Category / Vječna prisutnost

Na kraju književnih susreta često mi prilaze osobe koje iz plastične vrećice, i s nekakvom nelagodom, izvlače fascikl sa svojim pjesama. Zamole me da zbog njih odvojim malo vremena, uvijek spomenu kako znaju da se vremena nikada nema dovoljno. Pokušavam se unaprijed opravdati rečenicom kako sam ja bolja čitateljica proze nego poezije i da kroz pjesništvo najčešće prolazim samo doživljajem. “Upravo nas doživljaj i zanima”, smiješe se i odlaze prije…

Svoje sam pretke upamtila po pričama izgovaranim pred komšijama, uz bosansku kavu i gradačački duhan. Prvu sam slikovnicu dobila tek pred polazak u školu. Imala je pet kartonskih listova koji su se na uglovima rascvjetali. Pepeljuga je bila prelijepa i sličila je na moju prvu susjedu, a njezina maćeha na stariju ženu iz susjednog sela koja me – kad bismo joj došli nedjeljom u goste – nazivala Bosankom. Iako sam…

Na zgradi s adresom Dolac 8, baš iznad Zagorkina stana, stoji natpis Prodaje se – povoljno. Mladi agent gleda me s nevjericom dok mu govorim kako znam, ali mu ne želim otkriti, kojim bi reklamnim tekstom mogao privući potencijalne kupce. Ljubomorno zadržavam za sebe rečenice poput S prozora svoga stana uvjerite se kako kumice s placa još uvijek svoju djecu dozivaju imenima Zagorkinih junaka. Utišavam pred njim svoju brigu potaknutu…

„Bit će prilike“,  često mi kaže P. Znam da to izgovara samo zbog toga da me umiri, da – u trenucima kad čujem da se netko jačao tuđom slabošću – ne krenem prema mobitelu, da ne zaplačem, da ne potražim sedativ. On vjeruje da stvari uvijek sjedaju na  svoje pravo mjesto, da se propusti i nepravde razotkrivaju. I da se isplati, čekajući na to, biti strpljiv. A  ja sumnjam u…

Riječ „majka“ nije postojala u rječniku mog djetinjstva i odrastanja. Očeva sestra, u čijem sam domu živjela od svoje treće godine, jasno mi je davala na znanje kako ja imam pravu mamu. Tako je svaki moj pokušaj da nju, tetu, oslovim mamom, bio zaustavljen na samom početku. Željela sam sličiti na tetu, imati njezine oči i vještinu u rukama, njezinu hrabrost kojom staje pred druge i jasno iskazuje svoj stav. A…

eto Zora ključmi od zlata Stari putnički brodić, kršten po imenu jednog malog srednjodalmatinskoga otoku, prometuje po svom unutarnjem redu plovidbe. O brodiću se skladaju pjesme i prepleću legende. I svi se pjesnici, kazivači, svjedoci, lažovi, putopisci i ronioci nameću u tome tko će biti uvjerljivi u dokazivanju zanimljive činjenice; one  po kojoj tim hirovitim, a u isto vrijeme milim morskim plovilom ne upravlja ni kapetan, ni oficir, pa ni…

Rukopis jedne knjige stajao je na radnom stolu Zlatka Crnkovića. Izdvojen iz mase onih koje su „ostali“ poslije njegova odlaska u mirovinu. Prijevremenu i, za njegove autore, kritičare, čitatelje, a možda i za samog Zlatka, neočekivanu. Rekao mi je, nakon što su me novi vlasnici Nakladničke kuće Znanje, a baš na njegov prijedlog, imenovali novom urednicom biblioteke hit kako u Kući želi urednički potpisati samo još jedan jedini naslov. Savjetovao…