Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
Misterij žene
“Ponekad ima nešto u vama, velika sreća ili tuga, radost ili patnja ili što drugo. I to vas tišti i tišti i muči i stalno mislite na to. I onda odjednom, prije nego što ste toga svjesni, odbacili ste onu sreću ili tugu ili što drugo u svijet. I tek začuđeni pogledi, koji vas ne shvaćaju, i čudni podsmijesi otrijezne vas i vi se kajete i u duši vam je…
27 siječnja, 2019 -
Vraćanje dugova
Od malena sam naučila vraćati dugove. Većina onoga što mi je dano, predstavljeno je „kao da“ se i nije moralo. Postmodernističku formulu „kao da“ prerano sam naučila na svojoj koži, a da bih je mogla voljeti i u zrelosti. Koža je nekada bila mlada i upijala je svaku poredbu; „Volim te, kao da si moje vlastito dijete“, „Izgledaš kao da si odrasla u gradu“… Teta mi nije bila mama, a…
26 siječnja, 2019 -
Stan, dom i kuća
Sinoć mi moja rođakinja spominje svoju prijateljicu koja se sutra, samo nakon tri i po mjeseca, vraća u Zagreb. Početkom listopada prošle godine, zajedno sa suprugom i dvoje djece, odselila se na Zapad. I sad dolaze doma, dolaze kući. Gore nisu mogli plaćati stan u kojem bi svako dijete (dječak i djevojčica), moralo imati svoju sobu. Komentirala sam to rečenicama Dušana Radovića: Pogubili smo decu u velikim stanovima i više…
25 siječnja, 2019 -
Priča o najstarijem
Snijeg je te godine okopnio sredinom siječnja. Noću su naišli topli vjetrovi, a već u podne voda se počela slijevati s brda. Nakon dva dana nadcestar Fabijan natakao je gumene opanke i krenuo pješice obići puteve. Znao je da su snažne bujice ostavile ulegnuća i da će se po takvim cestama teško odlaziti do škole, na ispovijed fratru i po pomoć ljekaru. Sunčani dani koji su – neupamćeni do tada…
24 siječnja, 2019 -
Vila suđenica
“Ova će curica hodati svijetom otvorenih usta i vikati: Volite me, volite me!”, rekla je vila suđenica mojoj majci u trenutku dok me rađala. Na pragu ozbiljne zrelosti mogu zaključiti da joj se proročanstvo obistinilo. Danas sam svjesna da čestim tematiziranjem potrebe za ljubavlju dižem tlak brojnima oko sebe. Pristajem – u očima svojih kolegica – biti nemoderna, konzervativna i provincijalna. Jer, priznati kako želiš da te se voli, danas –…
23 siječnja, 2019 -
Lončić
Kad netko promaši temu, kad koristi pogrešne argumente ili izvodi nelogične zaključke, kaže se da je “pobrkao lončiće”. Meni je ta slika zanimljiva zbog toga što sam uvjeren da iza nje stoji nekakva priča, baš kao i iza svake takve izreke, kao, recimo, kad se veli “obrati zelen bostan” ili “provesti se kao bos po trnju”. Ovdje bi, dakle, trebalo zamisliti nekoga tko na štednjaku nešto kuha, i to u…
22 siječnja, 2019 -
Život je kao juha puna dlaka, ali je svejedno moraš kusati
Jednom sam sanjala kako promoviram književni leksikon. Sve se zbivalo u dvorani nalik na lijepu Preporodnu. Stotinjak stolica presvučenih smeđom kožom zauzeli su hrvatski pisci, jedni uzvanici svečanosti. Živi i mrtvi. Uz mene, za središnjim stolom, sjedili su moji fakultetski profesori, oni čije su titule ojačavale leksikon i laskale mu na mjestu rezerviranom za potpise recenzenta, garancijske listove znanstvene vjerodostojnosti novog nakladničkoga projekta. Osjećala sam veliku tremu i strah. I…
21 siječnja, 2019 -
Monolog duše i dijalozi srca
U životu svakog čovjeka mogu se izdvojiti “jake” godine njegove biografije. Koje će to godine biti, ovisi o tome tko je zadužen za inventarni popis; sam taj pojedinac, ili netko tko je o njegovu životu svjedočio “sa strane”. Ako ikada još budem pisala svoj životopis, morat ću u njega unijeti 2018., godinu u kojoj sam otišla u prijevremenu mirovinu. U njemu, znam, neće biti mjesta za objašnjavanje razloga vlastite odluke,…
