Ti trideset mališana, ta to je država!

Učitelj Mato Lovrak imao je dvadeset i pet godina kad mu je u Virovitici (u knjigotiskari Braće Bralić) objavljena prva knjiga. Dakle, bila je 1924. Voljela bih kada bi knjigu pročitali stručnjaci čiji glasovi i ocjene – upravo sada – odlučuju kakvu će školu polaziti naša djeca.

Knjiga je naslovljena “Iz škole “ljepšega“”,a podnaslovljena je kao “crtice iz škole”. Na naslovnoj stranici precizinirano je i kome je namijenjena (“Namijenjeno učiteljima, učiteljskim pripravnicima i ljubiteljima djece”). Na pedeset i dvije stranice Lovrak donosi priče “iz prakse”. A sve bi se ukratko moglo opisati sljedećim Lovrakovim rečenicama: “Koliko, koliko puta odlučih “drukčije”. Onako, kako se “propisuje”. Ne možeš! Stvar je to duboka. Treba imati neko osobito srce. I tako odlučiv, “ide” nekoliko dana. A onda – zastoj! Vjerujete li? Da, nazadak! Zavlada suhoparnost, ukočenost, sumornost. Ona ogavna “propisnost”. Ti trideset mališana, ta to je država! To je trideset ljudi sa svim vrlinama i manama u začecima. To je život! Tu treba milovanja, žalosti, ljubavi i očaja! Blagosti proljetnog mirisnog dana, treska i grmljavine ljetne oluje, vaskolikih i plodnih darova nježne jeseni, smirenosti i intimnosti dugih zimskih večeri uz tople peći, dok vjetar trese tavanicama. To se ne da silom dresirati u “nešto novo”. Tu su temperamenti, značajevi u razvitku. To su ljudi. Priroda! Treba pustiti! Neka se zamahne, neka ključa, vri, vri, buja! Ne zaustavljajte silom, jer je to pravilno, to se traži, pustite, pustite, neka stvaraju oni sami svoje… svoje… Oh kuda sam to zašao, odsudit će me tkogod. Ja bih i te kako želio biti drukčiji, onaj “pravi”, “mirni”, jer vjerujte, lagodnije je tako, i ja Vam gotovo zaviđam…” (str. 27.)