Category / Šminkeraj

Tema prolaznosti može se „provući“ kroz komentare koji u svoj rečenični temelj ugrađuju postojani materijal zvan kava. Kava zaleđuje djetinjstvo, daje dopuštenje za odrastanje i sazrijevanje, tješi starenje. Kada se djevojčica, s praznom šalicom u ruci, približavala stolu za kojim kavu piju odrasle osobe, a priča koja čin prati nije primjerena ušima djeteta, djetetu se upućuje rečenica: Ti ne smiješ piti kavu, narast će ti rep. U toj zabrani i…

Prvoga ponedjeljka u mjesecu lipnju, negdje oko deset sati ujutro, Varja Šurmin ušla je, ne pokucavši prije toga, u kadrovsku službu fakulteta na kojem je radila devetnaest godina, četiri mjeseca i tri dana. U njezinoj radnoj knjižici izmjenjivali su se ugodni trenuci obojeni podrškom starijih profesora s dugim mjesecima začinjenim osporavanjima generacijskih kolega. Zasebna je rubrika bilježila dobronamjerne razgovore na kojima je bila prisiljena braniti  sasvim osobni i većini neobičan,…

„Čovjek s razglednicama“, tako su zvali visokog i tamnoputog mladića koji je s crnom, govorili su da je kožna, torbom jedanput mjesečno – baš te godine kada sam završavala četvrti razred osnovne – dolazio u našu školu. Činio je to dva do tri dana nakon što bi naši očevi kućama donijeli platne vrećice s ispisanim brojkama raznih novčanih obustava. Najčešće se radilo o iznosima rata za zimnicu i rata za…

Danas bi moj otac navršio osamdeset i pet godina. On, drugi sin Fabijana i Kate, nije bio tako uredan i marljiv kao što je bio njegov dvije godine stariji brat. Iljkan se smijao kad mi je govorio kako su roditelji Marijana više voljeli nego njega. Smijao se jer je znao da ne govori istinu. I da se smiješi unaprijed zbog onoga što će u priči tek uslijediti. Marijan je samo…

Moja je teta imala zanimljivu teoriju vezanu uz činjenicu da žene žive duže od muškaraca. Kad sam bila mlađa, samo bih se nasmijala čim bi ona, onako  dotjerana, izgovorila: „Žene se moraju brinuti o drugima; o djeci, o unucima, o starim roditeljima i nemaju se pravo opustiti i misliti o svojim bolestima. One su potrebnije i zbog toga „traju“. Prije nekoliko godina shvatila sam da moram dodatno poraditi na svom…

Četrnaest punih mjeseci opirala sam se činjenici da su mi za večernje čitanje, posebice ono uz svjetiljku, potrebne očale. Priznajem, posegnula bih za njima kad bi se radilo o prolaženju kroz odrasla ili znanstvena štiva. Čim bih sjela uz kćer i počela joj čitati predškolsku lektiru, sklanjala bi ih što dalje od sebe. U početku sam vjerovala da su slova kojima su složene rečenice priča za najmlađe nekako drukčija, da…

„Jel’ to Magdalena, Ive pokojnog, strine Mande, Mate Načelnikovog…“, tako identitet moje kćeri, kad nas dvije posjetimo rodno mjesto njezina oca, najčešće provjeravaju daljnji rođaci i poznanici. Imena, ime osobe, ime lika, imena predaka i potomaka, pojašnjenja, sve su to teme koje me, svako malo iznova, zaintrigiraju. Prije nekoliko godina čekala sam Magdalenin nalaz u Domu zdravlja, u Runjaninovoj ulici. U takvim trenucima redovito me oblijeva znoj i koči strah.…

Ušuljava se u spavaonicu. Ja duboko dišem. Glumim kao ni u jednoj predstavi. Struka bi me nagradila glumačkim Oscarom. Izgovaram rečenice novih nastavaka sapunice. Zbog izbora teksta ista bi mi nagrada ubrzo mogla biti oduzeta. A ja ne bih imala dovoljno novca za dobre odvjetnike i oduzeto mi nitko ne bi vratio. Upravni odbor sastavljen od velikih stručnjaka s doktoratima znanosti likovao bi nad svojim postupkom. Uspjeli su pred zakonom…

U potrazi za jednim dokumentom, jutros sam naišla na svoj intervju dan ženskom časopisu. Stranice su nemarno istrgnute. I umrljane. Polivene kavom. Vjerojatno sam i tada, kao što sam mislila i prije, a i poslije ću, bila sigurna kako ću u skoro vrijeme odvojiti nekoliko dana i sve te razgovore za novine i časopise,  uredno, poštujući kronologiju, složiti u fascikle. Još to nisam učinila. Razgovor je iz prosinca 2002. Mlada…

Prva poslovica koju sam čula i upamtila, pa je i kao važnu toliko puta u životu isponavljala, bila je poslovica moje bake Kate, očeve majke. Podignutim kažiprstom desne ruke, oslonjena na veliko deblo jabuke petrovače, kazivala mi je „Baciš niz vodu, srest ćeš uz vodu“. Tada još nisam znala da postoji nešto što se zove preneseno značenje, nisam znala za stilska sredstva i metafore, nisam imala pojma da su riječi…