Bijelo janje na blagajni Lisinskog

Jučer su me upitali o Bosni, o Bosancima u Zagrebu, o tome kako se osjećam ovdje i prepoznaju li domaći to moje bosansko podrijetlo u mom izgovoru. I ako prepoznaju, što kažu… Pitanja i za opuštanja, i za sabiranja. I za zahvalu.

Kako sam živjela u Slavoniji, dolaskom u Zagreb čuli su u mom govoru otegnutu slavonsku ravnicu. S godinama sam ubrzala… Moja kći Magdalena, iako je jedva upamtila oca, govori njegovim rečenicama. I slušajući nju, pomišljam da se i jezik nasljeđuje. Ona u Zagrebu ima više tog bosanskog nego ja. Meni nikada nitko nije ništa izravno rekao  protiv Bosne, ali sam kroz upućene mi savjete prepoznala što se ponekad misli o Bosancima.  Evo primjera. Jedna me poznanica, nakon što je čula da ću Magdalenu krstiti u Tolisi, u crkvi u kojoj su kršteni svi njezini preci s očeve strane, nazvala i rekla: “Joj, nemojte, pa vi ste poznati, zar ne možete naći neku vezu u Zagrebu?”. Ili, kad smo se Magda i ja jedne zime vratile iz Kraljeve Sutjeske, a tamo su je časne naučile da je ona  bosanska Hrvatica i pričale su joj o Katarini Kotromanić,  mala je tetama u vrtiću, iz čista mira, kazala: “Ja sam bosanska Hrvatica”. Poslije podne mi je mama curice iz iste grupe dobronamjerno savjetovala da nekako kažem maloj da to ne  govori jer će je djeca izolirati. Često znam reći onima koji tim tonom spominju Bosance u Hrvatskoj, neka se malo zamisle nad ovom činjenicom: da se iz hrvatske kulture u ovom trenutku izuzmu svi oni koji imaju bilo kakve veze s Bosnom i Hercegovinom, što bi ostalo. Ostalo bi, nije da ne bi, ali da bi postalo siromašnije, postalo bi. Sad ću sasvim  iskreno. Na takve udare odgovaram pričama. Odgovorila sam pričom i svima onima koji su mislili da su za sječu magnolije pokraj Paviljona, krivi Bosanci koji su naselili Zagreb. A da ti koji prozivaju Bosance samo vide lice  dječaka koji u nekom hrvatskom selu srednje Bosne izgovaraju riječ Zagreb, mislim da bi promijenili mišljenje. Mogu oni protiv Bosanaca, sve do trenutka dok se ne otvori blagajna Lisinskog i započne prodaja karata za koncert Amire Medunjanin. A onda svi uzmu bijelo janje sa sobom i krenu s njim prema šalterima dvorane u centru Zagreba.

[adrotate banner=”1″]