Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
Lijepa li si, čija li si…
Na mom radnom stolu, u stanu na zagrebačkoj Trešnjevci, stoji metalna tabakera. Poklopac joj je neravan, a ugravirane šare godinama postaju sve nejasnije. Nisam je mogla sačuvati od tamnjenja, sitne hrđe i vremena, ali je čuvam od zaborava. Prisvojila sam je prije pet desetljeća i proglasila svojom. Ona je već tada bila u visokim godinama. Njezina tadašnja vlasnica, baba Jela, prijateljica moje bake, dobila ju je od svoje svekrve, u…
-
Film
Priznajte i sami, kad ste posljednji put vidjeli film? Pazite, ne pitam vas ja kad ste bili u kinu i gledali ono što se ondje prikazuje, nego vas pitam kad ste vidjeli celuloidnu traku perforiranu s obje strane i podijeljenu na kvadratiće. To je sigurno bilo davno, je li tako? A slično je i kod mene. Film je naprosto nestao iz našega života, a da se s njim nismo ljudski…
-
Blaženi došljaci
… Poslije je došao pad grada i počela su se postavljati druga i drugačija pitanja, pa je tako ono osnovno ostalo nerazjašnjeno. Nerazjašnjeno je ostalo do dana današnjega, premda mnogi ljudi imaju svoje teorije, ali ih ne uspijevaju nametnuti drugima. Svoju teoriju imam i ja, pa ću je ovdje i izložiti, uz napomenu da su mi trebale godine da do nje dođem. Nisam se ja u tim godinama bavio isključivo…
-
Julka
Osobna iskaznicaime: Julkaime roditelja: Eugen Kumičićprebivalište: Sirota Žalosno je što pisci nikada ne osjećaju potrebu pozvati svoje likove na kavu i priupitati ih sviđa li im se ime koje su za njih smislili. Mogu donekle razumjeti rizičnost takva čina. Zamišljene priče uspio bi pokvariti nezadovoljnik uvjeren kako mu neusporedivo bolje pristaje herojsko ime Dušan nego simpatično dječačko Duško. Slutim što bi na takvom susretu izgovorio školarac Kičmanović čuvši da će…
-
Posveta
Rado potpisujem svoje knjige. Pogledam u oči osobi koja stoji s mojom knjigom u ruci i upitam je kome bi posveta trebala biti upućena. Tekst, ispod kojega slijedi potpis, prilagođujem godinama i spolu čitatelja. Iskaze poput „srdačno“, „prijateljski“ koristim samo kad se nađem u vremenskom tjesnacu, ili u danima osobito loše bio – prognoze. Otkako sam svoj stručni prvijenac, sa sentimentalnim obraćanjem „dragom i poštovanom profesoru“, pronašla u antikvarijatu, u…
-
Toplomjer i kalendar
Čim sam odlučio pisati o tome kako se ljudi oblače na moru a kako u unutrašnjosti, odmah mi je pao na pamet stanoviti Šime, kojega sam upoznao još dok sam studirao. I, što više mislim, sve mi se više čini da je u pojavi toga čovjeka bilo nečega simboličnog. Šime je bio Hvaranin, bio je visok i naočit i imao je svoj vlastiti odjevni stil. Taj stil nije padao u…
-
Đuro Andrijašević
Noćas sam sanjao – dok su valovi svoju snagu provjeravali udaranjem o sjeverne stijene – da me vi, stotinu godina mlađi od mene, pitate jesam li poslije svega što sam učinio postao barem malo sretan. Razumio sam vas. Niste mi se predstavili punim imenima i prezimenima. „Mi nismo ničiji sinovi“, rekli ste uglas prije nego što ste zapitali o sreći. Uistinu, zanimalo vas je kajem li se zbog odluke o…
-
Tena
Prošlo je stoljeće…i još, još godinica otkako se vodnik Jaroslav vratio s bosanskoga ratišta. Priča o nama objavljena je 1894. Jaroslav se dugo privikavao na moje lice iznakaženo boginjama. Onako plah, s plavom bradom, zabacujući često praznim rukavom desne ruke, često je noću obilazio selo iz kojeg je, s četama austrougarskih soldata, krenuo preko Save. Nikada me nije pitao zbog čega mu nisam ostala vjerna, kakvim me je čarima privukao…
-
Kraj ljubavne priče
Voljela sam putovati vlakovima. Sjela bih na sjedalo do prozora i isti čas izvadila knjigu. Ne znam ima li priča čitana u vožnji ista značenja kao i onda kad je čitana u vlastitoj zelenoj sobi. Ovih dana nagovorila sam samu sebe da bolničke čekaonice pretvorim u kupee putničkih vlakova. Medicinske sestre su prema meni ljubazne i izgovaraju rečenice koje su izgovarali strpljivi kondukteri tamo krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća. „Vi…
-
Šivanje po mjeri
Uvijek sam osjećala veliku nelagodu kad bi me netko pitao volim li više sestričnu iz Trsta, ili onu iz Borova, je li mi draži stariji ili mlađi stric. „Ajd, sad kaži…“, započinjali bi. Plašila sam se jer sam znala da je to samo nevažan uvod i da će nakon toga uslijediti pitanje volim li više mamu ili tetu. A odgovoriti na to nije se moglo jednom krnjom rečenicom. Trebalo je…
