Monolog duše i dijalozi srca

U životu svakog čovjeka mogu se izdvojiti “jake” godine njegove biografije. Koje će to godine biti, ovisi o tome tko je zadužen za inventarni popis; sam taj pojedinac, ili netko tko je o njegovu životu svjedočio “sa strane”. Ako ikada još budem pisala svoj životopis, morat ću u njega unijeti 2018., godinu u kojoj sam otišla u prijevremenu mirovinu. U njemu, znam, neće biti mjesta za objašnjavanje razloga vlastite odluke, neće biti prostora ni za ispisivanje imena onih koji su me – deset mjeseci – svakodnevno podsjećali na činjenicu da me grad kojemu sam se vratila ne voli ni približno onoliko koliko me volio u mojoj mladosti. A ja sam ga voljela  više nego prije.

2018. bila je prepuna tužnih dana. No, nekoliko njih uspjela je razvedriti knjiga koja mi je poslana na dar. Na osječku adresu. Roman Nade Đerek naslovljen Imendan svete Katarine Ricci, “pao” mi je u pravom trenutku. 
Otkako čitam, volim romane u kojima se podcrtava značenje priče; izgovaranje i slušanje. Treba steći pravo i na jedno, ali i na drugo. Kazivač ima iskustvo i povjerenje, a slušatelj znatiželju, poštovanje i svijest o tome da je i on samo karika u lancu naraštaja, karika koja će priču predaka prenijeti potomcima. Treba znati i treba htjeti slušati. Danas, na staroj, i u isto vrijeme novoj, zagrebačkoj adresi, ponovno prelistavam dobiveni roman. Zanima me što sam prije godinu dana, podcrtala.
I nisam nimalo iznenađena.
Istaknute rečenice važne su mi na isti način, iako ja više nisam tužna:
“Znala sam je satima slušati. Umjela je pričati, onako kako sam je upravo htjela i čuti. Kruto i ubojito. Svoju glavu je rasterećivala, a moju nikada nije zamarala. Njezini monolozi, tako su se široko razlijevali sočno nabijeni, i pitki. I, ja je ne bih, pozorno slušajući svaki put kad bi je “ponijelo”, gotovo nikada prekidala ili upadicom zaskakala.  Možda je upravo ta draž ležala u aksiomu da naši monolozi duše ustvari utjelovljuju dijaloge srca i naravi u kojima je izjavljeno, upitano ili odgovoreno bilo dorečeno i čvrsto kao postament sam po sebi, i nije bilo potrebno ništa dodavati”.

(Nada Đerek, Imendan svete Katarine Ricci, Dobra knjiga-Sarajevo, 2017., str. 12)