Blog - Zašto sam Vam lagala?

U apartman smo stigli poslije ponoći. Namjerno nisam popila svoju dozu medikamenata. Zato sada bauljam. Da sam čvrsto zaspala, ometala bih Ivana. Ipak on danas  mora voziti do Zagreba, a sutra nastavlja za Vukovar. Ivanu je vožnja pitanje muške časti. Ne može zamisliti da kao suvozač sjedi uz ženu vozača. A don Božo je baš pogodio pravi trenutak. Svaka mu čast. Nepogrešivo, svećenički.  Uhvatio me raznježenu i osjetljivu. Dala sam…

Znao sam ja da bakuta neće izdržati. Ipak, snašla se. Mudra je ona. Boli glava. Nije tati rekla da sam ja obavještajac s Prvića. Izmislila je prijateljicu. Genijalno. Tako sam ja barem sudio dok sam večeras s njom pričao. Moje rečenice nisu baš savršene. Ponavljam ja iste glagole. I redoslijed riječi u rečenici nije za pohvalu. Ubacujem i nepotrebno ja. Iscrpljen sam. Izbezumile su me sve te zavrzlame. Baš sam…

Neda je danas zamalo dobila slom živaca. A kako i ne bi. Čim sam ujutro otvorio oči, dohvatio sam mobitel i otišao na ikonicu galerija. Samo da još jedanput vidim fotografiju koju mi je Leon posao s Tijata. Povećavao sam pojedine dijelove crteža; noge, konopce padobrana, ruke. I svaki čas ispuštao Juuuhu. Još sam jučer naslutio da se radi o čudesnom otkriću. Na kamenu skrivenom ispod Leonova kreveta bio je…

Luzerica Tinka voli rečenicu Dan za pamćenje. Upotrebljava je najčešće kad dobije trojku iz matematike, ili fizike. Dan za pamćenje za nju znači, ovoga, sretan dan. Kad bih ja dobio trojku iz matematike i to bi za nju bio dan za pamćenje. Bio bi, priznajem, i za mene. Samo na onu drugu, ovoga, stranu brojevnog pravca. Dan možemo pamtiti i po nečemu što nam se dobro dogodilo, ali i po…

U šta će se moj sin pretvorit, nisam mogla ni u snu sanjat. Kad sam ga sinoć pitala gdje je Leon, on je mrtav hladan kazo: Na školskom igralištu, s dečkima. Zamalo sam se izlajala. Sveta krunice. On će meni lagat? Zaustavila sam se samo zbog malog. Volovi se drže za rogove, a ljudsko čeljade za riječ. Malom sam obećala da ću čuvat našu tajnu. Muči me to sa sinom.…

Krenuli smo u šest ujutro. Mama mi je prije spavanja dala šumeći magnezij. On opušta mišiće. Popio sam i pola litre čaja od mente. Cijelu sam noć proveo u šetnji; od sobe do toaleta i nazad. Ista dionica ponovljena je najmanje pet puta. Mama nije ustajala. Nisam čuo da hrče. Znači, nije spavala. Nevjerojatno je da ona nije čula mene. Još sam namjerno palio, ovoga, veliko svjetlo u hodniku i…

Cijeli dan sam živčana. Unuk mi se javio tek prije petnaest minuta. Sad je već devet navečer. Nisam ošla ni na svoju masažu. To je prvi ponedjeljak u pet godina da sam preskočila termin. A kičma mi je u stanju rasula. Mali je jutros trebo otputovat na Prvić. Zaprepastio se šta ja znam di je to. Nazvo me jučer prije podne. Zamolio me da ga ne izdam roditeljima. Šokirala sam…

Jutros mi je Leon rekao da ga boli grlo i da je noćas uzimao septolete. Već se jučer popodne žalio na peckanje, zlato mamino. Samo da nije opet rinofaringitis. Ne znam kako ga nisam čula, premda ponovno nisam baš dobro spavala. Popila sam čak dva sedativa jer sam osjetila pojačan nemir zbog njegovog puta. Obuzeo me strah. Prava aksioznost. Ne, ne, nemam pravo. Leon se istinski  raduje odlasku. Uvjerena sam…

Jutros sam se rano vratio iz Dubrovnika. Bio sam na stručnom seminaru. Tri smo dana brstili o novim pristupima nastavi fizike u osnovnim i srednjim školama. Kolege su nizale primjere iz prakse. Svi su kimali glavom, a kad  smo trebali donijeti zaključak shvatili smo da zaključka nemamo. Razumljivo. Na seminaru smo se ponašali kao roditelji, a završnu misao trebali su zajednički potpisati stručnjaci. A stručnjaci za fiziku, kao i oni…