Month / listopad 2019
-
Prva knjiga (PISCU)
Ima dosta pisaca kojima je prva knjiga ujedno i najbolja. To dolazi odatle što prva knjiga nije početak, nego je kraj. Treba, naime, imati na umu kako čovjek uopće postaje pisac: postaje tako što najprije neko vrijeme bude čitatelj. Sve one priče o tome kako je netko propisao iz duše, iznenada i za samoga sebe, bez ikakvih književnih ambicija i spontano kao što ptica pjeva, sve su te priče prilično…
-
Kombinirani prašak
Jedan od snova što ih čovječanstvo dugo i uporno sanja svakako je i san o panaceji. Panaceja bi bila lijek za sve bolesti: kad se osjećaš loše – bez obzira na to radi li se o prehladi, o lomu kosti ili o zarazi – dovoljno ti je iskapiti čašu toga napitka i opet si zdrav. Ideja se pojavila još u antička vremena, a onda je trajala u raznim oblicima sve…
-
Anka Lešićeva
Osobna iskaznicaime: Anka Lešićime roditelja: Josip Kozaracprebivalište: Mrtvi kapitali Stara sam i odavno ne vidim dobro. Volim ipak prid noć uzet knjigu, onu u kojoj se slave vridne ruke mog muža. Nakon molitve, pročitam po desetak strana naših Mrtvih kapitala i svižinom davne mladosti primistim se u san. Poznam štivo napamet, ali me to ništa ni smita. Malo se zastidim kad naiđem na riči kojima pisac mene opisuje. Nemam u…
-
Neupisani grad
(jedan prilog biografiji s pogreškom) U jednoj uskoj ulici, po čijoj se dotrajaloj kaldrmi spotiču starice rođene prije prvih, drugih i trećih ratova otvorena je advokatska kancelarija. Treća je u mahali. Svečanu vrpcu prerezao je gospodin Ešo, slavni pjesnik i općinski pobjednik u judu. Rođen je prije četrdesetak godina, u kući koja se do prije jedno desetljeće nalazila samo pedesetak metara južnije. Kuća je bila je sagrađena od ćerpića. U…
-
Prasac i estetika
U jednoj od onih televizijskih emisija u kojima ljudi naklapaju o svemu i svačemu, a najviše o sebi i svojoj važnosti, čuo sam neku estradnu djelatnicu kako pripovijeda o svome vikendu na Čiovu: vozila je, kaže, bicikl, brala šparoge, išla s prijateljima na ribe, i uopće, sjajno se provela. Pa zaključuje doslovno ovim riječima: uživala sam kao prase. Tu sam se malo lecnuo. Slutio sam, doduše, što gospodična želi reći,…
-
Piščev sjaj
Danas, dok gledam Varjinu fotografiju – tiskanu na pretposljednjoj stranici kataloga najvećeg europskoga sajma knjiga – jasno mi je da nikada prije i nikada poslije nisam susrela osobu koja je u svemu vidjela povezanost, koja je na čudesan način pamtila datume, koja je bez imalo nelagode zastajala pred pročeljima gradskih nastambi i zamišljala lica stanara skrivenih iza zidova. Pokušavam popiti kavu na isti način na koji ju je ona redovito…
-
Ceker
U drugoj polovici osamdesetih godina boravio sam nekoliko mjeseci na Zapadu. A kad sam se vraćao, onda su se na granici carinici dugo bavili mojom prtljagom i pri tome me sumnjičavo pogledavali. Jer, u mojim je koferima bila golema količina plastičnih vrećica različitih veličina, s natpisima proizvođača ili bez ikakvih natpisa. Čak su me carinici i upitali što mi sve to znači, a ja sam stao objašnjavati kako naprosto nisam…
-
Razvi sve, što je u tebi žensko!
Prije petnaest godina, u biblioteci „Ljepša polovica književnosti“ Nakladnog zavoda Matice hrvatske, uredila sam knjigu „Misterij žene“ Zofke Kveder, bake Sunčane Škrinjarić, a prabake Sanje Pilić. Knjigu je sa slovenskog prevela Anamarija Paljetak. „Misterij“ je prvi put tiskan 1900. u Pragu, gdje je Zofka bila dopisnica slovenskih, hrvatskih i njemačkih listova. „Misterij“ je inspirirao Milivoja Dežmana, da iste godine, dakle prije 119 godina, u časopisu „Život“ napiše: „Tko prati ženski…
-
Sentimentalni smiruju svijet, ako im to dopustite
Pisci vole riječ „dokolica“. I svoju ljubav prema njoj prenose, snagom zaraze, na svoje čitatelje. Prvima je potrebna da bi uopće bili u stanju ponuditi rečenice, a drugima da bi od tih istih primljenih rečenica, u mirnoći i staloženosti, satkali svoju priču. Kakva će se priča izroditi, ovisi o rezultatima naše borbe u bitci zvanoj pravo na dokolicu. Samo u pričama žena može biti ljupka a da je zbog toga…
-
Avlija na 17. katu
Posljednjih dvadesetak godina svaka, pa i najmanja, Andrićeva obljetnica proglašava se povodom za organiziranje međunarodnog skupa, znanstvenog kolokvija ili manjeg simpozija; toliko godina od rođenja, toliko od smrti, toliko od Nobelove nagrade, toliko od objavljivanja Proklete avlije… O Ivi Andriću se pišu doktorati i monografije, oko njega se vode polemike, njemu se posvećuju tv i radijske emisije, zbog njega se čitatelji svađaju po forumima. I neovisno o kakvim je govornicima…
