Category / Preko vikenda

esej novi , to i na fb

    Loading posts...
  • Zvijezda tjera mjeseca

    Često se tvrdi kako je usmena i pučka pjesma sputana svojim obavezama prema tradiciji: morajući čitatelju pružiti elemente koje će ovaj prepoznati kao svoje, narodni autor ne stigne pokazati vlastitu originalnost i invenciju. I, to je doista bar donekle točno. Ali, samo donekle, jer mnogi od tih tekstova pokazuju kako i onda kad se udovolji svim zahtjevima što ih tradicija postavlja, još uvijek ostaje dosta mjesta za novost i iznenađenje.…

  • U gaju tom

    Malo ima u nas ljudi koji se baš nikako nisu susreli s ovom pjesmom. Ako ništa drugo, gledali su film Tko pjeva zlo ne misli, gdje ona ne samo da se izvodi, nego je zgodno dramaturški upotrijebljena u funkciji komentara radnje. Radnja toga filma – a i Majerove priče po kojoj je načinjen – zbiva se u tridesetim godinama XX. stoljeća, a tema su mu bračni i izvanbračni ljubavni odnosi,…

  • Divan je kićeni Srijem

    Divan je kićeni Srijem,lijepo je živjet u njem,Sremica zdrava ko drensladak je poljubac njen. Srijem, Srijem Srijem,lijepo je živjet u njem Kad Srijemac pođe na radda kopa vinograd,ponese litru-dvije,Sremice, poljubi me. Prošo sam, selo i grad,nisam je našao tad,a sada idem u Srijem,možda je draga u njem. Ova se pjesma izvodi u ritmu valcera. Da je upravo za to najpogodnija, pokazuje i metrička analiza: dominiraju daktili, pa za prvim, naglašenim…

  • Da smo se ranije sreli

    Kod pučke se pjesme najčešće već od trenutka nastanka znade je li predviđena za ženski ili za muški glas. A to je važno manje iz glazbenih razloga, a više zato da bi se mogao na primjeren način organizirati sadržaj. Jer, ako je glas muški, onda u pjesmi progovara muškarac i onda on mora govoriti u skladu sa svojom društvenom ulogom; isto je tako i ako se radi o ženi. Nešto…

  • Vehni, vehni, fijolica

    Da su međimurske popevke prepoznatljive po svojoj osobitoj melodici i po terminologiji koju koriste za opis ljubavnih odnosa (golub, grlica), poznato je manje-više svakome. Već je manje onih koji su zapazili da su pjesme iz toga kraja golemom većinom sjetne, melankolične i elegične. Najmanje je pak onih koji bi se bili spremni složiti s tvrdnjom koju ću ovdje braniti: ima među međimurskim popevkama i takvih koje izražavaju stanje najveće tuge…

  • Dolinom se šetala

    Odavno već znamo da je u pučkoj kulturi – kao i u svakoj drugoj – malo što doista autohtono: tekovine te kulture sele se iz jedne u drugu nacionalnu sredinu, iz jednoga jezika u drugi pa ondje bivaju prihvaćene i posvojene, da bi se nakon stanovitoga vremena počele doživljavati kao izvorni domaći proizvod. Kod pjesama se to najbolje vidi: ima ih mnogo za koje bi se čovjek zakleo da su…

  • Škripi đeram, tko je na bunaru

    Dugo se vjerovalo da je strujanje utjecaja između narodne i umjetničke književnosti jednosmjerno: narodna je, tobože, izvorna, autohtona, na nju se i ne može utjecati, nego se samo može dogoditi da ona postane uzor učenim pjesnicima. Poslije se otkrilo da ta teza nipošto ne stoji: ono što nas se doimalo kao izvorno i domaće, samo je prispjelo sa strane u nekom ranijem trenutku, koji se već i zaboravio. A osim…

  • Ajde, Kato, ajde, zlato

    Tko u internetsku tražilicu utipka Ajde, Kato, ajde, zlato (i to baš s kolokvijalnim ajde, a ne sa standardnim hajde), brzo će otkriti da joj se ne zna ni autor teksta ni autor glazbe, te da bi se zato moglo reći da je narodna. Narodna je ona i u tom smislu što praktički nema društvanca koje bi se nakitilo rumenijem vinom, a da tu popijevku ne intonira. Drugo je, dakako,…

  • Oj, jesenske duge noći

    Kad čovjeku dođe do ruku kakav tekst o Ivanu Trnskome – bez obzira na to radi li se o novinskom članku ili o znanstvenoj raspravi – onda može biti gotovo siguran da će u njemu naići na dva podatka: prvo, da je Trnski bio prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika, i drugo, da je upravo on napisao pjesmu Oj, jesenske duge noći. A to je na prvi pogled neobično, jer kao…

  • MARICE DIVOJKO

    Za neke je pučke pjesme teško kazati jesu li nastale kao plod visokih umjetničkih ambicija, ili možda kao plod nesporazuma. U njima se, naime, na izrazit način zanemaruju zakonitosti ambijenta koji se prikazuje, pa to može biti bilo zbog svjesne autorske odluke, bilo opet zbog pjesnikova neznanja i opće svjetonazorske naivnosti. A pri tome, riječ je često o vrlo popularnim sastavcima, koji se izvode vrlo dugo, a omiljeni su još…