Category / Srijeda / Obiteljska fotografija

    Loading posts...
  • Posveta

    Rado potpisujem svoje knjige. Pogledam u oči osobi koja stoji s mojom knjigom u ruci i upitam je kome bi posveta trebala biti upućena. Tekst, ispod kojega slijedi potpis, prilagođujem godinama i spolu čitatelja. Iskaze poput „srdačno“, „prijateljski“ koristim samo kad se nađem u vremenskom tjesnacu, ili u danima osobito loše bio – prognoze. Otkako sam svoj stručni prvijenac, sa sentimentalnim obraćanjem „dragom i poštovanom profesoru“, pronašla u antikvarijatu, u…

  • Avlija na 17. katu

    Posljednjih dvadesetak godina svaka, pa i najmanja, Andrićeva obljetnica proglašava se povodom za organiziranje međunarodnog skupa, znanstvenog kolokvija ili manjeg simpozija; toliko godina od rođenja, toliko od smrti, toliko od Nobelove nagrade, toliko od objavljivanja Proklete avlije… O Ivi Andriću se pišu doktorati i monografije, oko njega se vode polemike, njemu se posvećuju tv i radijske emisije, zbog njega se čitatelji svađaju po forumima. I neovisno o kakvim je govornicima…

  • Nogometni dvoboj

    Moj poznanik J. bio je, kako se u našem mjestu govorilo, mladić iz dobre obitelji. Odlično je igrao rukomet. Za visokim i zgodnim sportašem okretale su se gimnazijalke, mlade frizerke,  trgovkinje zaposlene u samoposluzi… „Mijenja cure ko čarape“, govorila je moja komšinica. Kad je On bio u pitanju, za mene nisu postojala prenesena značenja. Znala sam da ga svakih mjesec dana viđam s drugom djevojkom, pa mi nije bilo jasno…

  • Bakin ladičar

    Iz ladičara će baka šezdeset i druge izvaditi svoju svečanu crnu suknju i crnu satensku rekljicu, s mnoštvom faltica na leđima. Pred psihom će ispraviti svaki nabor, zategnuti maramu ispod koje će popraviti pocelicu, uzeti me čvrsto za ruku i odvesti na trajni boravak u Slavoniju. U ladičar će četiri godine poslije složiti odjeću svoga muža, kojeg će mrtvog, s tragovima osušene krvi na kragni svijetloplave talijanske najlonske košulje, dopremiti…

  • Stablo crvenih listova

    “Možda je tako i bolje”, pomislila sam prije nekoliko dana kad sam, u šetnji Sarajevom, boreći se s teškom glavoboljom, krenula prema  kući na Malti, da bih nakon četiri desetljeća vidjela odakle sam krenula u bolji život. Na mjestu na kojem je donedavno stajala, nikada ožbukana, prizemnica dočekala me prazna površina. Iz ruksaka sam izvadila fotoaparat i usnimila prostor na kojem će neki bogatiji budući vlasnik sagraditi raskošniji stambeni prostor.…

  • Magdalenine cipele

    Krajem kolovoza otac bi mi poslao nove cipele. Poštom, u paketu zavezanom špagom. Kutija je bila umotana „izvrnutim“ borovskim papirom. Na žigu kojim se poništavala markica stajao je naziv neke – meni tada – još nepoznate bosanske kasabe.  Ćaća je bio jako ponosan na pjesnika koji je smislio reklamni slogan firme: „U novi razred, u novim cipelama – BOROVO“ . Moj Bata je to shvatio kao zapovijed. Iako nikada „isprobane“,…

  • Čitanje uz ventilator

    Dvanaestogodišnja djevojčica, članica novinarske družine  osnovne škole u kojoj sam gostovala prije desetak dana, pogledala me začuđeno kad sam joj na pitanje koliko knjiga godišnje pročitam, odgovorila „Oko pedeset, šezdeset….“ Prvo sam pomislila, i sama uvučena u  mozaik priče na temu hrvatskog nečitanja, kako se djevojčica čudi jer joj se ta brojka čini ogromnom, a onda sam – nakon samo nekoliko sekundi – promijenila mišljenje.  Njezine velike smeđe oči postale…

  • Dijete vojnog lica

    Uz mog dobrog prijatelja lijepila se rečenica „On ti je dijete vojnog lica“. Stariji mještani željeli su njome nas mlađe upozoriti na samo jedno, da prema dječaku moramo imati razumijevanja jer se on u svom mladom životu selio već toliko puta koliko svi mi skupa nećemo u cijelom svom životu. Teta je spominjala riječ „prekomanda“. Ta riječ mi je zvučala opasno, ozbiljno i grubo. Ipak, podsjećala me na sve ono što…

  • LOU ANDREAS SALOME

    Postoje događaji koje bismo najradije izbrisali iz svoga pamćenja. Ali oni se opiru svakom takvom pokušaju i iz okršaja izlaze jači i postojaniji. Godinama sam željela uništiti sliku koja mi uvijek iznova, na isti način,  nanosi crvenilo na lice. Duboko vjerujem da se ona skriva pod  mojom kožom i da ću jednoga dana osjetiti njezino dugogodišnje prebivalište. Javit će se kao bolno gnojno kucanje i upozoriti me da je vrijeme…

  • Posveta

    Rado potpisujem svoje knjige. Pogledam u oči osobi koja stoji s mojom knjigom u ruci i upitam je kome bi posveta trebala biti upućena. Tekst, ispod kojega slijedi potpis, prilagođujem godinama i spolu čitatelja. Iskaze poput „srdačno“, „prijateljski“ koristim samo kad se nađem u vremenskom tjesnacu, ili u danima osobito loše bio – prognoze. Otkako sam svoj stručni prvijenac, sa sentimentalnim obraćanjem „dragom i poštovanom profesoru“, pronašla u antikvarijatu, u…