Category / Svoj svome

Kad dođe jesen, susreću se u fakultetskim klupama brucošice s juga i brucoši sa sjevera, zgodni momci iz Zadra i Šibenika s lijepim djevojkama iz Požege i Virovitice. Gledaju se sa zanimanjem, ali pomalo i oklijevaju, jer ne znaju kako treba postupiti: je li procedura udvaranja ista u Dalmaciji i u Srijemu, u Međimurju i u Istri? A onda, koliko je podudarno shvaćanje ljubavi u tim tako različitim regijama? Tako…

Po vrhovima brda u blizini mora vrte se vjetrenjače i prave struju. Taj prizor djeluje tako nekako europski, da prolazniku od toga srce zaigra, te se odmah osjeti pravim svjetskim čovjekom. Ali, brzo će se uvjeriti da ne misle svi tako kao on. Kad, na primjer spomene lokalnim stanovnicima te vjetroelektrane, smjesta će uočiti da oni ne dijele njegovo oduševljenje. Neće oni, doduše, kazati ništa protiv vjetrenjača, ali neće za…

Prije više godina vozio sam prema Vinkovcima u društvu Šibenčanina s kojim sam imao mnogo toga zajedničkog, jer bili smo istih godina i pripadali istoj struci. Kad smo stigli otprilike na pola puta – negdje između Gradiške i Broda – opazio sam da se moj suputnik čudno ponaša: vrpoljio se na sjedalu, zirkao kroz prozor automobila pa opet vraćao pogled na svoje ruke, uzdisao i češkao se. Pomislio sam, naravno,…

Kad sam kao dijete prvi put došao u Podgoru, upoznao sam svog vršnjaka Antu. Ante mi je još prvoga dana rekao kako njegov otac ima brod i kako bismo se mogli malo provozati. Kad sam pitao majku za dopuštenje, ona je lako pristala, jer je bila uvjerena da će – kad se već radi o brodu – s nama svakako biti i Antin otac. Dogovorili smo se za sutradan, i…

Jednom sam u Zadru imao zanimljiv doživljaj. Bio je nekakav simpozij u zgradi tamošnjega Filozofskog fakulteta, koja je, kao što se zna, smještena na samoj obali. I, tako su po stropu velike dvorane u kojoj smo zasjedali plesali odrazi što ih je stvaralo sunce obasjavajući nemirnu morsku površinu. Ja nisam mogao odvojiti oči od te slike, pa sam stalno zvjerao u strop umjesto da slušam govornike. Ali, nisam sebi mogao…

Postoje u ovoj zemlji mjesta koja su predodređena za dramu. Ja ih znam nekoliko: zovu se Labin Dalmatinski, Gornje Jelenje, Sveti Rok. Svima im je zajednička ista osobina: ona povezuju more i kontinent. Tko dolazi iz unutrašnjosti, tu će prvi put ugledati more; tko dolazi s mora, tu će se s morem oprostiti i prijeći u zagrljaj kopna. U životu sam prilazio raznim morima – čak i oceanima – i…

Birtija «Crni konj» imala je kao neku malu terasu, pa smo mi, na putu u školu, izbliza gledali goste kako sjede za ona dva-tri stola i razgovaraju. Među njima je redovito bio i čika Janoš, krojač koji je imao radnju odmah tu, tri koraka dalje. Čika Janoš volio je špricere, a nije mu bilo mrsko ni veselo društvo, te se tako znalo dogoditi da ga vidimo kod «Crnog konja» i…

U dogledno vrijeme spremam se u mirovinu, pa zato na radnom mjestu pomalo praznim police i ladice, kako ne bih za sobom ostavio nered. Taj posao svodi se uglavnom na bacanje golemih količina papira i na gnjevno psovanje samoga sebe što nisam već prije obavio ono što se mora. A ipak, koji put bude i zanimljivih otkrića, poput onoga koje mi se mi se dogodilo upravo nedavno. Na dnu jedne…

Nekako se čini da je nova epoha – ova sadašnja – nastupila u onom času kad su stvari koje su do tada stajale na jednome mjestu počele postajati prenosive, da ne kažem portabl. Pa smo tako dobili prijenosna kuhala, prijenosne pisaće strojeve, prijenosne radio-aparate, a na kraju i prijenosne telefone. Kad se to tako nabroji, onda može izgledati da je promjena nastupila naglo i da nas je sve prilično iznenadila.…

Među novozagrebačkim naseljima, Trnsko je drugo po redu nastanka: podignuto je ono odmah poslije Savskog gaja, početkom šezdesetih godina. Zato se ondje i sad jasno vidi kako se nekada gradilo, kako se urbanistički razmišljalo, a i kako se živjelo. Ja jako dugo nisam onamo zalazio, a nedavno me je put ponovo nanio u Trnsko, te sam ondje doživio jedan zanimljiv susret; taj susret opet probudio mi je davne uspomene nad…