Vremenska prognoza

Opet sam nasjela. Simpatični meteorolog sve je krivo rekao. Obećao je da će na istoku Hrvatske biti sunčano i iznad, kako se kaže, prosjeka za ovo doba godine. Ma da je to kazao jedanput, ali dvaput. Učinio je to sa smiješkom. Kao i obično. I što je najgore, nije me prevario prvi put. Tako je isto bilo i kad sam išla u Zagreb popisati ugovor  za svoju prvu knjigu. Najavio je sunce, a u metropoli me dočekao pljusak. Ni sama ne znam zašto mu još vjerujem. Istina, malo me podsjeća na mog muža Stipu, a sviđaju mi se i njegove narodne izreke koje izgovara na samom kraju.

Sinoć je rekao Ako na Mateja sunce sja, naskoro lijepa jesen zasja. Baš mi je krivo što sam ga poslušala. Da nisam, ne bih sada tako odvratno izgledala na naslovnici najvažnijeg ženskog časopisa. I to na prvoj u svom životu. Dugo sam čekala ovaj trenutak. I eto, dočekala. Strpljen, spašen. Prije dvadeset dana napunila sam pola stoljeća. Nitko mi ne bi dao te godine. Uvijek  me procijene na barem šest mjeseci manje. Eto, tako dobru i naivnu zaveo me prognozerov šarm i svojoj sam, kako se kaže, vizažistici predložila da mi napravi lokne. Vidi samo kako su se objesile. Užas. Moja bi pokojna majka rekla da sam na glavu istresla rezance. Strašno bi se ljutila. Ona je uvijek pazila na frizure. Obiteljska bedinerica dobila je vene cupkajući za štednjakom na kojem su se kuhali vikleri. Usput je tati pripremala fileke. Njegovo omiljeno jelo umirivalo ga je nakon cjelodnevnog dana provedenog za šalterom u banci. Mama mi nikada nije dopustila da pojedem i jednu žlicu. Fileke je smatrala splačinom koju mogu voljeti samo prostaci. Bome, nisam trebala obući ni haljinu kratkih rukava. U redu je što je crna. Boja je za takvu prigodu i očekivana.  Bilo bi itekako pametnije da sam uzela onu s dužim rukavima. Do ispod lakata. Manje bi mi se vidjele strije i obješena koža na rukama. Ova je ipak bolja. Ti volani ispod koljena čine me još zanimljivijom i otmjenijom.  Otkako sam odlučila izaći u javnost, dala sam se na, kako se kaže, rigoroznu dijetu. I izgubila sam  u šest mjeseci deset kilograma.  Po svojoj specijalnoj metodi. Nju još ne mogu otkriti. Čekam svoj prvi intervju pa ću to prodati, kako se kaže, kao ekskluzivu. Rekla mi je jedna prijateljica da ljude više i ne zanima kakve su knjige pisci napisali nego kako ti pisci izgledaju i koliko prijatelja imaju na fejsu. Bome, sve me je pametno savjetovala. Skoro četiri tisuće prijatelja, garancija su mog uspjeha. Neka svaki deseti lajka ono što postavim u danu, pročut će se za mene. A nema dana kad ne izvučem rečenicu iz svoje knjige i ne postavim je na zid. Pazim da u njoj bude malo ljubavi, malo Boga, malo prolaznosti i  malo oprosta. Taj recept najbolje pali. Lajkaju i sretni i nesretni. E, baš mi je slika mogla biti i malo bolja. Uh, krivo sam stala. Nadam se da to neće svi primijetiti. Dobro mi je snaha rekla da desnu nogu moram blago isturiti prema naprijed. Tako se noge čine vitkijima. Sad bi moj stari rekao da imam materine noge. A pri tome bi mislio da moje nisu zgodne kao što su zgodne noge njegove ljubimice. Kopileta kojem je dao svoje prezime. Zato sam ja na vjenčanju uzela Stipino prezime i odbacila svoje. Nemam ni crticu. Dobro je da sam postala pisac. Pjesnička sloboda dopušta mi upotrebu pravih riječi. Da sam samo obična građanka, morala bih reći, kako se kaže, izvanbračne kćeri. I sva sreća što je tata nepokretan. Uvalio bi se do mene i pokvario atmosferu fotografije. Pravi je pogodak  što sam navukla te push up čarape. E, kako se kaže, zbog njih je dobro da meteorolog nije pogodio vrijeme. Bilo bi mi prevruće u gustim hulama.  Samo da nije bilo vlage u zraku. Sve se bojim da bi netko, pogleda li fotku  pod povećalom, mogao primijetiti da sam se oznojila. Popila sam duplu dozu hormona, ali valunzi su me taj dan pičili nikad do tada. Ma, dobro, prigoda je bila takva da se i to može opravdati.

