Month / veljača 2020
-
Glagol zaboraviti ne podnosi imperativ
Moj dobar prijatelj, rođen i odrastao u srednjoj Bosni, često mi priča o svojoj sestri koja je u prvim poslijeratnim danima iselila u bogatu i tolerantnu Skandinaviju. Ona, njezin suprug, kći i blizanci, rođeni u sarajevskoj bolnici u danima opsade, žive dobro, susjede ponekad počaste domaćom pitom, ne druže se s našima i ne posjećuju rođake ostavljene u zavičaju. „Zaborav je najveća zaštita“, rečenica je koju je moj prijatelj podcrtao…
-
LAĐA OD VODE
Trudna toga plova ovdi jidra kalaPlavca moja nova Marulić I sada se dobro sjećam prve knjige koju sam čitao. Bilo je to one jeseni kad sam pošao u prvi razred. Prošlo je ono nezaboravno rujansko jutro kad sam u bijeloj košulji i plavim kratkim hlačama, s ravnim razdjeljkom u kosi i s ponosom što je virio iz širom otvorenih očiju, stajao u nečuvenoj graji školskog hodnika držeći majku za ruku.…
-
Bit će sve dobro, mama
Majka mi je ostavila singericu. Bakinu. Sirota moja majka. Cijeli je život čekala svog režisera da joj se vrati. Izrezivala je slike njegove žene glumice i šila si haljinu nalik njezinima. Dok je rezala tkaninu, govorila je: „I moja će Nera biti glumica. Uspješnija i veća od te drolje.“ E, mila moja mama. Kada je umrla, bila je stara kao ja sada. Četrdeset i pet. Rak dojke. Koja ironija. Zlo…
-
Tena
Otkako se vodnik Jaroslav vratio s bosanskoga ratišta, prošlo je 126 godina. Prije toliko vremena, točnije te 1894. objavljena je priča o nama. Jaroslav se dugo privikavao na moje lice iznakaženo boginjama. Onako plah, s plavom bradom, zabacujući često praznim rukavom desne ruke, često je noću obilazio selo iz kojeg je, s četama austrougarskih vojnika, krenuo preko Save. Nikada me nije pitao zbog čega mu nisam ostala vjerna, kakvim me…
-
Maštanja u mladosti
O čemu sam u mladosti maštala., za čim sam i za i kim čeznula te jesam li išta od toga, grubo je reći, i ostvarila, prvi put sam se upitala navršivši trideset i šestu godinu. Nekako mi se čini da upravo trideset i šesta predstavlja onu startnu crtu s koje se kreće prema nježnoj ženskoj zrelosti i pravi mala životna avantura. Sjećam se da sam u tom trenutku bila sretna…
-
OČI
Kad se kaže da su oči prozori duše, onda to nije samo lijepa metafora, nego je za većinu nas i sveta istina u koju i nesvjesno vjerujemo i po kojoj se u životu ravnamo. Nevolja je samo u tome što se uopće ne pitamo kako su ti prozori postavljeni, tko kroz njih gleda i što. Jer, prva je misao da je naša glava kao nekakva kuća, da su oči na…
-
Mjesto za glavnim stolom
U posljednje vrijeme prepoznajem sve veći nemir pri interpretaciji autobiografskih djela. Nelagodu u prihvaćanju definicije te književne vrste osjetila sam prije otprilike pet godina. Dogodilo se to na tribini koju je književni podmladak Matice hrvatske organizirao na temu autobiografije. Kao autorici knjige “iz vlastita života” organizatori su mi ponudili sjedalicu u drugom redu. Središnji stol ostao je rezerviran za “čistu” teorijsku misao. Nekoliko sam puta tijekom rasprave, baš poput bojažljiva…
