Category / Preko vikenda
esej novi , to i na fb
-
Vraćanje dugova
Od malena sam naučila vraćati dugove. Većina onoga što mi je dano, predstavljeno je „kao da“ se i nije moralo. Postmodernističku formulu „kao da“ prerano sam naučila na svojoj koži, a da bih je mogla voljeti i u zrelosti. Koža je nekada bila mlada i upijala je svaku poredbu; „Volim te, kao da si moje vlastito dijete“, „Izgledaš kao da si odrasla u gradu“… Teta mi nije bila mama, a…
-
Mudrost babe Jele
“Samo budi strpljiva, sve će jednom biti poravnato…”, govorila je baba Jela, najbolja prijateljica i komšinica moje bake. Nosila je bosansku košulju sašivenu od tkane konoplje i šarenu „čunčanu“ pregaču. Pušila je gradačački duhan Bila je desetak godina starija od moje Kate. Prsti su joj bili žuti, a lice naborano životom. Pamtim je pognutu. Kutijicu s papirićima i sitno rezanim duhanom jedno je ljeto izgubila na sokaku, nekoliko metara od svoje…
-
„Ja“ – književni lik
Moje su mi kolege često znale reći: „Julijana, ne doživljaj sebe kao da si književni lik“. Činili su to kad bi me pitali „Kako si“, a ja im odgovarala vjerujući da iza pitanja doista stoji ili briga, ili zainteresiranost, ili znatiželja. Zaboravljala sam da današnje „kako si“ uglavnom predstavlja „prazan“ govor i popunjava nelagodnu tišinu. Poput rečenice izrečene susjedu u liftu: „Opet je zahladilo“. Neugodno ti je šutjeti, a susjed…
-
Preko vikenda
Prije gotovo četiri desetljeća polagala sam ispit iz starije hrvatske književnosti. Bila sam treća godina studija na tek otvorenom osječkom Pedagoškom fakultetu. Jedno od ispitnih pitanja bilo je vezano uz Curtiusive tipove metafore. Sjećam se da sam začudila profesora svojim komentarom o metafori rodbinstva. Već mi se tada činilo suludim poistovjećivanje knjiga s djecom. Neprihvatljiv mi je bio stih “Moje su pjesme moje kćeri”. Unatoč tome, život me od malih…
