Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
Flekice nalik zrncima kave
Velike teme, poput ženskog odrastanja, sazrijevanja i starenja, mogu se opisati uz pomoć kave. Kada se djevojčica, s praznom šalicom u ruci, približavala stolu za kojim kavu piju odrasle osobe, a priča koja čin prati nije primjerena ušima djeteta, djetetu se upućuje rečenica: Ti ne smiješ piti kavu, narast će ti rep. U toj zabrani i zastrašivanju ne leži briga za djetetovo zdravlje, nego strah da će se kazivanje, njegovim…
17 veljače, 2019 -
Ajde, Kato, ajde, zlato
Tko u internetsku tražilicu utipka Ajde, Kato, ajde, zlato (i to baš s kolokvijalnim ajde, a ne sa standardnim hajde), brzo će otkriti da joj se ne zna ni autor teksta ni autor glazbe, te da bi se zato moglo reći da je narodna. Narodna je ona i u tom smislu što praktički nema društvanca koje bi se nakitilo rumenijem vinom, a da tu popijevku ne intonira. Drugo je, dakako,…
16 veljače, 2019 -
Čuvaj se, sine, urokljivih očiju, čuvaj se da ti ne ukradu dušu…
„Boli me duša… Duša putuje u raj… Molim se za njezinu dušu…“, sve su to rečenice kojima se priznaju najkrhkiji osjećaji tuge, dobrote, ljubavi. Ali, gdje je uopće smještena duša? Je li u lijepim pričama? Sudeći po raspravama koje se vode ovih dana, mogli bismo zaključiti da jest, i da nam je svima jako stalo do duša naše djece. Prije devetnaest godina, zajedno s kolegom Milovanom Tatarinom, profesorom Filozofskog fakulteta…
15 veljače, 2019 -
Samo jednom se ljubi
O mojoj susjedi gospođi C. nećete naći podatke ni u leksikonskim natuknicama ni u povijesnim priručnicima, pa čak ni u spomenicama amaterskih pjevačkih društava i folklornih zavičajnih skupina. Njezina smirena biografija ne bi danas bila zanimljiva ni psihoterapeutima ni piscima ljubavnim romana. Jer, tužne trenutke vlastitog života gospođa C. prihvaćala je pomirljivo, ne tražeći njihovo korijenje u djetinjstvu i ne određujući traumatične točke potaknute postupcima bližih i daljih predaka. Oni…
14 veljače, 2019 -
Tri tetine rečenice
“Svaki bi čovjek jedanput mjesečno trebao otići na groblje, u bolnicu i u crkvu“, govorila je moja teta J., žena koja me „podigla na noge“. Svoju rečenicu usmjeravala je prema onima koji su se – po njezinoj procjeni – žalili bez razloga. Razumjela sam što im je željela poručiti. Na groblju ćeš zasigurno vidjeti kako su s ovoga svijeta već otišli i oni mnogo mlađi od tebe. U bolnici ćeš…
13 veljače, 2019 -
Dopisnica
U Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe čuvaju se ostavštine naših pisaca. Ondje možete zaviriti u prve verzije njihovih tekstova, u razna izdanja njihovih knjiga, možete razgledati njihove fotografije, čak i naočale i muštikle. Ali, mene je uvijek najviše zanimala književnička korespondencija, i s obzirom na njezinu kvalitetu, i s obzirom na kvantitetu. Majko mila, koliko su se ti ljudi dopisivali! Njima ni jedan dan nije mogao proći…
12 veljače, 2019 -
Patnja i gubitak – povijest i zaborav
Spomenik obitelji Meder Kad se obiteljska kuća nalazi uz crkvu, onda se njoj ne određuje vrijednost. „To se ne može platit“ govorila je majka moga oca gledajući kako joj jedan od sinova, zaradivši novce na „baušteli“, podiže svoj dom u neposrednoj blizini Božjeg hrama. Sin je kuću gradio u bogatoj Slavoniji, baš u selu u koje su nekoliko puta godišnje „u mobu“ dolazile, prešavši Savu, cijele familije njegovih. Baka je…
11 veljače, 2019 -
Volite li još uvijek kavu, Hannah?
