Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
Nedjeljni ručak kod punice
Ovih dana, u nekoliko se medija, spominjalo moje pojavljivanje na „društvenim mrežama“ i uređivanje bloga. Često se i sama propitujem o razlozima vlastita okretanja novim prostorima. Što mi je pokazalo jednogodišnje uređivanje vlastite stranice na fb i dvomjesečni rad na blogu? Jednostavno, pokazali su mi da je granica između visoke i niske, lake i teške, zabavne i ozbiljne književnosti vrlo krhka. I da se razgovori o književnim „amaterima“ i književnim…
-
Vehni, vehni, fijolica
Da su međimurske popevke prepoznatljive po svojoj osobitoj melodici i po terminologiji koju koriste za opis ljubavnih odnosa (golub, grlica), poznato je manje-više svakome. Već je manje onih koji su zapazili da su pjesme iz toga kraja golemom većinom sjetne, melankolične i elegične. Najmanje je pak onih koji bi se bili spremni složiti s tvrdnjom koju ću ovdje braniti: ima među međimurskim popevkama i takvih koje izražavaju stanje najveće tuge…
-
Dan žena
Vrata profesorskih soba na Filozofskom fakultetu nisu zvučno izolirana. Često sam čula što studenti govore ispred njih. Jednom prigodom čak i ovo: „Ona ti je super, odlučila je biti samohrana majka, genijalno“… Nakon nekoliko dana pozvali su me da na tribini, u jednoj zagrebačkoj knjižari, govorim o Danu žena. Prostor su ispunile naše studentice. Na ulazu su dijelile crvene karanfile. Pitala sam se gdje su ih samo našle. Dva sam…
-
Daj, ne srči tu kavu
Prvi pravi darovi stizali su mi u paketima iz Trsta. Slala mi ih je, redovito za rođendan, očeva sestra. Kad su me u školi poučavali o svim manjkavostima zapadnoga kapitalističkog svijeta, pitala sam se što ima loše u šarenim ukrasnim papirima, koli u limenkama i žvakaćim gumama što podaruju svjež dah. Ne sjećam se više je li me porculanski dječji servis za kavu razveselio za peti ili možda moj šesti…
-
Magdalenine cipele
Krajem kolovoza otac bi mi poslao nove cipele. Poštom, u paketu zavezanom špagom. Kutija je bila umotana „izvrnutim“ borovskim papirom. Na žigu kojim se poništavala markica stajao je naziv neke – meni tada – još nepoznate bosanske kasabe. Ćaća je bio jako ponosan na pjesnika koji je smislio reklamni slogan firme: „U novi razred, u novim cipelama – BOROVO“ . Moj Bata je to shvatio kao zapovijed. Iako nikada „isprobane“,…
-
Krpice
U ranim izdanjima Solarove Teorije književnosti – a objavljena je ona prvi put 1976. – kao primjer za anadiplozu navode se ovi stihovi srpskoga pjesnika Vaska Pope: Vrati mi moje krpice Moje krpice od čistoga sna. Poslije je taj primjer zamijenjen drugim, i za to su postojali dobri razlozi. Pitanje je samo u čemu se oni sastoje. Tko je sklon olakim zaključcima, ustvrdit će kako je stvar u…
-
Dobrota je još uvijek u modi
Moja je baka s radošću pričala o svojoj školi. Naglašavala je kako nije imala knjige; samo kredu, pločicu i spužvu. Završila je nižu pučku školu u kojoj je stekla toliko znanja da je bez imalo nelagode putovala međunarodnim vlakovima, uspijevala se dobro orijentirati, čitati novine na dva pisma i s istim žarom pratiti visoku politiku kao i zaključivati je li glumica u koju je zagledan njezin sin, i čijim su…
-
Povijest jedne čitateljske ljubavi
Na zgradi s adresom Dolac 8, baš iznad Zagorkina stana, stoji natpis Prodaje se – povoljno. Mladi agent gleda me s nevjericom dok mu govorim kako znam, ali mu ne želim otkriti, kojim bi reklamnim tekstom mogao privući potencijalne kupce. Ljubomorno zadržavam za sebe rečenice poput S prozora svoga stana uvjerite se kako kumice s placa još uvijek svoju djecu dozivaju imenima Zagorkinih junaka. Utišavam pred njim svoju brigu potaknutu…
-
Dolinom se šetala
Odavno već znamo da je u pučkoj kulturi – kao i u svakoj drugoj – malo što doista autohtono: tekovine te kulture sele se iz jedne u drugu nacionalnu sredinu, iz jednoga jezika u drugi pa ondje bivaju prihvaćene i posvojene, da bi se nakon stanovitoga vremena počele doživljavati kao izvorni domaći proizvod. Kod pjesama se to najbolje vidi: ima ih mnogo za koje bi se čovjek zakleo da su…
-
U potrazi za natkrivenim mostom
Kad sam prije devetnaest godina objavila roman „Bilješka o piscu“, jedan mi je, tada mladi, kritičar napisao da je najveći problem mog teksta u tome što žena ne može biti ljubavnica punih osamnaest godina. Ne postoji to strpljenje kojim će čekati. I zbog toga je roman opisao provincijalnim. Nisam razumjela da li se onda pod tim „provincijalnim“ ipak podrazumijeva da neke žene, točnije žene u provinciji, mogu izdržavati u takvom…