            Istina, istina,  kako se kaže, imaju pravo oni koji tvrde da fotke ukrupne ljude, posebno žene. Sve mi se čini da u stvarnom životu izgledam mršavije. Barem tri kilograma. Morat ću do svog prvog televizijskog nastupa skinuti još najmanje pet. Televizija još više deblja. Valjda mi neće lice propasti. Ima moja snaha neke kreme koje potpuno poravnaju bore na nekoliko sati. Sve što se opustilo, ukoči se i izgledaš kao mlada cura. Malo je onda teško otvarati usta, ali izvježbat ću ja i to. Bome, tražit ću pitanja unaprijed. Sjest ću pred ogledalo koje mi je Stipo kupio za dvadeset i pet godina braka i guslat dok ne bude sve savršeno. Samo još da nađemo neku vezu za televiziju. Bome, kako se kaže, ne brinem se previše. Zna moj muž puno ljudi, a i njemu je stalo da se za knjigu čuje. Sve ću govoriti onako kako me podučio zet moga urednika. On se razumije u te stvari. Kao rijetko tko. Prati nove knjige na jednom portalu. Na početku je poželjno otkriti razloge zbog kojih sam napisala knjigu o svom djetinjstvu.  Iskrenost ću, kako se kaže, odglumiti. Bit ću uvjerljiva do bola. Prave razloge ni pod koju cijenu ne smijem spomenuti. Zategnuto lice u tome može pomoći. Gledatelji će to shvatiti kao umjetničku odgovornost. Moram reći da sam desetljećima osjećala potrebu opisati svoje odrastanje na kojemu su mi mnogi zavidjeli. Danas svi pišu samo o tužnim stvarima. Dosadili su i Bogu i vragu. Još ću napamet  naučiti i one rečenice koje mi je urednikov zet napisao ako me, gluho bilo,  pitaju što čitam. Kao da ja ima vremena čitati. I lektiru sam prepisivala. Tata mi je fotokopirao dnevnike čitanja neke štreberice čija je mama radila s njim. Kad sam završila zanat, shvatila sam da je to bila lektira njegovog tankonog kopileta. Nije me bilo briga. Glavno da sam ja dobivala petice. Postalo mi je jedino krivo kad je kopile počelo objavljivati knjige i slikat se po novinama. A iskreno, nije bila nikakva. Zato se i nije nikada udala. Ipak, postajala je sve slavnija i nikako se nisam mogla pomiriti s tim. Ni ja, ali ni moja mama. Posebno pažljiva moram biti ako mi postave pitanje kako sam se osjećala kao jedinica. Ne smijem nipošto reći da sam bila razmažena i da smo imali kućnu pomoćnicu. A ako krenu nešto oko djevojačkog prezimena, urednikov kum naredio mi je da odmah uskočim s tim da je ime puno važnije od prezimena. Moje Dubravka, govori sto jezika. Posebno me upozorio  da ni za živu glavu ne  kažem da sam s ponosom primila muževljevo. Ima on pravo, uvjerava me moja snaha. To se ne bi, kako se kaže, svidjelo modernim ženama. Ali, ipak moram, pa nek se ljuti i urednikov zet, reći da sam roman posvetila svom Stipi. Nije njemu dovoljno što sam ga opisala s puno ukrasnih pridjeva. Htio je on da na prvoj stranici piše: „Mom jedinom i predragom mužu Stipi“. Urednik mi je to prekrižio. A Stipo misli da je zaslužio pravu poštenu posvetu. Bome, kako se kaže, i jest. Uložio je dosta novaca u mene. I sad čeka povrat svojih sredstava i ostvarivanje planirane dobiti. Ali, kad mu se zahvalim javno, i to na televiziji, smekšat će se. Neće mu biti krivo ako projekt financijski ne ispuni očekivanja. Ja sam svoj cilj postigla. Izašla sam u javnost. A stari bi mogao od muke prohodati. Kao što je, kad sam objavila knjigu, od muke zalegao i zanijemio. Posljednje što je rekao bilo je da zlonamjerni motivi nisu blagoslovljeni. Počeo je čitati Bibliju i moliti se, i postiti. Pokazat ću mu naslovnicu. Nek vidi tko je sad njegova jedina kći.