Smirena slika. U izlogu fakultetske knjižare složeni tek objavljeni naslovi. Lijepim, pretpostavljam ženskim rukopisom, crvenim flomasterom na žućkastom papiru ispisano je „novo“. Na putu prema studentskom kafiću u kojem ispijam prvu jutarnju kavu, redovito zastanem uz prodavaonicu knjiga. Nakratko. Pogledom potražim svježe pristigle stanare počasnog mjesta. Činim to površno. U povratku, čuvajući dragocjen okus u ustima, probuđena i koncentrirana, tlaka dovedenog u normalu, zaustavljam korak na istome mjestu. Poslije kave…
10 veljače, 2019 -
Oj, jesenske duge noći
Kad čovjeku dođe do ruku kakav tekst o Ivanu Trnskome – bez obzira na to radi li se o novinskom članku ili o znanstvenoj raspravi – onda može biti gotovo siguran da će u njemu naići na dva podatka: prvo, da je Trnski bio prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika, i drugo, da je upravo on napisao pjesmu Oj, jesenske duge noći. A to je na prvi pogled neobično, jer kao…
9 veljače, 2019 -
Mostovi
O Andrićevim mostovima napisane su tisuće stranica. Podsjetit ću samo na nekoliko rečenica iz meditativnog eseja Mostovi (1933.): „Tako, svuda na svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazi na verne i ćutljive mostove kao na večitu i večno nezasićenu ljudsku želju da se poveže, izmiri i spoji sve što iskrsne pred naših duhom, očima i nogama, da ne bude deljenja, protivnosti ni rastanka“. Ideja o mostu kao…
8 veljače, 2019
Pretraži
O meni
Julijana Matanović rođena je 6. travnja 1959. u Gradačcu (Republika Bosna i Hercegovina). Od svibnja 1962. živi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a Studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. U jesen 1982. zaposlila se, kao asistent, na Odsjeku za jugoslavenske književnosti istoga Fakulteta. Poslijediplomski studij završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1989. godine na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đurđevićevim “Uzdasima Mandalijene pokornice”. Doktorirala je 1998. godine temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. 1. rujna 1993. postala je zaposlenica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2014. je članica-suradnica HAZU. Početkom 2018. – u zvanju izvanrednog profesora na katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku – odlazi u prijevremenu mirovinu i zajedno s kćerkom Magdalenom i suprugom Pavlom Pavličićem, preseljava se u Osijek. Osječka šutnja nagovora je na povratak u Zagreb. Kako bi i dalje mogla razgovarati o književosti, ili svakodnevnicu podnositi gledajući na nju kroz filter načinjen po pravilima književnosti, početkom veljače 2018. otvara službenu stranicu na fb. Novo iskustvo, na mreži kojoj se dugo vremena opirala, potvrđuje joj da “književnost nije u krizi”.Nove objave
Tags
Kategorije
- Ni od kog nagovorena (17)
- General (7)
- Ponedjeljak (50)
- Knjige, friške knjige (2)
- Vječna prisutnost (11)
- Zlatni danci (5)
- Prepoznavanje (28)
- Utorak (52)
- Svoj svome (50)
- Srijeda (43)
- Četvrtak (64)
- Bilješka o piscu (64)
- Petak (30)
- Rečenice s potpisom (30)
- Subota (34)
- Preko vikenda (34)
- Nedjelja (40)
- Šminkeraj (40)
Arhiva
- studeni 2024 (1)
- veljača 2024 (1)
- siječanj 2024 (2)
- kolovoz 2023 (1)
- srpanj 2023 (3)
- lipanj 2023 (4)
- svibanj 2023 (2)
- travanj 2023 (2)
- ožujak 2023 (2)
- veljača 2023 (1)
- siječanj 2023 (3)
- lipanj 2022 (1)
- ožujak 2022 (1)
- veljača 2022 (1)
- kolovoz 2021 (1)
- lipanj 2021 (1)
- svibanj 2021 (2)
- prosinac 2020 (8)
- studeni 2020 (4)
- listopad 2020 (2)
- rujan 2020 (1)
- kolovoz 2020 (2)
- srpanj 2020 (4)
- lipanj 2020 (4)
- svibanj 2020 (7)
- travanj 2020 (3)
- ožujak 2020 (4)
- veljača 2020 (7)
- siječanj 2020 (8)
- prosinac 2019 (6)
- studeni 2019 (12)
- listopad 2019 (15)
- rujan 2019 (21)
- kolovoz 2019 (7)
- srpanj 2019 (15)
- lipanj 2019 (30)
- svibanj 2019 (31)
- travanj 2019 (30)
- ožujak 2019 (29)
- veljača 2019 (28)
- siječanj 2019 (30)
Posjete
- 0
- 477
- 105
- 1.364.034
- 583.773