Category / Nedjelja / Šminkeraj

Ljepša polovica književnosti, zapisi o autoricama….

    Loading posts...
  • Flekice nalik zrncima kave

    Velike teme, poput  ženskog odrastanja, sazrijevanja i starenja,  mogu se opisati uz pomoć kave. Kada se djevojčica, s praznom šalicom u ruci, približavala stolu za kojim kavu piju odrasle osobe, a priča koja čin prati nije primjerena ušima djeteta, djetetu se upućuje rečenica: Ti ne smiješ piti kavu, narast će ti rep. U toj zabrani i zastrašivanju ne leži briga za djetetovo zdravlje, nego strah da će se kazivanje, njegovim…

  • Volite li još uvijek kavu, Hannah?

    Smirena slika. U izlogu fakultetske knjižare složeni tek objavljeni naslovi. Lijepim, pretpostavljam ženskim rukopisom, crvenim flomasterom na žućkastom papiru ispisano je „novo“. Na putu prema studentskom kafiću u kojem ispijam prvu jutarnju kavu, redovito zastanem uz prodavaonicu knjiga. Nakratko. Pogledom potražim svježe pristigle stanare počasnog mjesta. Činim to površno. U povratku, čuvajući dragocjen okus u ustima, probuđena i koncentrirana, tlaka dovedenog u normalu, zaustavljam korak na istome mjestu. Poslije kave…

  • Što je moja krivnja?

    Odrasla sam u provinciji, a provincija je čitala Zagorku. Kao i mnogi drugi – u vrijeme literarnog sazrijevanja u osamdesetim godinama prošloga stoljeća – zatajivala sam je; pred kolegama koji su voljeli Maleša i Ganzu, pred profesorima koji su tek otkrivali dekonstrukciju i s polica hrastovog regala sklanjali Bibliju, da bi na ispražnjeno mjesto stavili omiljene francuske teoretičare. Njezino ime tiho sam počela izgovarati nakon što joj je, 1982., književnik i…

  • Misterij žene

    “Ponekad ima nešto u vama, velika sreća ili tuga, radost ili patnja ili što drugo. I to vas tišti i tišti i muči i stalno mislite na to. I onda odjednom, prije nego što ste toga svjesni, odbacili ste onu sreću ili tugu ili što drugo u svijet. I tek začuđeni pogledi, koji vas ne shvaćaju, i čudni podsmijesi otrijezne vas i vi se kajete i u duši vam je…

  • Monolog duše i dijalozi srca

    U životu svakog čovjeka mogu se izdvojiti “jake” godine njegove biografije. Koje će to godine biti, ovisi o tome tko je zadužen za inventarni popis; sam taj pojedinac, ili netko tko je o njegovu životu svjedočio “sa strane”. Ako ikada još budem pisala svoj životopis, morat ću u njega unijeti 2018., godinu u kojoj sam otišla u prijevremenu mirovinu. U njemu, znam, neće biti mjesta za objašnjavanje razloga vlastite odluke,…

  • Zašto je Hlapićeva „mama“ klasik?

    Zakucamo li na vrata bilo koje naše osnovne škole i upitamo li prvog učenika koji pred našim očima nije spustio pogled je li Ivana Brlić Mažuranić klasik naše književnosti, učenik će reći ili da jest, ili da nije. Možda će, u svojoj sramežljivosti, samo potvrdno kimnuti glavom, a možda će se,  ako ga je život već očvrsnuo, osjetiti i pomalo uvrijeđenim. Dogodi li se pak to, onda treba očekivati da…

  • O ženama nedjeljom

    Prije petnaest godina razgovarala sam s Irenom Vrkljan. Razgovor je objavljen u Ireninoj knjizi “Naše ljubavi, naše bolesti” (2004.). Čak i onda kada postavljaš pitanje spisateljici pred kojom smanjuješ svoje tijelo, i kad ti je glas treptav i nesiguran, ne možeš pobjeći pred tim da – ispred upitnika – upišeš svoju fotografiju. Pitanje, vezano uz Ireninu prvu proznu knjigu “Svila, škare” (1984.), knjigu koja mi je u godinama prve zrelosti…