Ma, mislim da sam trebala na fotografiji stati ipak malo bliže. Ali od onih silnih kamera, kako se kaže, i fotoreportera, nisam mogla znati koja je ekipa baš iz ovog najvažnijeg časopisa. Možda u drugim novinama izgledam i bolje, ali naslovnica je naslovnica. Sredit će to sve moja snaha. Isfotošopirati, izrezati. Ne trebaju mi ovi drugi uz mene. Samo kvare sliku. A vidi ovoga iza mene. Viri ispod šešira ko miš. Čekaj, čekaj, pa to je urednikov kum. Nije mi se ni javio. Ni prije, a ni poslije. Kako da ga nisam tamo primijetila. A baš sam se dobro koncentrirala na sve poznate face. Upoznala sam se i s šeficom kulture na jednom privatnom radiju. Prišla sam joj  nakon govora kojeg je snimala, vidjela sam. Htjela sam joj dati knjigu, ali je rekla da nema dovoljno veliku torbicu. Malo je šmrcala. Valjda je bila prehlađena. Nije ni čudo. Možda i ona sirota vjeruje vremenskoj prognozi. Ali od prehlade ne bi suzila. Bit će da je, kako se kaže, alergična na nešto.  Stvarno je došlo dosta ljudi na događaj.  Kritičar me sad baš razljutio. Ništa još nije poduzeo za mene, a imao se obraza pojaviti. Očitat će mu moj Stipo lekciju. Znao on kako treba s takvima. Ipak, vidi se da mu je neugodno. Sav se uvukao u sebe. I pokunjio. Barem ima karaktera. Kao da je i  njega drmnula neka viroza. Istina, ja sam kritičaru jako olakšala posao. Nije ipak morao sve sam uraditi. Dala sam  natuknice po kojima je napisao knjigu. Svaka mu čast. Baš je ušao u moju, kako se kaže, dušu. Ipak, za fejs ćemo ga izrezati s fotografije. Nikad se ne zna tko bi jednom, kad postanem slavna, mogao nešto povezati. I uništiti mi sav trud. Sad kad više nema niti jedne prepreke, bilo bi glupo napraviti pogrešku.

Samo ne znam kad maknemo i taj lijes s fotografije, kako ćemo nadoštiklat dio volana na haljini. Baš ga je morao prekriti vrh te kutije. Neću sad razbijati glavu na to. Moja će snaha to već riješiti.     E, došlo je vrijeme da i ja dodam očevo prezime. Plemenit potez. Stari će prokljuvit razlog, ali neće moći ništa nikome reći. Kad mu pokažem naslovnicu, zacementirat će i ono malo riječi koje može izgovoriti pred logopedom. Njegova uspješna vanbračna kći spisateljica, omiljena i nagrađivana,  ispraćena je na vječni počinak. Tatarata. Jesu li je gore dočekali anđeli o kojima je sirota toliko pisala, nisam baš sigurna. Ipak je ona bila kopile. Možda je o tome netko produhovljen i pisao, ali nemam ja živaca to provjeravati. I gubiti svoje dragocjeno vrijeme. Sad me čekaju promocije, nastupi, intervjui.  Ako kritičar ocijeni da bih javnosti trebala otkriti svoju vezu s pokojnom, pristat ću na ulogu ucviljene sestre. Možda je onda i dobro što na naslovnici nisam ispala bolje. Pametno je moja majka rekla da sam rođena pod sretnom zvijezdom. Sve se na kraju složi u moju korist. I sve prepreke same od sebe nestanu. A ovaj znoj na licu, neka ga.  Mogu ga  prodati pod suze. Ma, kupit ću pet časopisa. Samo neću sve odjedanput. Ipak je ovo malo mjesto. Tri sada. Dva u poslijepodnevnoj smjeni. Moram ih staviti u plastičnu vrećicu. Počinje kiša. A simpatični je obećao sunce. Opet je, kao što bismo mi pisci rekli, govorio u prenesenom značenju.

34+