Category / Subota / Preko vikenda

esej novi , to i na fb

    Loading posts...
  • Dolinom se šetala

    Odavno već znamo da je u pučkoj kulturi – kao i u svakoj drugoj – malo što doista autohtono: tekovine te kulture sele se iz jedne u drugu nacionalnu sredinu, iz jednoga jezika u drugi pa ondje bivaju prihvaćene i posvojene, da bi se nakon stanovitoga vremena počele doživljavati kao izvorni domaći proizvod. Kod pjesama se to najbolje vidi: ima ih mnogo za koje bi se čovjek zakleo da su…

  • Škripi đeram, tko je na bunaru

    Dugo se vjerovalo da je strujanje utjecaja između narodne i umjetničke književnosti jednosmjerno: narodna je, tobože, izvorna, autohtona, na nju se i ne može utjecati, nego se samo može dogoditi da ona postane uzor učenim pjesnicima. Poslije se otkrilo da ta teza nipošto ne stoji: ono što nas se doimalo kao izvorno i domaće, samo je prispjelo sa strane u nekom ranijem trenutku, koji se već i zaboravio. A osim…

  • Ajde, Kato, ajde, zlato

    Tko u internetsku tražilicu utipka Ajde, Kato, ajde, zlato (i to baš s kolokvijalnim ajde, a ne sa standardnim hajde), brzo će otkriti da joj se ne zna ni autor teksta ni autor glazbe, te da bi se zato moglo reći da je narodna. Narodna je ona i u tom smislu što praktički nema društvanca koje bi se nakitilo rumenijem vinom, a da tu popijevku ne intonira. Drugo je, dakako,…

  • Oj, jesenske duge noći

    Kad čovjeku dođe do ruku kakav tekst o Ivanu Trnskome – bez obzira na to radi li se o novinskom članku ili o znanstvenoj raspravi – onda može biti gotovo siguran da će u njemu naići na dva podatka: prvo, da je Trnski bio prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika, i drugo, da je upravo on napisao pjesmu Oj, jesenske duge noći. A to je na prvi pogled neobično, jer kao…

  • MARICE DIVOJKO

    Za neke je pučke pjesme teško kazati jesu li nastale kao plod visokih umjetničkih ambicija, ili možda kao plod nesporazuma. U njima se, naime, na izrazit način zanemaruju zakonitosti ambijenta koji se prikazuje, pa to može biti bilo zbog svjesne autorske odluke, bilo opet zbog pjesnikova neznanja i opće svjetonazorske naivnosti. A pri tome, riječ je često o vrlo popularnim sastavcima, koji se izvode vrlo dugo, a omiljeni su još…

  • Vraćanje dugova

    Od malena sam naučila vraćati dugove. Većina onoga što mi je dano, predstavljeno je „kao da“ se i nije moralo. Postmodernističku formulu „kao da“ prerano sam naučila na svojoj koži, a da bih je mogla voljeti i u zrelosti. Koža je nekada bila mlada i upijala je svaku poredbu; „Volim te, kao da si moje vlastito dijete“, „Izgledaš kao da si odrasla u gradu“… Teta mi nije bila mama, a…

  • Mudrost babe Jele

    “Samo budi strpljiva, sve će jednom biti poravnato…”, govorila je baba Jela, najbolja prijateljica i komšinica moje bake. Nosila je bosansku košulju sašivenu od tkane konoplje i šarenu „čunčanu“ pregaču. Pušila je gradačački duhan Bila je desetak godina starija od moje Kate. Prsti su joj bili žuti, a lice naborano životom. Pamtim je pognutu. Kutijicu s papirićima i sitno rezanim duhanom jedno je ljeto izgubila na sokaku, nekoliko metara od svoje…

  • „Ja“ – književni lik

    Moje su mi kolege često znale reći: „Julijana, ne doživljaj sebe kao da si književni lik“. Činili su to kad bi me pitali „Kako si“, a ja im odgovarala vjerujući da iza pitanja doista stoji ili briga, ili zainteresiranost, ili znatiželja. Zaboravljala sam da današnje „kako si“ uglavnom predstavlja „prazan“ govor i popunjava nelagodnu tišinu. Poput rečenice izrečene susjedu u liftu: „Opet je zahladilo“. Neugodno ti je šutjeti, a susjed…

  • Preko vikenda

    Prije gotovo četiri desetljeća polagala sam ispit iz starije hrvatske književnosti. Bila sam treća godina studija na tek otvorenom osječkom Pedagoškom fakultetu. Jedno od ispitnih pitanja bilo je vezano uz Curtiusive tipove metafore. Sjećam se da sam začudila profesora svojim komentarom o metafori rodbinstva. Već mi se tada činilo suludim poistovjećivanje knjiga s djecom. Neprihvatljiv mi je bio stih “Moje su pjesme moje kćeri”. Unatoč tome, život me od malih…