20 siječnja, 2019 -
Mudrost babe Jele
“Samo budi strpljiva, sve će jednom biti poravnato…”, govorila je baba Jela, najbolja prijateljica i komšinica moje bake. Nosila je bosansku košulju sašivenu od tkane konoplje i šarenu „čunčanu“ pregaču. Pušila je gradačački duhan Bila je desetak godina starija od moje Kate. Prsti su joj bili žuti, a lice naborano životom. Pamtim je pognutu. Kutijicu s papirićima i sitno rezanim duhanom jedno je ljeto izgubila na sokaku, nekoliko metara od svoje…
19 siječnja, 2019 -
Flaubertovi apokrifi
Pisci pišu lako, pisci pišu teško… Neke će od njih povijest književnosti zabilježiti, drugi će zauvijek ostati izvan nje. Činjenica je i da se oni koji objavljuju “više” često moraju zbog toga pravdati. Pisati puno i biti čitan, znači najčešće biti zapažen od strane publike, ali i nerijetko sumnjiv u očima književnih teoretičara. Teoretičari više vole one koji nad tekstom prolijevaju znoj, one koji uzdišu i one zbog kojih njihovi…
18 siječnja, 2019
Pretraži
O meni
Julijana Matanović rođena je 6. travnja 1959. u Gradačcu (Republika Bosna i Hercegovina). Od svibnja 1962. živi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a Studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. U jesen 1982. zaposlila se, kao asistent, na Odsjeku za jugoslavenske književnosti istoga Fakulteta. Poslijediplomski studij završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1989. godine na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đurđevićevim “Uzdasima Mandalijene pokornice”. Doktorirala je 1998. godine temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. 1. rujna 1993. postala je zaposlenica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2014. je članica-suradnica HAZU. Početkom 2018. – u zvanju izvanrednog profesora na katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku – odlazi u prijevremenu mirovinu i zajedno s kćerkom Magdalenom i suprugom Pavlom Pavličićem, preseljava se u Osijek. Osječka šutnja nagovora je na povratak u Zagreb. Kako bi i dalje mogla razgovarati o književosti, ili svakodnevnicu podnositi gledajući na nju kroz filter načinjen po pravilima književnosti, početkom veljače 2018. otvara službenu stranicu na fb. Novo iskustvo, na mreži kojoj se dugo vremena opirala, potvrđuje joj da “književnost nije u krizi”.Nove objave
Tags
Kategorije
- Ni od kog nagovorena (16)
- General (7)
- Ponedjeljak (50)
- Knjige, friške knjige (2)
- Vječna prisutnost (11)
- Zlatni danci (5)
- Prepoznavanje (28)
- Utorak (52)
- Svoj svome (50)
- Srijeda (43)
- Četvrtak (64)
- Bilješka o piscu (64)
- Petak (30)
- Rečenice s potpisom (30)
- Subota (34)
- Preko vikenda (34)
- Nedjelja (40)
- Šminkeraj (40)
Arhiva
- veljača 2024 (1)
- siječanj 2024 (2)
- kolovoz 2023 (1)
- srpanj 2023 (3)
- lipanj 2023 (4)
- svibanj 2023 (2)
- travanj 2023 (2)
- ožujak 2023 (2)
- veljača 2023 (1)
- siječanj 2023 (3)
- lipanj 2022 (1)
- ožujak 2022 (1)
- veljača 2022 (1)
- kolovoz 2021 (1)
- lipanj 2021 (1)
- svibanj 2021 (2)
- prosinac 2020 (8)
- studeni 2020 (4)
- listopad 2020 (2)
- rujan 2020 (1)
- kolovoz 2020 (2)
- srpanj 2020 (4)
- lipanj 2020 (4)
- svibanj 2020 (7)
- travanj 2020 (3)
- ožujak 2020 (4)
- veljača 2020 (7)
- siječanj 2020 (8)
- prosinac 2019 (6)
- studeni 2019 (12)
- listopad 2019 (15)
- rujan 2019 (21)
- kolovoz 2019 (7)
- srpanj 2019 (15)
- lipanj 2019 (30)
- svibanj 2019 (31)
- travanj 2019 (30)
- ožujak 2019 (29)
- veljača 2019 (28)
- siječanj 2019 (30)
Posjete
- 3
- 995
- 83
- 1.336.325
- 580.234