Category / General
-
Šest filmova s Tadićem
Scenarij i filmOduvijek sam držao kako se kod nas precjenjuje udio scenarija u umjetničkoj vrijednosti filma. Činilo mi se da je scenarij, doduše, važan, ali nipošto presudan. Na to upućuje i najobičnije iskustvo: dobro je poznato da je mnogo loših filmova napravljeno po dobrim scenarijima, i da je nešto manje dobrih filmova napravljeno po lošim scenarijima. To je kao kod pričanja viceva: dobar će pričalac i od kilavog vica napraviti…
19 lipnja, 2020 -
Ćaća
Danas bi moj otac navršio osamdeset i šest godina. On, drugi sin Fabijana i Kate, nije bio tako uredan i marljiv kao što je bio njegov dvije godine stariji brat. Iljkan se smijao kad mi je govorio kako su roditelji Marijana više voljeli nego njega. Smijao se jer je znao da ne govori istinu. I da se smiješi unaprijed zbog onoga što će u priči tek uslijediti. Marijan je samo…
5 svibnja, 2020 -
Priča o Ivandi
Ivanda je bio posvema drukčiji od svojih rođaka. „Kao da nije naš“, komentirala su dotjerane tetke gledajući kako dječak budno promatra dvorišne igre djece iz susjedstva; raduje im se, podržava ih, ali se vršnjacima ne pridružuju. Ivanda je bio omiljen, unatoč tome što nikada u potpunosti nije pripadao skupini ili timu. U ranoj mladosti naglo je izrastao pretekavši jedno ljeto i najvišeg prastrica koji je visinom, ljepotom i snagom, u…
3 svibnja, 2020 -
Pišem pismo, tinta mi se proli…
„Napiši pismo, napiši, olakšaj sebi,reci im što im imaš reći“, savjetovala me moja teta J. I tako sam ja pisala svom ocu u Sarajevo, majci u Njemačku, prijatelju u Australiju. I čim bih napisala, osjećala bih se bolje. Problem bi se umanjio, moja ljubav prema onima kojima sam se pismeno obraćala, vratila bi se. Pisma i nisam odnosila na poštu. Ostavljala sam ih u svom radnom stolu i u vrijeme…
14 travnja, 2020 -
Kruškovac
Nekoliko dana prije našeg zajedničkog imendana, moja teta J. poslala bi me u samoposlugu po bočicu ekstrakta kruškovca. I sad, nakon pola stoljeća, vidim policu na kojoj su se nalazile sve potrepštine za kolače i likere. Odmah uz ulazna vrata, prva stelaža desno. Radoznalo sam poslije promatrala kako teta priprema kruškovac; kako prži šećer s vanilijom, dodaje rakiju komovicu, i vodu, pa „iskreće“ u to sadržaj bočice. Navečer bih razmišljala…
26 prosinca, 2019 -
Ilustrissimus Battorych
Osobna iskaznica ime: ilustrissimus Battorych ime roditelja: Ksaver Šandor Gjalski prebivalište: NA BADNJAK Badnjak je. Nad cijelim našim krajem vise gusti, više bijeli nego sivi oblaci. Magla se uzvlači uz bregove i čini se kao da nikada neće stati. Zemlja je otvrdla i svaki učinjeni korak uskače, uz tutanj i jeku, u sobe. Miješaju se zvukovi. U istu se melodiju ulijevaju: pucketanje bukovine, škripa leda, štropot kuhinjskih noževa, glasovi poslenika…
24 prosinca, 2019 -
Sliče li kuće na svoje vlasnike?
Kuća u kojoj sam provela djetinjstvo bila je izgrađena uz glavnu prometnicu prema Osijeku. Šest godina prije moga rođenja projektitrao ju je njemački arhitekt Röhm. Na tu su činjenicu moji staratelji bili itekako ponosni. Kožnu futrolu, u kojoj su bili uloženi ovjereni nacrti, čuvali su na donjoj polici secesijske vitrine koja je bila najmanje dvadeset centimetara dublja od dimenzija uobičajenih za takav model namještaja. Ispred dragocjenoga valjkastog paketića, sličnog onom…
6 lipnja, 2019
Pretraži
O meni
Julijana Matanović rođena je 6. travnja 1959. u Gradačcu (Republika Bosna i Hercegovina). Od svibnja 1962. živi u Hrvatskoj. Osnovnu školu završila je u Đurđenovcu, gimnaziju u Našicama, a Studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. U jesen 1982. zaposlila se, kao asistent, na Odsjeku za jugoslavenske književnosti istoga Fakulteta. Poslijediplomski studij završila je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 1989. godine na temi Primarna i sekundarna generička obilježja u Đurđevićevim “Uzdasima Mandalijene pokornice”. Doktorirala je 1998. godine temom Hrvatski povijesni roman XX. stoljeća. 1. rujna 1993. postala je zaposlenica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2014. je članica-suradnica HAZU. Početkom 2018. – u zvanju izvanrednog profesora na katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku – odlazi u prijevremenu mirovinu i zajedno s kćerkom Magdalenom i suprugom Pavlom Pavličićem, preseljava se u Osijek. Osječka šutnja nagovora je na povratak u Zagreb. Kako bi i dalje mogla razgovarati o književosti, ili svakodnevnicu podnositi gledajući na nju kroz filter načinjen po pravilima književnosti, početkom veljače 2018. otvara službenu stranicu na fb. Novo iskustvo, na mreži kojoj se dugo vremena opirala, potvrđuje joj da “književnost nije u krizi”.Nove objave
Tags
Kategorije
- Ni od kog nagovorena (17)
- General (7)
- Ponedjeljak (50)
- Knjige, friške knjige (2)
- Vječna prisutnost (11)
- Zlatni danci (5)
- Prepoznavanje (28)
- Utorak (52)
- Svoj svome (50)
- Srijeda (43)
- Četvrtak (64)
- Bilješka o piscu (64)
- Petak (30)
- Rečenice s potpisom (30)
- Subota (34)
- Preko vikenda (34)
- Nedjelja (40)
- Šminkeraj (40)
Arhiva
- studeni 2024 (1)
- veljača 2024 (1)
- siječanj 2024 (2)
- kolovoz 2023 (1)
- srpanj 2023 (3)
- lipanj 2023 (4)
- svibanj 2023 (2)
- travanj 2023 (2)
- ožujak 2023 (2)
- veljača 2023 (1)
- siječanj 2023 (3)
- lipanj 2022 (1)
- ožujak 2022 (1)
- veljača 2022 (1)
- kolovoz 2021 (1)
- lipanj 2021 (1)
- svibanj 2021 (2)
- prosinac 2020 (8)
- studeni 2020 (4)
- listopad 2020 (2)
- rujan 2020 (1)
- kolovoz 2020 (2)
- srpanj 2020 (4)
- lipanj 2020 (4)
- svibanj 2020 (7)
- travanj 2020 (3)
- ožujak 2020 (4)
- veljača 2020 (7)
- siječanj 2020 (8)
- prosinac 2019 (6)
- studeni 2019 (12)
- listopad 2019 (15)
- rujan 2019 (21)
- kolovoz 2019 (7)
- srpanj 2019 (15)
- lipanj 2019 (30)
- svibanj 2019 (31)
- travanj 2019 (30)
- ožujak 2019 (29)
- veljača 2019 (28)
- siječanj 2019 (30)
Posjete
- 0
- 217
- 48
- 1.363.774
- 583.716