Category / Ponedjeljak / Prepoznavanje

    Loading posts...
  • Sretan ti rođendan, Magdice

    Riječ „majka“ nije postojala u rječniku mog djetinjstva i odrastanja. Očeva sestra, u čijem sam domu živjela od svoje treće godine, jasno mi je davala na znanje kako ja imam pravu mamu. Tako je svaki moj pokušaj da nju, tetu, oslovim mamom, bio zaustavljen na samom početku. Željela sam sličiti na tetu, imati njezine oči i vještinu u rukama, njezinu hrabrost kojom staje pred druge i jasno iskazuje svoj stav. A…

  • Je li Ivan Gundulić čitao romane?

    eto Zora ključmi od zlata Stari putnički brodić, kršten po imenu jednog malog srednjodalmatinskoga otoku, prometuje po svom unutarnjem redu plovidbe. O brodiću se skladaju pjesme i prepleću legende. I svi se pjesnici, kazivači, svjedoci, lažovi, putopisci i ronioci nameću u tome tko će biti uvjerljivi u dokazivanju zanimljive činjenice; one  po kojoj tim hirovitim, a u isto vrijeme milim morskim plovilom ne upravlja ni kapetan, ni oficir, pa ni…

  • Šenoina Branka – što je bilo poslije?

    Moram priznati da me Šenoa nijednom rečenicom nije razočarao. Dok sam nestrpljivo očekivala što će se sa mnom događati, što ću izgovarati pred svojom prijateljicom Herminom, kako ću se oduprijeti nasilnom i samouvjerenom prevrtljivcu Mariću, hoću li uopće reagirati na bezobrazluk željezničara koji ne žele razgovarati hrvatskim jezikom, kojim ću se pozdravom obratiti seljanima Jalševa, znalo mi se učiniti kako veliki pisac samo prepisuje moje misli i želje. Gotovo mi…

  • Tetin Šapudl

    Rukopis jedne knjige stajao je na radnom stolu Zlatka Crnkovića. Izdvojen iz mase onih koje su „ostali“ poslije njegova odlaska u mirovinu. Prijevremenu i, za njegove autore, kritičare, čitatelje, a možda i za samog Zlatka, neočekivanu. Rekao mi je, nakon što su me novi vlasnici Nakladničke kuće Znanje, a baš na njegov prijedlog, imenovali novom urednicom biblioteke hit kako u Kući želi urednički potpisati samo još jedan jedini naslov. Savjetovao…

  • Koliko je sto manje pet?

    o ljubavi prema lektiri ili samo bez statistike molim Poznavala sam i poštovala, ali i voljela, pisca koji je, kao rijetko koji drugi iz naše branše, uživao u književnim susretima sa školskom djecom. Nakon povratka iz Gospića, Metkovića, Rovinja ili Zadra, on bi mi – uz kavu – prepričavao svoje doživljaje i citirao najzanimljivija učenička pitanja. Činio je to sporo, strpljivo i polako. Glasom je oponašao krajolik u kojemu smo…

  • Dobrota je još uvijek u modi

    Moja je baka s radošću pričala o svojoj školi. Naglašavala je kako nije imala knjige;  samo kredu, pločicu i spužvu. Završila je nižu pučku školu u kojoj je stekla toliko znanja da je bez imalo nelagode putovala međunarodnim vlakovima, uspijevala se dobro orijentirati, čitati novine na dva pisma i s istim  žarom pratiti visoku politiku kao i zaključivati je li glumica u koju je zagledan njezin sin, i čijim su…

  • Je li Pavao Pavličić alergičan na dunavsku vodu?

    Uz Dunav grade šetnicu. Bit će lijepa kao ona uz Dravu, osječka. Upravo sam to htjela reći mom vodiču po Vukovaru koji je, drugog dana kolovoza prošle godine, parkiralište nedaleko Šapudla odabrao za prvu točku cjelodnevnog razgledavanja grada. Međutim, njega u tom trenutku više nije bilo na mjestu na koje me doveo. Na klupi do mene ležale su bačene hlače i majica. Jedno čuđenje zamijenjeno je isti trenutak drugim. Čuo…

  • Tajanstvene sile sjećanja i pamćenja

    (pogovor knjizi Kad sam bio mali dječak Ericha Kaestnera) Moj najstariji stric bio je strojovođa. Cijeli svoj radni vijek proveo je u lokomotivama putničkih vlakova; prvo u onima na paru a potom na elektriku. Znao mi je, kao maloj djevojčici, kazivati kako je silno tužan u trenucima kad prolazeći uz vaktarnicu, ili prije ulaska u samu željezničku postaju, mora uključiti prodornu sirenu kojom najavljuje dolazak  kompozicije. Nisam tada razumjela njegovu…

  • Patnja i gubitak – povijest i zaborav

    Spomenik obitelji Meder Kad  se obiteljska kuća nalazi uz crkvu, onda se njoj ne određuje vrijednost. „To se ne može platit“ govorila je majka moga oca gledajući kako joj jedan od sinova, zaradivši novce na „baušteli“, podiže svoj dom u neposrednoj blizini Božjeg hrama. Sin je kuću gradio u bogatoj Slavoniji, baš u selu u koje su  nekoliko puta godišnje „u mobu“ dolazile, prešavši Savu, cijele familije njegovih. Baka je…

  • Mama, što je to lektira?

    Sinoć se u Gradskoj knjižnici u Zagrebu, u sklopu tribine “Književni petak”, raspravljalo o lektiri. Pred Knjižnicu sam došla sat vremena prije; nekoliko minuta do 19 sati. Nepažljivo sam pročitala mail urednice Marije Selak. Tribina je bila najavljena za 20 sati. Ne znam jesam li sat krivo vidjela zbog toga što sam za temu jako zainteresirana, ili zbog toga što se na spomen “Književnog petka” posebno raznježim. Uređivala sam ga…