Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
O sadašnjoj pameti i onim godinama
U ključnim godinama odrastanja rijetko sam viđala majku. Nisam je imala priliku upitati što misli je li pametno odseliti, pa makar i na određeno vrijeme, iz grada svoje mladosti. Ona je, vidjevši kako se u prvim godinama ženskosti lomim i koliko se bojim, izgovarala rečenicu: „E, da mi je sadašnja pamet, a one godine“. Sadašnja pamet odnosila se redovito na pamet vremena u kojem razgovaramo, a „one godine“ padale su…
-
Avan
Današnja djeca više se ne igraju kauboja i Indijanaca. Obuzeta su svemirskim letovima i superherojima, pa u njihovoj kulturi vestern ne znači ništa. A u moje vrijeme bilo je sasvim drugo: čitali smo knjige o Divljem zapadu i gledali smo filmove, znali smo imena svih glumaca i svih revolveraša što su ih ti glumci glumili, pravili smo lukove i strijele, a običnu sjekiricu u našoj šupi zvali smo tomahavk. Smatrali…
-
Je li Pavao Pavličić alergičan na dunavsku vodu?
Uz Dunav grade šetnicu. Bit će lijepa kao ona uz Dravu, osječka. Upravo sam to htjela reći mom vodiču po Vukovaru koji je, drugog dana kolovoza prošle godine, parkiralište nedaleko Šapudla odabrao za prvu točku cjelodnevnog razgledavanja grada. Međutim, njega u tom trenutku više nije bilo na mjestu na koje me doveo. Na klupi do mene ležale su bačene hlače i majica. Jedno čuđenje zamijenjeno je isti trenutak drugim. Čuo…
-
Mamo, ovdje se baca Mesić
Moj djed Fabijan nije odlazio na nedjeljne mise. Meni je njegovo ostajanje u kući predstavljalo čvrst dokaz ispravne političke orijentacije. Dok su ukućani – sjedeći na crkvenim drvenim stolicama – pratili riječi propovijedi, djed je zavaljen u svoju kućnu fotelju, slušao vijesti što su šumovito pristizale iz aparata “Triglav”. Poslije ručka uvjeravao je baku u genijalnu koncepciju nesvrstanoga svijeta i nije pokazivao razumijevanja za njezine komentare vezane uz dolazak mladoga…
-
Škripi đeram, tko je na bunaru
Dugo se vjerovalo da je strujanje utjecaja između narodne i umjetničke književnosti jednosmjerno: narodna je, tobože, izvorna, autohtona, na nju se i ne može utjecati, nego se samo može dogoditi da ona postane uzor učenim pjesnicima. Poslije se otkrilo da ta teza nipošto ne stoji: ono što nas se doimalo kao izvorno i domaće, samo je prispjelo sa strane u nekom ranijem trenutku, koji se već i zaboravio. A osim…
-
Ljudi ne stare dok god sanjare…
Kada se u književnosti, ali i u svakodnevnom životu, ne bismo propitivali o onome što smo učinili, kada ne bismo dovodili u sumnju i razmišljali o tome kako bi naši životi danas izgledali da smo u danom trenutku otišli u neki drugi grad, pročitali neku drugu knjigu ili na kavu pozvali nekog drugog muškarca, ovaj bismo svijet daleko teže izdržavali i ne bismo bili u stanju na stranicama literature vidjeti…
-
Život u šolji kave
Nikada nisam išla u vrtić. Za to nema potrebe,odgovarala je moja teta svima onima koji su se usudili primijetiti da bi djetetu bilo korisno družiti se i s vršnjacima. Zavidjela sam djevojčicama koje su u grupama, uz asistenciju školovanih drugarica, u lijepoj prizemnici na rubu Pejačevićeva parka, crtale cvijeće i zvijezde petokrake, izrađivale mala radnička odijela i kartonske satove. Zavidjela sam im i što se igraju konobarica i gostiju pa…
-
Karta zemlje Bosne
Na zidu Magdalenine sobe obješena je karta svijeta. Svjetlo je usmjereno prema Australiji, da bi gimnazijalka lakše pronašla njezine otočiće, rijeke, gorja, gradove… I dok s papirića na kojem su popisani pojmovi, tražim one najmanje poznate i izgovaram: „ A sad, nađi rijeku Eyre, a sad Greyovo gorje“, prisjećam se pitanja što sam ga prije dvadeset i tri godine postavila tadašnjem predsjedniku Bosne i Hercegovine. Toga dana, a bilo je…
-
Ručni rad
Hajde da napravimo mali eksperiment: vi meni recite na što vas podsjeća ovaj naslov, a ja ću vama reći koliko ste stari. A neće mi to biti ni osobito teško, jer postoje smo dvije mogućnosti: ili ste pomislili na novac, ili na školu. Ako vas je ručni rad podsjetio na novac, onda ste vi mlada osoba. Jer, s naslovnom sintagmom mogli ste se susresti samo na štandu gdje se prodaje…
-
Tajanstvene sile sjećanja i pamćenja
(pogovor knjizi Kad sam bio mali dječak Ericha Kaestnera) Moj najstariji stric bio je strojovođa. Cijeli svoj radni vijek proveo je u lokomotivama putničkih vlakova; prvo u onima na paru a potom na elektriku. Znao mi je, kao maloj djevojčici, kazivati kako je silno tužan u trenucima kad prolazeći uz vaktarnicu, ili prije ulaska u samu željezničku postaju, mora uključiti prodornu sirenu kojom najavljuje dolazak kompozicije. Nisam tada razumjela njegovu…
