Recenice s potpisom

Teta je vjerovala da ću postati doktorica. “U svakoj obitelji, treba biti jedan doktor. Uskoro će se liječiti samo oni koji budu imali pravu vezu”, govorila je. I neprestano je to ponavljala, neovisno o društvenim uređenjima u kojima je živjela i članskim iskaznicama novoimenovanih ministara zdravlja.  Postala sam doktorica, ali ne “prava”. Znam da bi teta sve moje knjige i moj doktorat dala za diplomu “zaozbiljske” doktorice, čak i bez specijalizacije. Glačala bi mi bijele kute i hvalila se da sam najbolja u Domu zdravlja Đurđenovac. Danas, kad tete više nema, pitam se jesam li možda mogla završiti medicinu. I da jesam, prema kojoj bi grani bilo usmjereno moje usavršavanje? Odgovor mi je jasan. Prema ljudskim emocijama, nevidljivim bolima, noćnim tjeskobama, obiteljskim stablima i neizgovorenim tajnama. Samo ne znam bi li svojim pacijentima smjela spominjati pjesme, priče i romane koji mogu blažiti njihovo stanje?

Jednom prigodom, kad sam takvom pravom doktoru pričala o sebi, on mi je savjetovao da što više gledam vodu. Njezinu površinu, liniju spajanja mora i neba…

Bila je zima. Drava je tekla daleko od mene, a i otok Prvić bi me – da sam mu odlučila doći –  pitao što po toj hladnoći imam tražiti tamo.

Posegnula sam za Brodskim i “Vodenim žigom”, tekstom napisanim 1989., a u nas, u prijevodu Smiljke Malinar (i s mojim uredničkim potpisom), objavljenim 1995., u legendarnoj biblioteci hit. Da, tekst može liječiti, čak i one kojima doktorat iz književnosti – premda to nitko ne izgovara glasno – negira “terapeutske učinke” literature: “Voda remeti načelo horizontalnosti, osobito noću kada je njezina površina slična pločniku. Ma koliko bila čvrsta paluba koja ga zamjenjuje pod nogama, na vodi ste nešto oprezniji nego na suhom, sva su vam osjetila izoštrenija. Tako, na vodi ne puštate mislima da vrludaju kao kad hodate ulicom… U svakom slučaju, na vodi vam osjećaj za drugoga postaje istančaniji, kao da je pojačan zajedničkom i istodobno uzajamnom opasnošću. Gubitak orijentacije je psihološka koliko i navigacijska kategorija.”

(Josif Brodski, Vodeni žig, Zagreb, 1995., str. 13.)