Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
O nekoj drugoj bolesti
Teško sam, kao mala, usvajala nepoznate i komplicirane riječi. Moj se tetak, u čijem sam domu odrastala, silno trudio da njegova nećakinja stekne naviku svakodnevnog zavirivanja u Klaićev rječnik. Usprkos velikom otporu, odlučila sam to premijerno učiniti tek u trenutku kad sam – prisluškujući jutarnje razgovore starijih – čula da je moja majka, koja je živjela jako, jako daleko, hipohondar. U kombinaciji Klaića i onoga što je dolazilo kroz poluotvorena…
-
Đuro Andrijašević
Noćas sam – dok su valovi provjeravali svoju snagu udaranjem o sjeverne stijene – sanjao da me vi, stotinu i više godina mlađi od mene, pitate jesam li poslije svega što sam učinio postao barem malo sretan. Razumio sam vas. Niste mi se predstavili punim imenima i prezimenima. „Mi nismo ničiji sinovi“, rekli ste uglas prije nego što ste zapitali o sreći. Uistinu, zanimalo vas je kajem li se zbog…
-
Književne nagrade
Sjećam se trenutka u kojem sam odlučila pripremiti i prijaviti kolegij Književna nagrada – ulaznica u književnu povijest? Točno, s upitnikom u nazivu. Taj se upitnik poslije pokazao i važnijim od riječi koje su mu prethodile. Bila sam u društvu dvojice književnih znanstvenika; obojicu je krasila titula doktora znanosti, obojica su bila u istom prosudbenom povjerenstvu za jednu jako zvučnu književnu nagradu. Ime dobitnika je već bilo medijski obznanjeno. I…
-
Plao teška škola
U roditeljskoj kući moga oca, izgrađenoj u šumi, nekoliko kilometara od ponosne kule Zmaja od Bosne, često se spominjala njeka plao teška škola u Visokom. Nju je pohađao najstariji sin bakine sestre, onaj čijoj su se pameti divili i rođaci i komšije, ljekari i trgovci, a najviše ipak svećenik koji ga je u tu školu i otpratio. Bakin nećak razumio je i što se na nedjeljnoj misi kazuje, i što…
-
AJVAR
Na Trešnjevački plac odlazim najmanje tri puta tjedno. Činim to u različitim trenucima dana. Susrećem poznate osobe i iz mjeseca u mjesec zaključujem da je tržnica uključena u njihove životne rituale. Poznati glumac može se na štandu zdrave hrane, s obiteljskog gospodarstva iz Škabrnje, vidjeti srijedom oko podne. Simpatična prodavačica, koja je svojim šarmom osvojila i urednike dokumentarne televizijske emisije udarnoga poslijednevničkog termina, zna imena svojih kupaca, vodi računa o…
-
OPASNA SIGRA
Uživao je nedjeljom ići na tržnicu. I uživao je ići sam. Neovisno o godišnjem dobu i vanjskoj temperaturi, ustajao je nekoliko minuta poslije sedam. Tiho je zatvarao vrata spavaće sobe. Nije želio da se Ona probudi i predloži mu da pođu zajedno. Bio je svjestan da je Ona, u svih tih dvadeset bračnih godina, uvjerena kako on vrećice nakrcane voće, povrćem, mesom, sirom i kajmakom, vuče i guri se pod…
-
PRISEBNOST
Mrzila je ponavljati iste rečenice. Pogotovo sugovornicima pred kojima bi ih nedavno izgovorila. Postajala bi nervozna čim bi osjetila da iznova mora reći nešto što je već rekla. Trudila se, u tom slučaju, prikriti svoje raspoloženje, trudila se ne započeti s onim „već sam ti to toliko puta…“ Njoj nije trebalo mišljenje psihoterapeuta, psihologa, prijateljica, da bi se suočila s razlozima nervoze koju prepoznaje u trenutku kad postaje svjesna da…
-
PRAVI TRENUTAK
Pravi trenutak je propušten. Mrmlja tu rečenicu. Mrmlja je kao priznanje, kao opomenu, kao zadaju pokoru, kao žaljenje. S kraja se vraća na početak. Točku preseljava. Pravi trenutak je propušten. Trenutak je propušten pravi. Propušten pravi trenutak je. U desnoj ruci drži komad papira, krsni list na kojem, u prostoru ovjere, stoji današnji datum. Redni brojevi su sitni. Ni riječi nisu mnogo krupnije. Samo se dvije, u donjoj trećini papira,…
-
Gospođa iz Stepinčeve
Jučer sam ponovno bila u Osijeku. Još jedan pogled provučen po stanu, vraćanje ključeva i ponovno ista pitanja. Postavljaju ih susjedi, poznanici. Njihova pitanja su jasna, ali ja na njih ne odgovaram precizno. Kao da nekoga želim zaštititi. Jedna gospođa, zaustavivši me u Stepinčevoj, podsjeća me na moj tekst objavljen prije sedam mjeseci u „Glasu Slavonije“, uz Dan grada. U Zagrebu nalazim na te rečenice i prepoznajem nakratko „onu sebe“.…
-
Naš čovik
Pred večer, jedno od posljednjih dana mjeseca srpnja, Aljoša Kaloper zakoračio je na rodni otok svoje majka Antule. Nećemo pogriješiti kažemo li i njegov. Jer, rodnim se mjestom, i u pučkim udžbenicima, naziva naselje, grad ili selo u kojem smo prvi put majci dali na znanje da više nismo jedno nego, istina je po mnogočemu gotovo i ista, ali ipak dva odvojena bića. Ni jedna država svijeta, barem je do…
