Category / Svoj svome

Kad sam ja bio mlad, mladići su služili vojsku. U vojsci bi dobili uniformu, a njezin dio činila je i kapa sa zvijezdom. Zvijezda je bila metalna, a na kapu se pričvršćivala uz pomoć vijka koji se zavrtao na unutarnjoj strani kape. Na tom vijku nalazilo se ono zbog čega sve ovo i govorim. Ondje je pisalo: IKOM. To je značilo «Industrijska kovnica Orešković Marko», što će poslije postati «Industrijska…

U ranim izdanjima Solarove Teorije književnosti – a objavljena je ona prvi put 1976. – kao primjer za anadiplozu navode se ovi stihovi srpskoga pjesnika Vaska Pope:                                                Vrati mi moje krpice                                                Moje krpice od čistoga sna. Poslije je taj primjer zamijenjen drugim, i za to su postojali dobri razlozi. Pitanje je samo u čemu se oni sastoje. Tko je sklon olakim zaključcima, ustvrdit će kako je stvar u…

Današnja djeca više se ne igraju kauboja i Indijanaca. Obuzeta su svemirskim letovima i superherojima, pa u njihovoj kulturi vestern ne znači ništa. A u moje vrijeme bilo je sasvim drugo: čitali smo knjige o Divljem zapadu i gledali smo filmove, znali smo imena svih glumaca i svih revolveraša što su ih ti glumci glumili, pravili smo lukove i strijele, a običnu sjekiricu u našoj šupi zvali smo tomahavk. Smatrali…

Hajde da napravimo mali eksperiment: vi meni recite na što vas podsjeća ovaj naslov, a ja ću vama reći koliko ste stari. A neće mi to biti ni osobito teško, jer postoje smo dvije mogućnosti: ili ste pomislili na novac, ili na školu. Ako vas je ručni rad podsjetio na novac, onda ste vi mlada osoba. Jer, s naslovnom sintagmom mogli ste se susresti samo na štandu gdje se prodaje…

U Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe čuvaju se ostavštine naših pisaca. Ondje možete zaviriti u prve verzije njihovih tekstova, u razna izdanja njihovih knjiga, možete razgledati njihove fotografije, čak i naočale i muštikle. Ali, mene je uvijek najviše zanimala književnička korespondencija, i s obzirom na njezinu kvalitetu, i s obzirom na kvantitetu. Majko mila, koliko su se ti ljudi dopisivali! Njima ni jedan dan nije mogao proći…

Gledali smo pedesetih godina jedan krasan film koji se zvao „Bulevar sumraka“. U njemu je bilo svakakvih zanimljivih stvari, najviše zato što se radnja zbiva u Hollywoodu, pa se prikazuje proizvodnja filmova, a glavni je junak mladi scenarist kojega svaki čas vidimo kako radi na svome tekstu. Ali, od svih čudesa koja su u tom filmu prikazana, mene se najviše dojmila činjenica da taj scenarist – inače puka sirotinja –…

Kad netko promaši temu, kad koristi pogrešne argumente ili izvodi nelogične zaključke, kaže se da je “pobrkao lončiće”. Meni je ta slika zanimljiva zbog toga što sam uvjeren da iza nje stoji nekakva priča, baš kao i iza svake takve izreke, kao, recimo, kad se veli “obrati zelen bostan” ili “provesti se kao bos po trnju”. Ovdje bi, dakle, trebalo zamisliti nekoga tko na štednjaku nešto kuha, i to u…

Kad je Miroslav Krleža umro, onda se počelo govoriti i o njegovu privatnom životu, koji je do tada bio dobro skriven od radoznalih očiju. Novine su pravile razgovore s njegovim vozačem i kuharicom, a i sa svakim drugim tko se češće kretao u piščevoj blizini. Tako smo doznali da je Krleža imao i svojega brijača: taj je čovjek u određenim razmacima dolazio u Leksikografski zavod, gdje je klasik bio direktor,…

Dugo mi je trebalo dok nisam počeo Shakespeareova Otela čitati onako kako jedino ima smisla, naime kao priču o čovjeku koji uviđa svoje slabosti, ali se nije kadar protiv njih boriti, pa mu tako vlastita narav postane sudbina. Dugo mi je, kažem, trebalo, jer uvijek mi je nešto odvlačilo pažnju. Još određenije, redovito bih se zapleo oko Dezdemonina rupca. Taj rubac ima u drami važno mjesto, jer on je tobožnji…