Stan, dom i kuća

Sinoć mi moja rođakinja spominje svoju prijateljicu koja se sutra, samo nakon tri i po mjeseca, vraća u Zagreb. Početkom listopada prošle godine, zajedno sa suprugom i dvoje djece, odselila se na Zapad. I sad dolaze doma, dolaze kući. Gore nisu mogli plaćati stan u kojem bi svako dijete (dječak i djevojčica), moralo imati svoju sobu. Komentirala sam to rečenicama Dušana  Radovića:

Pogubili smo decu u velikim stanovima i više ne možemo da ih pronađemo. Dete koje ima svoju sobu sve je manje naše dete.

Mi ovdje još uvijek osjećamo razliku između riječi stan i riječi dom: Netko traži stan, a neko dom. Neko bi menjao veliki, komforni stan za mali ali pravi dom.