Month / rujan 2019
-
Povijest u kući patricijske obitelji
Od prvog dana moje nastavničke prakse pa sve do odlaska u mirovinu, znači puna tri i po desetljeća, sudjelovala sam, ili kao govornik, ili kao slušatelj, u raspravama na temu lektire. Pitanje lektire usko je povezano s ocjenama o stanju čitateljstva. Lektirni naslovi nisu dobro pogođeni, a čitatelja u nas i nema. U tome se, uveliko, slažu i učenici i profesori, roditelji i djeca, profesori i roditelji. Slažu se i…
-
Ja
Luka i ja rođeni smo iste godine. I odrasli smo u istom gradiću; on s jedne a ja s druge strane željezničke pruge. Livade s obje strane bile su posve nalik jedna na drugu, ili je to bila samo jedna livada pravedno raspodijeljena između njih i nas. Mi s ove igrali smo nogomet, a oni s one graničara, mi s ove išli smo u jutarnju, a oni s one u…
-
Nogometni dvoboj
Moj poznanik J. bio je, kako se u našem mjestu govorilo, mladić iz dobre obitelji. Odlično je igrao rukomet. Za visokim i zgodnim sportašem okretale su se gimnazijalke, mlade frizerke, trgovkinje zaposlene u samoposluzi… „Mijenja cure ko čarape“, govorila je moja komšinica. Kad je On bio u pitanju, za mene nisu postojala prenesena značenja. Znala sam da ga svakih mjesec dana viđam s drugom djevojkom, pa mi nije bilo jasno…
-
Šala i škerac
Dvije najpopularnije televizijske serije što smo ih ikad imali zacijelo su Malo misto i Gruntovčani. Narod ih uvijek gleda, bez obzira na to koliko ih puta reprizirate. A kad kažem narod, onda mislim na sve slojeve stanovništva, bez obzira na imovinsko stanje, naobrazbu, a pogotovo bez obzira na pokrajinsko podrijetlo. Jer, obje su serije bile – i jesu – podjednako popularne i na sjeveru i na jugu, premda je jedna…
-
Drveni most na hrastovim stupovima
(roman Veliki hrast Vlade Andrilovića kao polazište priče osobne povijesti) Oca sam viđala rijetko. Jedanput, dvaput godišnje; onda kad bi me dovodili u posjet njegovoj majci, mojoj baki Kati. Stizao bi kasno noću, pješice, najčešće subotom. Iščekujući ga, molila sam Očenaše, jedan, pet, jedanaest. Kad bi ušao u kuću, nisam ustajala. Skutrila bi se na sećiji smještenoj u kutu velike kuhinje. Glumila sam uspavanu malu ljenčinu. To je bio jedini…
-
Dnevna bolnica
Nove stolice, u čekaonicama na Odjelu za dermatologiju Vinogradske bolnice u Zagrebu, napravljene su od prozirne plastike. Udobnije su od onih na kojima sam sjedila prošle godine. U njima se nakratko možeš i opustiti. Pod uvjetom da si barem na koju sekundu uspio zaboraviti na dijagnozu. Možeš čak i pomisliti da si u svojoj dnevnoj sobi. I da si posve siguran. Jer, dijagnozama ispisanima na latinskom tvoji bližnji neće otvoriti…
-
Zdenac i gustirna
Čim se iskrcao, mladi režiser stao je zvjerati oko sebe u potrazi za pozornicom. Trebao je postaviti neki komad u okviru ljetnoga festivala što se održavao u obližnjem gradu, pa je predložio da predstava bude na otoku: tako će biti originalnije, a kazalište će dospjeti do ljudi koji nemaju često dodira s njim. I, sad je u pratnji lokalnoga kulturnjaka krenuo po otoku u potragu za zgodnim prostorom. A uskoro…
-
Šufnudle
Rastužuje me odlazak ljeta. Poželim se sakriti, sjesti u kut radne sobe i čitati štivo u čiju sam zavodljivost sigurna. U tim danima kuham puno, ali isključivo ona jela koja me mogu vratiti u vrijeme kad se nisam plašila dugih jeseni i kad nisam postavljala pitanja koliko još kolovoza ima preda mnom. Jučer sam pripremila šufnudle. Sjećanjem na tetine. Teta mi je uvijek ponavljala kako ih radi po receptu njezine…
-
Nije sa svakim piti kavu
Odnedavno najbolju kavu pijem u kuhinji svoga brata. Nisam sigurna pijem li nju ili samo sjećanje na neku njoj okusom vrlo sličnu. Možda pijem Jeleninu? Ipak, Jelenina je bila oporija, a bratova je mekša, lako se slijeva grlom. Supruga moga brata pije nesicu. Moj brat, njegova kći Anđela i ja pijemo ukuhanu. Brat jaču i gorču, a nas dvije tanju i slađu. Tanju i slađu ćeifim dok pišem priču (umjesto…
-
Bakin ladičar
Iz ladičara će baka šezdeset i druge izvaditi svoju svečanu crnu suknju i crnu satensku rekljicu, s mnoštvom faltica na leđima. Pred psihom će ispraviti svaki nabor, zategnuti maramu ispod koje će popraviti pocelicu, uzeti me čvrsto za ruku i odvesti na trajni boravak u Slavoniju. U ladičar će četiri godine poslije složiti odjeću svoga muža, kojeg će mrtvog, s tragovima osušene krvi na kragni svijetloplave talijanske najlonske košulje, dopremiti…
