Month / veljača 2019

    Loading posts...
  • Život u šolji kave

    Nikada nisam išla u vrtić. Za to nema potrebe,odgovarala je moja teta svima onima koji su se usudili primijetiti da bi djetetu bilo korisno družiti se i s vršnjacima. Zavidjela sam djevojčicama koje su u grupama, uz asistenciju školovanih drugarica, u lijepoj prizemnici na rubu Pejačevićeva parka, crtale cvijeće i zvijezde petokrake, izrađivale mala radnička odijela i kartonske satove. Zavidjela sam im i što se igraju konobarica i gostiju pa…

  • Karta zemlje Bosne

    Na zidu Magdalenine sobe obješena je karta svijeta. Svjetlo je usmjereno prema Australiji, da bi gimnazijalka lakše pronašla njezine otočiće, rijeke, gorja, gradove… I dok s papirića na kojem su popisani pojmovi, tražim one najmanje poznate i izgovaram: „ A sad, nađi rijeku Eyre, a sad Greyovo gorje“, prisjećam se pitanja što sam ga prije dvadeset i tri godine postavila tadašnjem predsjedniku Bosne i Hercegovine. Toga dana, a bilo je…

  • Ručni rad

    Hajde da napravimo mali eksperiment: vi meni recite na što vas podsjeća ovaj naslov, a ja ću vama reći koliko ste stari. A neće mi to biti ni osobito teško, jer postoje smo dvije mogućnosti: ili ste pomislili na novac, ili na školu. Ako vas je ručni rad podsjetio na novac, onda ste vi mlada osoba. Jer, s naslovnom sintagmom mogli ste se susresti samo na štandu gdje se prodaje…

  • Tajanstvene sile sjećanja i pamćenja

    (pogovor knjizi Kad sam bio mali dječak Ericha Kaestnera) Moj najstariji stric bio je strojovođa. Cijeli svoj radni vijek proveo je u lokomotivama putničkih vlakova; prvo u onima na paru a potom na elektriku. Znao mi je, kao maloj djevojčici, kazivati kako je silno tužan u trenucima kad prolazeći uz vaktarnicu, ili prije ulaska u samu željezničku postaju, mora uključiti prodornu sirenu kojom najavljuje dolazak  kompozicije. Nisam tada razumjela njegovu…

  • Flekice nalik zrncima kave

    Velike teme, poput  ženskog odrastanja, sazrijevanja i starenja,  mogu se opisati uz pomoć kave. Kada se djevojčica, s praznom šalicom u ruci, približavala stolu za kojim kavu piju odrasle osobe, a priča koja čin prati nije primjerena ušima djeteta, djetetu se upućuje rečenica: Ti ne smiješ piti kavu, narast će ti rep. U toj zabrani i zastrašivanju ne leži briga za djetetovo zdravlje, nego strah da će se kazivanje, njegovim…

  • Ajde, Kato, ajde, zlato

    Tko u internetsku tražilicu utipka Ajde, Kato, ajde, zlato (i to baš s kolokvijalnim ajde, a ne sa standardnim hajde), brzo će otkriti da joj se ne zna ni autor teksta ni autor glazbe, te da bi se zato moglo reći da je narodna. Narodna je ona i u tom smislu što praktički nema društvanca koje bi se nakitilo rumenijem vinom, a da tu popijevku ne intonira. Drugo je, dakako,…

  • Čuvaj se, sine, urokljivih očiju, čuvaj se da ti ne ukradu dušu…

    „Boli me duša… Duša putuje u raj… Molim se za njezinu dušu…“, sve su to rečenice kojima se priznaju najkrhkiji osjećaji tuge, dobrote, ljubavi. Ali, gdje je uopće smještena duša? Je li u lijepim pričama? Sudeći po raspravama koje se vode ovih dana, mogli bismo zaključiti da jest, i da nam je svima jako stalo do duša naše djece. Prije devetnaest godina, zajedno s kolegom Milovanom Tatarinom, profesorom  Filozofskog fakulteta…

  • Samo jednom se ljubi

    O mojoj susjedi gospođi C. nećete naći podatke ni u leksikonskim natuknicama ni u povijesnim priručnicima, pa čak ni u spomenicama amaterskih pjevačkih društava i folklornih zavičajnih skupina. Njezina smirena biografija ne bi danas bila zanimljiva ni psihoterapeutima ni piscima ljubavnim romana. Jer, tužne trenutke vlastitog života gospođa C. prihvaćala je pomirljivo, ne tražeći njihovo korijenje u djetinjstvu i ne određujući traumatične točke potaknute postupcima bližih i daljih predaka. Oni…

  • Tri tetine rečenice

    “Svaki bi čovjek jedanput mjesečno trebao otići na groblje, u bolnicu i u crkvu“, govorila je moja teta J., žena koja me „podigla na noge“. Svoju rečenicu usmjeravala je prema onima koji su se – po njezinoj procjeni – žalili bez razloga. Razumjela sam što im je željela poručiti. Na groblju ćeš zasigurno vidjeti kako su s ovoga svijeta već otišli i oni mnogo mlađi od tebe. U bolnici ćeš…

  • Dopisnica

    U Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe čuvaju se ostavštine naših pisaca. Ondje možete zaviriti u prve verzije njihovih tekstova, u razna izdanja njihovih knjiga, možete razgledati njihove fotografije, čak i naočale i muštikle. Ali, mene je uvijek najviše zanimala književnička korespondencija, i s obzirom na njezinu kvalitetu, i s obzirom na kvantitetu. Majko mila, koliko su se ti ljudi dopisivali! Njima ni jedan dan nije mogao proći…