sam kao prase. Tu sam se malo lecnuo. Slutio sam, doduše, što gospodična želi reći,…

  • Piščev sjaj

    Danas, dok gledam Varjinu fotografiju – tiskanu na pretposljednjoj stranici kataloga najvećeg europskoga sajma knjiga – jasno mi je da nikada prije i nikada poslije nisam susrela osobu koja je u svemu vidjela povezanost, koja je na čudesan način pamtila datume, koja je bez imalo nelagode  zastajala pred pročeljima gradskih nastambi i zamišljala lica stanara skrivenih iza zidova. Pokušavam popiti kavu na isti način na koji ju je ona redovito…

  • Ceker

    U drugoj polovici osamdesetih godina boravio sam nekoliko mjeseci na Zapadu. A kad sam se vraćao, onda su se na granici carinici dugo bavili mojom prtljagom i pri tome me sumnjičavo pogledavali. Jer, u mojim je koferima bila golema količina plastičnih vrećica različitih veličina, s natpisima proizvođača ili bez ikakvih natpisa. Čak su me carinici i upitali što mi sve to znači, a ja sam stao objašnjavati kako naprosto nisam…

  • Razvi sve, što je u tebi žensko!

    Prije petnaest godina, u biblioteci „Ljepša polovica književnosti“ Nakladnog zavoda Matice hrvatske,  uredila sam knjigu „Misterij žene“ Zofke Kveder, bake Sunčane Škrinjarić, a  prabake Sanje Pilić. Knjigu je sa slovenskog prevela Anamarija Paljetak. „Misterij“ je prvi put tiskan 1900. u Pragu, gdje je Zofka bila dopisnica slovenskih, hrvatskih i njemačkih listova. „Misterij“ je inspirirao Milivoja Dežmana, da iste godine, dakle prije 119 godina, u časopisu „Život“ napiše: „Tko prati ženski…

  • Sentimentalni smiruju svijet, ako im to dopustite

    Pisci vole riječ „dokolica“. I svoju ljubav prema njoj prenose, snagom zaraze, na svoje čitatelje. Prvima je potrebna da bi uopće bili u stanju ponuditi rečenice, a drugima da bi od tih istih primljenih rečenica, u mirnoći i staloženosti, satkali svoju priču. Kakva će se priča izroditi, ovisi o rezultatima naše borbe u bitci zvanoj pravo na dokolicu.  Samo u pričama žena može biti ljupka a da je zbog toga…

  • Avlija na 17. katu

    Posljednjih dvadesetak godina svaka, pa i najmanja, Andrićeva obljetnica proglašava se povodom za organiziranje međunarodnog skupa, znanstvenog kolokvija ili manjeg simpozija; toliko godina od rođenja, toliko od smrti, toliko od Nobelove nagrade, toliko od objavljivanja Proklete avlije… O Ivi Andriću se pišu doktorati i monografije, oko njega se vode polemike, njemu se posvećuju tv i radijske emisije, zbog njega se čitatelji svađaju po forumima. I neovisno o kakvim je govornicima…

  • Halteri

    Hoćete li vi meni vjerovati da se u našim novinama nekada vodila polemika o halterima? Bilo je to još u socijalizmu, u jednom od razdoblja liberalizacije, a spor je trajao kratko i vodio se u nekom listu koji je bio specijaliziran za lakše sadržaje. Ali, polemiku je pokrenuo ozbiljan i ugledan autor, napisavši da su sa stanovišta erotike one hulahopke – koje su upravo nekako u to vrijeme zavladale –…

  • Pored vode raste javor

    (velika snaga Mlakićevih voda) Josip Mlakić jedan je od onih autora koji svojom literarnom praksom potvrđuje veliku metaforu po kojoj pisac cijeli svoj život piše jednu – svoju – knjigu. Onako kako treba. Pisci imaju svoje teme i stvaraju svoje Djelo. Konačno bi to trebali prihvatiti i književni kritičari – rijetki koji su ostali – koji se interpretirajući nove naslove istoga autora uvijek iznova iščuđuju autorovoj vjernosti koju iskazuje prema…

  • Marama

    Na zagrebačkoj tržnici Dolac stoji na vidljivom mjestu jedna skulptura. Prikazuje ona ženu s košarom na glavi: to je spomenik kumicama, koje su nekada iz bliže i dalje okolice donosile u grad poljoprivredne proizvode. Zašto kažem nekada? Zato što mi se čini da taj spomenik nije podignut u čast prodavačicama koje nas danas opskrbljuju sirom i vrhnjem, jajima i mrkvom, nego onima koje su na Dolac dolazile onda kad je…

  • Osiđelica

    Osobna iskaznicaime: Osiđelicaime roditelja: Ivo Vojnovićprebivalište: Geranium Priča je moja dosadna. Anatomija jednog srca ružne stare cure. Znam da mislite tako. I zbog toga se ne ljutim kad čujem da mlade djevojke moj život komentiraju upravo riječju dosada. Čitaju me usput. Dođe mi da im kriknem: «Ne vjerujte životima koje vam nude u žurnalima. Baršunaste ruže ne rastu na škrtoj zemlji.“ Život često nije nažalost nego dosada, a osobito život…